Glazbenik rođen prije 67 godina u Zagrebu dobitnik je Rock&Off nagrade za životno djelo, a otkriva koje mu je pravo ime, kako mu je svirati sa sinom Rokom, tko od njih radi bolje kolače i što je za njega najveći luksuz.
Jeste li zbog nagrade Rock&Off za životno djelo osjetili ponos ili ste pomislili: "Čekaj, je l‘ to znači da idem prema mirovini?"
- Prvo, muzičari ne idu u mirovinu. Priznajem, palo mi je na pamet da organizatori možda misle da sam već umro. S druge strane, drago mi je da sam dobio nagradu koja se dodjeljuje mladim i alternativnim izvođačima.
Iza vas je bogata glazbena karijera koja uključuje brojne bendove. Tko ste danas?
- Plesač sporog stepa je moja nova autorska avantura, a Ljetno kino će uskoro proslaviti sedamnaest godina kako zabavlja ljude.
Jeste li vi više rock ili off?
- Rekao bih da sam u sredini.
Pripremate i veliki koncert?
- Plesač sporog stepa nastupa 11. travnja 2026. u Tvornici kulture. Svi ste pozvani!
Koji bendovi su vas oblikovali?
- Slušao sam i slušam svašta, a minimalistički pristup kakav su imali Ramones, ušao mi je u krvotok. Tako da, bez obzira na stilove koji su se s bendovima mijenjali, ja i dalje volim, a i jedino znam svirati brzo, jednostavno i energično.
Kako biste opisali glazbu koja se nalazi na vašem novom, 21. studijskom albumu, točnije na duplom vinilnom izdanju "Sunčana strana Mjeseca"?
- Naslov albuma opisuje sadržaj - sjetne melodije i moje priče o životu, upakirane u osunčane ritmove.
Što vam ide više na živce: loš zvuk na koncertu ili kad netko glasno priča dok svirate?
- Svirajući s Ljetnim kinom, razvio sam strategiju kako nadvladati glasni žamor. Kad primijetim da se priča iz publike čuje glasnije od benda, momcima dam znak da počnemo svirati ne glasnije, nego što tiše. U jednom trenu publika koja glasno priča shvati da se čuje samo njih pa se utišaju, a tada mi krenemo iz sve snage. Dalje se čuje samo bend. Kako to funkcionira, možete provjeriti u subotu 24. siječnja u klubu Sax, gdje Ljetno kino tradicionalno započinje pripreme za ljetnu sezonu.
Postoji li pjesma koju ste svirali bezbroj puta, a da vam je i dalje gušt kao prvi put?
- Ljetno kino obradilo je "Ruke" od Darka Rundeka, odsvirao sam ju tisuću puta i nikad mi nije dosadila, a čini se ni publici.
Rijetki znaju da vam je pravo ime Mladen. Odazivate li se na njega?
- Kako vrijeme prolazi, a prolazi sve brže, ime Mladen sve više mi se sviđa.
U dugogodišnjem ste braku s glumicom Vanjom Matujec. Jeste li zbog nje zavoljeli kazalište?
- Zbog Vanje sam definitivno odlazio daleko više u kazalište, pogotovo na premijere.
Vaša kći Katarina je vizualna umjetnica, a sin Rok akademski glumac. Jeste li ih podržavali u njihovom izboru umjetničkih zanimanja?
- Osim što sam se potrudio da usvoje onih pet najvažnijih Božjih zapovijedi, odgajali smo ih da misle svojom glavom.
Rok je i talentirani glazbenik koji je s vama dosta surađivao? Traje li još ta suradnja?
- Rok je zaista talentiran za glazbu i već neko vrijeme sklada vlastite pjesme. Često se na koncertima pridruži Ljetnom kinu i pjeva vrlo zahtjevan set. Nikad nisam planirao, niti se usudio poželjeti da sa sinom budem u istom bendu. To se počelo događati spontano i to je najljepše što nam se desilo. Pročistili smo odnos otac - sin. U bendu su svi ravnopravni pa se to preslikalo i na naš osobni odnos.
Je li istina da dobro kuhate?
- Ne znam odakle vam ta dezinformacija. Istina je da kuham, obavezno na dan koncerta, jer taj dan sve mora biti savršeno. A volim napraviti dobar objed i za druge, kuhati samo za sebe, to mi je gnjavaža.
Najkompliciranije jelo koje ste pripremili?
- Dugo sam mislio da je riblja juha velika misterija kulinarstva, dok mi jednom prilikom prijatelj na Braču nije objasnio da je to zapravo najjednostavnije - u vodu ubaciš sve što imaš od povrća i na kraju kratko dodaš ribu. Tada sam imao tridesetak godina i s ribljom juhom je sve počelo. Moj specijalitet danas je riblja juha od šparoga i boba, začinjena ljubavlju. Zvuči bombastično, ali recept je onaj s početka kuharske karijere.
Kako stojite sa slasticama?
- Užasavam se onih bečkih kremastih fora ili kad mi u restoranu uz savijaču od jabuka stave šlag. Volim starinske domaće kolače, a najbolje paprenjake i vanili kifle radi Rok. I to prije Božića, pa ih onda skriva, jer ako ih se domognem, do blagdana ne bi ostalo ništa.
U čemu ste najviše staromodni?
- Kad sam krenuo u osnovnu školu, mama mi je poklonila ilustrirani bonton. Ico Voljevica je duhovitim crtežima/karikaturama dočarao što je lijepo ponašanje, a što ne. Jako sam dobro zapamtio da muškarac prvi ulazi u restoran, a ženu se prvu propušta prilikom izlaska. Zatim da hodajući ulicom žena mora biti s desne strane, osim ako je zdesna rub pločnika i slične finese. Svih tih pravila se pridržavam i danas pa me ponekad u čudu gledaju kad skačem lijevo - desno. Mislim da je to prilično staromodno, ali to se zove bonton.
Imate li hobi?
- Na žalost nemam konkretni hobi, ali satima mogu pričati o svim vrstama brodova, od trajekta preko jedrilica i glisera do kajaka. Pogotovo o kajacima.
Kako se rješavate stresa?
- Sjednem u kajak.
Što vam u ovim godinama baš jako ide na živce?
- Preglasni bendovi na koncertima i kad se netko žali da je star umjesto da bude sretan da mu je to uspjelo.
Što je za vas najveći luksuz?
- Uigrani bend.
Guilty pleasure?
- Pušenje, da ne nabrajam dalje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....