Povodom velike obljetnice rođenja najslavnije holivudske plavuše, objavljena je knjiga koja otkiva njezinu drugačiju stranu: knjige su joj bile najbolji prijatelji, stalno se školovala i sanjala ozbiljne glumačke uloge. l
Gotovo sedam desetljeća nakon smrti, lice Marilyn Monroe i dalje je jedno od najprepoznatljivijih na svijetu. No u godini kada se obilježava stota obljetnica njezina rođenja, sve više povjesničara, kustosa i biografa pokušava srušiti pojednostavljenu sliku žene koju je Hollywood desetljećima predstavljao kao platinastu ljepoticu zavodljivog pogleda. Upravo zato posebnu pozornost privlači izložba u londonskoj National Portrait Gallery, koja se pod nazivom Marilyn Monroe: A Portrait otvara početkom lipnja i kroz fotografije, osobne predmete, rukopise i bilješke pokušava pokazati Marilyn kakvu publika rijetko viđa – kao inteligentnu, ambicioznu i iznimno obrazovanu ženu koja je cijeli život radila na sebi.
Posljednjih mjeseci upravo se o toj njezinoj strani mnogo piše. Britanska spisateljica Gail Crowther u novoj knjizi Marilyn and Her Books: The Literary Life of Marilyn Monroe koja je isašla početkom svibnja, podsjetila je na detalj koji danas zvuči gotovo nevjerojatno. Tijekom jednog intervjua pedesetih godina novinari su je pitali što bi spasila iz kuće kada bi mogla uzeti samo jednu stvar, bez razmišljanja je odgovorila- ‘Knjige.‘ Autorica piše i kako je Monroe tijekom života posjedovala više od 400 naslova te ih selila sa sobom iz stana u stan, od Los Angelesa do New Yorka. U njezinoj su se privatnoj knjižnici nalazili romani Jamesa Joycea, Fjodora Dostojevskog i Walta Whitmana, ali i knjige iz psihologije, filozofije, povijesti umjetnosti te brojni priručnici za glumu.
Ta činjenica godinama je bila gotovo ignorirana jer se nije uklapala u stereotip o „najpoznatijoj plavuši na svijetu” kojoj je glavni adut bio izgled. Fotografija na kojoj sjedi u parku i čita Joyceova Uliksa desetljećima je izazivala podsmijeh dijela javnosti koja nije vjerovala da bi jedna „seksi plavuša“ mogla ozbiljno biti zainteresirana za književnost. Danas se upravo taj odnos prema njoj često navodi kao primjer hollywoodskog seksizma i podcjenjivanja žena.
A sve je počelo daleko od glamura. Rođena je 1. lipnja 1926. u Los Angelesu kao Norma Jeane Mortenson. Oca nikada nije upoznala, a majka Gladys Baker cijeli se život borila s psihičkim problemima. Djevojčica je zato odrastala po domovima i udomiteljskim obiteljima, često mijenjajući adrese i osjećajući se neželjeno. Kasnije će sama govoriti kako trauma iz djetinjstva nikada nije nestala te da ju je pratila cijelog života.
Sa samo šesnaest godina udala se za susjeda Jamesa Doughertyja. Dok je tijekom Drugog svjetskog rata radila u tvornici streljiva, primijetio ju je vojni fotograf i upravo će taj trenutak promijeniti njezin život. Ubrzo postaje model, zatim potpisuje ugovor s filmskim studijem, mijenja ime u Marilyn Monroe i polako ulazi u svijet filma.
Prve veće uspjehe ostvarila je početkom pedesetih godina, no pravi proboj dogodio se filmovima ‘Slapovi Niagare‘, ‘Muškarci više vole plavuše‘ gdje je pokazala i svoj talent za pjevanje te ‘Kako se udati za milijunaša‘. U njima je Hollywood pronašao savršenu plavušu, a publika novu zvijezdu. Ipak, iza kulisa Monroe se sve više bunila protiv uloga naivnih zavodnica. Pohađala je satove glume, proučavala psihologiju likova i upisala slavni Actors Studio kako bi je napokon počeli shvaćati ozbiljno.
