Od mlade spikerice i voditeljice Dnevnika do moćne urednice Zabavno-glazbenog programa, „Sedme noći“ i Dore, njezina je karijera trajala više od četrdeset godina, dok su joj u privatnom životu najveća sreća bili velika obitelj i suprug Ivica.
Ksenija Urličić, jedna od najvažnijih i najprepoznatljivijih osoba u povijesti Hrvatske radiotelevizije, preminula je u 88. godini. Voditeljica, spikerica, urednica i televizijska autorica više od četiri desetljeća provela je na televiziji, najprije pred kamerama, a potom iza njih, gdje je početkom devedesetih postala jedna od najutjecajnijih osoba hrvatskog zabavnog programa. Generacije gledatelja pamte je kao elegantnu televizijsku spikericu, suradnici kao zahtjevnu „čeličnu lady“, a šira publika i kao „mamu Dore“, natjecanja čija je bila idejna začetnica.
Njezin odlazak dogodio se samo 19 dana nakon velikog osobnog gubitka. Suprug Ivica Urličić, s kojim je provela gotovo šest desetljeća, preminuo je 12. kolovoza. Čovjeka kojeg je nazivala svojim „životnim korektivom“ upoznala je upravo na televiziji, mjestu koje je odredilo gotovo cijeli njezin život.
Ksenija je rođena 1938. godine u Splitu kao Ksenija Domljan, u obitelji liječnika Luje Domljana i majke Katice. Imala je dva starija brata, Zlatka i Žarka, te sestru Maju. Dalmatinski korijeni ostali su joj važni cijelog života, premda je u Zagreb stigla kao djevojčica i smatrala se Zagrepčankom.
Odrasla je u velikoj i povezanoj obitelji, a upravo je od majke Katice naslijedila potrebu da obitelj drži na okupu. U njihovoj se kući govorilo dalmatinski, s brojnim talijanizmima, dok su roditelji međusobno znali razgovarati i na talijanskom. Ksenija je poslije govorila da je spoj jezika koji je slušala kod kuće i zagrebačkog okruženja utjecao i na način na koji je govorila hrvatski, što će joj poslije itekako koristiti pred televizijskim kamerama.
Njezin šest godina stariji brat Žarko Domljan također je ostavio dubok trag u hrvatskom javnom životu. Bio je povjesničar umjetnosti, leksikograf i političar, a nakon prvih višestranačkih izbora 1990. postao je prvi predsjednik Hrvatskog sabora. Ostao je zapamćen i po riječima koje je 25. lipnja 1991., nakon donošenja odluke o hrvatskoj samostalnosti, izgovorio u Saboru: „Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život.“ Preminuo je 2020. u 88. godini.
Ksenijin put prema televiziji počeo je gotovo slučajno. Kao tinejdžerica bila je izvrsna plivačica, ronila je i skakala u vodu, a kao učenica zagrebačke gimnazije dobila je naslovnu ulogu u filmu „Mala Jole“ redatelja Nikše Fulgosija. Trebala je glumiti Jolandu Gruber, prvu ženu pomorskog kapetana, no film nikada nije dovršen.
Od glumačke karijere tako nije bilo ništa, ali joj je upravo taj nedovršeni film otvorio vrata televizije. Ivan Hetrich, koji je na projektu radio kao pomoćnik redatelja, zapamtio ju je i poslije pozvao da se prijavi na audiciju za televizijske najavljivače. Ksenija je tada studirala romanistiku i na televiziju nije stigla s velikim ambicijama – posao joj je trebao ponajprije kako bi zaradila studentski džeparac.
Na tadašnjoj Radioteleviziji Zagreb počela je raditi 1959. godine i ostala sve do umirovljenja 2001. Počela je kao najavljivačica i spikerica, čitala i vodila informativne emisije, među njima i središnji Dnevnik, prevodila filmove te radila kao radijska voditeljica. Vodila je Festival dalmatinskih klapa, Melodije Istre i Kvarnera, Vinkovačke jeseni, koncerte i brojne velike televizijske priredbe, a kao spikerica i voditeljica četiri je puta osvojila nagradu Gordana Bonetti.
Popularnost je najprije stekla kao jedno od prepoznatljivih televizijskih lica, no tijekom osamdesetih sve se više okretala uredničkom poslu. Važna prekretnica dogodila se 1986. godine, kada je osnovala i okupila redakciju emisije „Kritična točka“, čime je počelo novo razdoblje njezine karijere. Početkom devedesetih preuzela je Zabavno-glazbeni program HTV-a i definitivno se iz pozicije pred kamerama preselila iza njih, postavši jedna od najutjecajnijih urednica hrvatske televizije.
