Mada Perišić jedanaest mjeseci nakon rođenja kćeri vraća se u kazalište i otkriva koliko ju je promijenilo majčinstvo, na koji način odgaja kćer, koliko joj u tom pomaže diploma lječnice i koliko joj znači nogomet.
Jedanaest mjeseci nakon rođenja kćeri, zagrebačka glumica Mada Peršić (38) vraća se kazalištu. Članica ansambla Gavelle ovih dana intenzivno priprema predstavu „Michelangelo Buonarroti”, koprodukciju Gavelle i Centra za kulturu Tivat u režiji Dražena Ferenčine, u kojoj igra čak tri ženska lika – Lauru, Beatrice i Vittoriju Colonnu. Premijera će biti izvedena 25. srpnja u Tivtu, a zagrebačka publika predstavu će gledati najesen, čim završe radovi na obnovi Gavelle. Iako priznaje da joj je kazalište nedostajalo, od glume se nije odvojila ni tijekom porodiljnog. Samo je pozornicu zamijenila dnevnim boravkom, a publiku svojom jedanaestomjesečnom kćeri neobičnog imena Dama.
„Moram priznati da mi je povratak u kazalište došao potpuno prirodno, jer sa svojom kćeri svaki dan doma imam svoje malo kazalište. Cijeli dan joj nešto glumim, mijenjam glasove, izmišljam likove i zabavljam je, a i ona je već mala glumica, tako da se zapravo nisam nimalo odmaknula od svog posla", kaže nam glumica.
Ipak, veseli je što se vraća na scenu, što je dio ansambla i što radi s kolegama koje stvarno voli. Naglašava kako to ne govori zato što lijepo zvuči, nego zato što je zaista tako.
"Kad sam ponovno vidjela svoje kolege, imala sam osjećaj kao da uopće nije prošlo toliko vremena otkako smo radili zajedno. Kao da sam samo elegantno uklizala natrag. Ne onako agresivno kao nogometaši, nego baš lagano. Vrijeme mi je proletjelo“, priča glumica koja pršti od pozitivne energije. O majčinstvu govori s neobičnim veseljem i lakoćom. Kaže, iako joj se životna rutina neminovno promijenila, ništa ne bi mogla istaknuti kao problem jer uživa u svojoj kćeri. Ni prije nije spavala osam sati u kontinuitetu, objašnjava, pa joj ni to ne predstavlja problem, a Dama je jako društvena beba pa je vodi svugdje sa sobom.
Jedanaestomjesečna djevojčica već samostalno hoda, obožava društvo i prema riječima svoje mame, gdje god se pojavi, vrlo brzo osvoji ljude oko sebe.
„Vodili smo je već u Gavellu, bila je s nama na gledanju utakmica, na rođendanima i kod prijatelja. Gdje god dođe, odmah pronađe nekoga s kim će komunicirati. Jednom sam je namjerno ostavila kod prijatelja i izašla iz sobe samo da vidim što će biti. Nije ni trepnula. Jednostavno voli ljude. A u kazalištu joj je najdraži Filip Šovagović“, smije se glumica koja o svojoj kćeri brine s partnerom, zagrebačkim ugostiteljem Darkom Kraljem. Nemaju ni ne traže pomoć sa strane jer im za sada čisto dobro ide. Dok je ona na probama, o Dami brine tata, a kada su zajedno, gotovo sve obavljaju kao tim.
„Nismo se još navikli ostavljati Damu nekome drugome. Nije da ne bismo mogli angažirati pomoć, ali još nismo došli do toga. S jedne strane lijepo je što ti se nitko ne petlja, a s druge shvatiš koliko malo vremena ostane za tebe. Ja sam za ovu predstavu učila tekst s njom u naručju. Ona je u jednoj ruci, a ja drugom gestikuliram i govorim tekst. U početku sam mislila da više nikad neću imati vremena za sebe, ali onda shvatiš da sada jednostavno sve radiš zajedno s djetetom. Tako i svi zajedno idemo na moju premijeru u Tivat“, kaže sa smijehom.
Mala Dama, koja je ime dobila kombinacijom prva dva slova svojih roditelja, uskoro će proslaviti prvi rođendan, ali već sada, priča njezina mama, ima vrlo izražen karakter. Dok su njezini roditelji vodeni horoskopski znakovi čije je obilježje emocija, kći im je vatrena lavica. A to se, kaže Mada Peršić, već i vidi.
Mala lavica
"Tvrdoglava je i baš mi je to drago. Volim što je malo ‘nemoguća‘. Mislim da će joj to jednog dana biti velika prednost u životu. Radije bih da sada imam malo više posla s njom nego da jednog dana bude nesigurna ili da se boji izboriti za sebe. Malo se mi prilagođavamo njoj, malo ona nama, ali mi baš živimo po ‘go with the flow‘", kaže.