Njezina najpoznatija filmska scena ostala je ona iz filma ‘Sedam godina vjernosti‘ kada joj bijela plisirana haljina leti iznad ventilacijskog otvora njujorške podzemne željeznice. Fotografije su obišle svijet i pretvorile je u globalni simbol ženstvenosti. No upravo je taj trenutak navodno teško pogodio njezina tadašnjeg supruga, legendarnog bejzbolaša Joea DiMaggia. Njihov brak trajao je manje od godine dana, ali je ostao jedan od najpoznatijih u povijesti američke popularne kulture.
Nakon Di Maggia udala se za slavnog američkog dramatičara Arthura Millera. Bio je to odnos koji je mnoge iznenadio jer je Monroe otvoreno pokazivala koliko cijeni intelektualce. U Milleru je vidjela čovjeka koji je razumije izvan filmskog svijeta, no ni taj brak nije uspio preživjeti njezine nesigurnosti, zdravstvene probleme i golemi pritisak slave.
Nijedna priča o Marilyn Monroe ne može zaobići njezinu povezanost s obitelji Kennedy. Njezino ime desetljećima se povezivalo s tadašnjim američkim predsjednikom Johnom F. Kennedyjem, a kasnije i s njegovim bratom Robertom Kennedyjem. Iako detalji nikada nisu do kraja potvrđeni, njihov odnos postao je dio hollywoodske i političke mitologije. Najpoznatiji trenutak dogodio se 19. svibnja 1962. kada je na proslavi predsjednikova 45. rođendana otpjevala senzualnu verziju pjesme „Happy Birthday, Mr. President“. U uskoj, svjetlucavoj haljini boje kože, optočenoj tisućama kristala, pojavila se pred više od petnaest tisuća ljudi u Madison Square Gardenu i stvorila jedan od najupečatljivijih trenutaka američke popularne kulture povijesti. Mnogi smatraju da je upravo taj nastup dodatno raspirio glasine o njihovoj vezi.
Iako su mediji bili opsjednuti njezinim ljubavnim životom, Monroe je privatno prolazila kroz mnogo teže bitke. Malo je poznato da je cijelog života mucala, patila od nesigurnosti i kronične anksioznosti te često odlazila na psihoanalizu. Pisala je poeziju, vodila dnevnike i opsesivno proučavala vlastite snimke kako bi usavršila glumu. Bila je među prvim holivudskim glumicama koje su osnovale vlastitu produkcijsku kuću i otvoreno se suprotstavile velikim studijima koji su je željeli zadržati isključivo u ulozi zavodnice.
Među njezinim najcjenjenijim filmovima ostali su i ‘Autobusna stanica‘, ‘Princ i plesačica‘, ‘Neki to vole vruće‘ te ‘Neprilagođeni‘, posljednji film koji je snimila prema scenariju Arthura Millera. Upravo je za komediju ‘Neki to vole vruće‘ dobila Zlatni globus i pokazala da posjeduje izniman komičarski talent, mnogo veći nego što su joj kritičari dugo priznavali.
Kada je pronađena mrtva u svom domu u Brentwoodu 1962., imala je samo 36 godina. Službeno je uzrok smrti bilo predoziranje barbituratima, no okolnosti njezine smrti desetljećima su predmet nagađanja i teorija zavjere, upravo zbog povezanosti s Kennedyjevima i ljudima iz samog vrha američke politike.
Iza sebe je ostavila tek nekoliko desetaka filmova, ali i jednu od najvećih kulturnih ostavština 20. stoljeća. Danas je njezino lice jednako prisutno na umjetničkim djelima, modnim kampanjama i društvenim mrežama jednako kao i za života. Razlog nije samo ljepota. Marilyn Monroe ostala je ikona zato što u sebi spaja dvije potpuno suprotne slike – nedostižnu filmsku divu i ranjivu djevojčicu iz doma za nezbrinutu djecu koja je cijeli život pokušavala dokazati da je mnogo više od svog izgleda. A upravo stota obljetnica njezina rođenja podsjeća da je iza najpoznatijeg osmijeha Hollywooda stajala žena koja je, kada su je pitali što joj je najvrjednije, bez razmišljanja odgovorila – knjige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....