Bilo je to vrijeme Domovinskog rata, kada je televizija imala posebno važnu ulogu, a Urličić je vjerovala da gledateljima uz informativni program treba ponuditi i zabavu. Radila je velikim tempom i isto očekivala od svojih suradnika. Nije skrivala da je znala povisiti glas ili nekoga izbaciti iz studija ako posao nije bio napravljen kako treba. Upravo je zbog zahtjevnosti, discipline i beskompromisnog odnosa prema poslu dobila nadimak „čelična lady“.
Pod njezinim je vodstvom nastala „Sedma noć“, jedan od najgledanijih zabavnih televizijskih projekata devedesetih, koji je dosegnuo oko 200 emisija. Pokretala je novogodišnje programe i druge velike zabavne i glazbene projekte, a za „Sedmu noć“ poslije je govorila da je, uz Doru, smatra jednim od najvećih postignuća svoje karijere.
Posebno mjesto u njezinoj profesionalnoj biografiji pripada upravo Dori. Ksenija Urličić bila je idejna začetnica hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, a upravo mu je ona dala ime. Kao šefica hrvatske eurovizijske delegacije pratila je godine u kojima je Hrvatska ostvarivala neke od svojih najboljih plasmana na Eurosongu. Od svih nadimaka koje je tijekom karijere dobila, govorila je, najdraži joj je bio upravo „mama Dore“.
Za urednički rad dobila je 1996. godišnju nagradu HRT-a, a odlikovana je i Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića. Iza žene koja je godinama upravljala nekima od najvećih televizijskih projekata u zemlji postojao je, međutim, izrazito obiteljski privatni život.
Ksenija je imala dvije kćeri, Katarinu i Nedu. Stariju Katarinu dobila je u prvom braku, o kojem je tijekom života vrlo rijetko govorila i ime prvog supruga nije javno otkrivala. Drugu veliku ljubav pronašla je upravo ondje gdje je izgradila karijeru – na televiziji.
Ivica Urličić, kojeg je zvala Ivo, a kolege Ico, bio je inženjer elektrotehnike i televizijski stručnjak. Sudjelovao je u razvoju televizijske tehnike i izgradnji tehničkog dijela RTV centra na Prisavlju, radio je i u inozemstvu, među ostalim pet godina u Kamerunu, a od 1992. do 1995. bio je tehnički direktor HRT-a.
Njihova ljubavna priča počela je na radnom mjestu, a Ksenija je rado priznavala da je upravo ona napravila prvi korak. Ivo je bio ozbiljan mladi inženjer kojeg je više zanimala tehnika nego djevojke koje su se oko njega kretale, pa je smislila način kako mu se približiti. Zamolila ga je da joj popravi tranzistor, a zatim namjerno propuštala službene kombije kako bi je upravo on odvezao kući.
Bili su karakterno potpuno različiti. Ona temperamentna, energična i sklona zanosima, a on miran, racionalan i staložen. Upravo ga je zbog toga nazivala svojim „stalnim životnim korektivom“. S Ivom je u 28. godini dobila mlađu kćer Nedu.
Obitelj se s godinama širila. Katarina je vrlo mlada osnovala vlastitu obitelj s Kazimirom Bačićem, kasnijim glavnim ravnateljem HRT-a, pa je Ksenija već s 41 godinom postala baka. Kolege su je tada u šali prozvali „gospodična baka“. Katarina je dobila četvero djece – Andreu, Luciju, Luku i Matiju – dok Neda ima Klaru i Vala Ivana. Ksenija je tako imala šestero unučadi, a dočekala je i praunuke.
Velika obitelj ostala je središte njezina privatnog života. Govorila je da se kod nje na obiteljskim okupljanjima znalo naći više od trideset ljudi i šalila se da funkcioniraju poput „plemenske zajednice“. Bio je to običaj koji je naslijedila od majke Katice i nastavila njegovati i nakon završetka televizijske karijere.
Kada su se ugasila svjetla televizijskih studija, jednu od najvećih ljubavi i razonoda pronašla je u vrtu uz obiteljsku kuću u Zagrebu. Posebno je voljela ruže kojih je uzgajala više od tisuću, u petnaestak različitih sorti. Sama ih je razmnožavala i dijelila susjedima, pa se šalila da njezinih ruža ima po cijelom Goljaku.
Ni u vrtu nije nestala njezina poznata potreba za redom. Alat je morao biti uredno posložen, a korov nije podnosila. Poslove je dijelila s Ivom – on je kosio travu i brinuo o lozi, a ruže su bile ponajprije njezino područje. U poznijim godinama upravo su joj vrt, kuća i velika obitelj postali središte svakodnevice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....