Takav stav prenosi i na odgoj. Ne vjeruje da dijete treba odrastati uz stalne zabrane, nego da mu treba dati priliku da upozna svijet oko sebe, naravno, uz granice koje roditelji postavljaju.
„Naravno da neću pustiti da napravi nešto opasno, ali ne želim da stalno sluša: ‘Ne to, ne to.‘ Ako djetetu cijelo vrijeme govoriš da je svijet opasno mjesto, ono će to i povjerovati. Želim da istražuje, da bude znatiželjna i slobodna. Mislim da je to puno važnije. Meni je mama od malih nogu usadila samopouzdanje i to je ono što želim prenijeti na svoju kćer. A moja baka Kata, koja nije imala lagan život i koju Dama obožava, uvijek mi je govorila – čim padneš, brzo se digni jer nije najbolji trkač onaj koji nikada ne padne, već onaj koji se najbrže digne kada padne. I to je mudrost koje se držim“, objašnjava.
A Mada Peršić nije samo glumica. Ona ima diplomu i Medicinskog fakulteta, liječnica je s licencom i to joj, kaže, olakšava brigu oko kćeri pa ne paničari oko svake sitnice.
Međutim, priznaje da joj medicinsko znanje nije donijelo potrebu da kontrolira baš svaki detalj. Naprotiv. Naučilo ju je da ne donosi zaključke na brzinu i da, kada je riječ o vlastitom djetetu, uvijek sasluša kolege pedijatre koji se time svakodnevno bave.
Nogometne strasti
„Nisam paničarka. Imam OKP (opsesivno-kompulzivni poremećaj) praktički otkad znam za sebe pa vrlo dobro prepoznajem kada me misli pokušavaju odvući u katastrofične scenarije. Naučila sam ih kontrolirati. Kad Damu vodim liječniku, uvijek kažem da sam doktorica, ne zato da se pravim pametna, nego da možemo razgovarati medicinskim jezikom. Ali nikada ne glumim da sve znam. Čak i da sam pedijatrica, drukčije je kada je riječ o vlastitom djetetu. Uvijek pitam kolege za savjet. Roditeljstvo te nauči da je sasvim u redu pitati za pomoć“, kaže.
I iako je trenutno koncentrirana na predstavu i brigu o kćeri, u njezin se život uvukao i – nogomet. Kaže da ga jednostavno obožava i ne propušta niti jednu utakmicu na Svjetskom prvenstvu, pa čak i nakon što naša reprezentacija više ne igra na njemu.
„Nisam od onih koji, kad Hrvatska ispadne, više ne gledaju. Baš suprotno. Žao mi je što smo ispali i iskreno, mislim da smo nezasluženo ispali. Da smo ostali, pobijedili bismo sve i opet bili u finalu, sto posto sam sigurna. Zato pozdrav našim dečkima i hvala im", poručuje glumica koja sada navija za Norvešku.
"Postoji ono vikinško veslanje gdje svi veslaju potpuno sinkronizirano. Ja baš vjerujem u energiju i mislim da takva sinkronizirana energija stvarno pomaže“, priča i dodaje kako je njezin nogometni idol norveški igrač Erling Haaland. Osim igre, sviđa joj se i njegov karakter jer osim što je posvećen nogometu, ima smisla i za humor, a i dobar je dečko.
„On mi je stvarno životni uzor. Znam da zvuči smiješno jer čovjek ima 25 godina, ali stvarno tako mislim. Toliko je predan tome što radi. Vidi se koliko trenira, koliko je posvećen nogometu, a istodobno je takav šaljivdžija i vidi se da uživa. Njegovi golovi su poezija. Osim toga, super je prema svojoj curi i super je prema ekonomu. Iskreno, nisam ni znala koliko je ekonom važan dok nisam gledala seriju ‘Ted Lasso‘, a tamo se baš vidi koliko su ti ljudi važni za momčad. Dok drugi igrači samo pobacaju odjeću, on mu sve lijepo pruži u ruke. Takve sitnice meni puno govore o čovjeku. Stvarno mislim da se od njega može učiti“, kaže glumica.
A svoju ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu odlučila je prenijeti i na kćer. Lopta je malenoj ionako jedna od najdražih igračaka, a glumica razmišlja i korak dalje pa će joj kupiti i gol.
„Već se dodajemo loptom po stanu pa baš želim vidjeti hoće li poželjeti igrati nogomet. Imam neki osjećaj da će ženski nogomet postati jako velik i jako profitabilan. Znam da je u Americi već ozbiljan sport, Europa ga prati i mislim da će se to s vremenom samo još više razvijati. Tko zna, možda će jednog dana biti nogometašica pa će nas sve uzdržavati“, kaže kroz smijeh.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....