Redatelj i producent koji trideset godina živi između Amerike i Hrvatske u suradnji s piscem Mirom Gavranom priprema film o Zrinskima i Frankopanima, a njihov kratki film ‘Samoća‘ osvaja nagrade diljem svijeta.
Kad je u domovini, redatelj, producent i glazbenik Bobby Boško Grubić (53) najradije boravi u obiteljskoj kući u rodnom Sisku ili u Zadru, gdje njegovi roditelji uživaju u mirovini. No ovoga puta s dobitnikom triju Emmyja, koji već više od trideset godina živi u SAD-u, našli smo se u zagrebačkom hotelu Esplanade - njegovu omiljenom mjestu za sastanke kada je u Hrvatskoj. Povod razgovora bila je nedavna hrvatska premijera njegova kratkog filma "Samoća", snimljenog prema priči Mire Gavrana "U zagrljaju rijeke". Prikazan je u sklopu Festivala europskog filma, u prepunoj dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Uz emotivnu "Samoću", koja je ujedno posljednji film našeg velikog glumca Duška Valentića, Bobby Grubić i Miro Gavran najavili su i novi zajednički projekt - epski spektakl "Urotnici".
"Film smo snimali u Čakovcu. Bilo je to pravo čudo - sve domaća ekipa, domaći glumci. Duško Valentić bio je briljantan, a ljudi u Čakovcu primili su nas kao svoje. Kad je film krenuo na festivale i kad su reakcije publike svugdje bile izvrsne, znao sam da smo napravili pravu stvar. Publika je jednako emotivno reagirala i na zagrebačkoj premijeri, tako da mi je to veća nagrada od onih stručnih priznanja koja je film dobio na nekim festivalima" govori Bobby Grubić i dodaje kako se tijekom snimanja "Samoće" rodila ideja za povijesni film o Zrinskima i Frankopanima. Jer Čakovec je grad Zrinskih, što je ondje vidljivo na svakom koraku. Dok je šetao po dvorcu Zrinskih, pomislio je kako nevjerojatno izgleda.
"Ima sve elemente za epsku priču: borbu, intrige, čast, ljubav, izdaju, ratove, dvorce... Rekao sam Miri da napravimo tu priču kao hrvatsko "Hrabro srce" ", kaže Bobby i ističe kako sada razvijaju projekt, imaju "teaser" i scenarij, a cilj im je međunarodna koprodukcija. To, dodaje, zbog veličine nije projekt samo za domaću kinematografiju. Zato planiraju uključiti Austriju, Mađarsku i Italiju - zemlje koje su dio te priče - te se prijaviti za europske fondove. Žele da to bude ozbiljan, svjetski projekt koji će predstaviti hrvatsku povijest o kojoj se premalo zna izvan naših granica, a od te se priče može napraviti i uzbudljiva serija.
Klinac iz Siska u Tennesseeju
Povijest ga oduvijek fascinira. Uživa u BBC-jevim povijesnim dokumentarcima, ali je i strastveni filmofil pa je, osim u američku i europsku, dobro upućen i u domaću filmografiju. Ipak, smatra da su naši filmaši posljednjih godina previše otišli u eksperimentalne forme i premalo rade filmove za širu publiku. No koliko god je danas involviran u film, Bobby Grubić u Ameriku se zaputio zbog glazbe.
"Bio sam klinac iz Siska koji je htio postati glazbeni producent. Obožavao sam, a i danas obožavam dance glazbu. Pisao sam pjesme, pjevao i nastupao na domaćim festivalima. Bile su devedesete, kad je dance scena kod nas bila vrlo jaka, i glazba me potpuno okupirala", priča Grubić, čija je pjesma "Ne mogu bez tebe", nastala u suradnji s tada popularnom dance grupom Karma, bila veliki hit. Znanje o glazbi želio je proširiti i na produkciju, a kako kod nas tada nije bilo studija za to, uvijek glazbeno aktualna Amerika činila mu se logičnim izborom. Opcije su bile New York, Kalifornija i Nashville u saveznoj državi Tennessee. Potonji je "grad glazbe", a ujedno i najpovoljniji za život, pa je Bobby upisao Middle Tennessee State University, smjer recording industry. Budući da tamo fakulteti nisu jednopredmetni, pohađao je i TV produkciju te nove medije. To mu je, kaže, bio kao Disneyland. Mogao je kombinirati predmete, istraživati sve što ga je zanimalo, a uz to je odmah završio na dekanovoj listi i dobio stipendiju. Prvu godinu sam se financirao, a onda ga je škola prepoznala. Na kraju studija snimio je reklamu za fakultet kao diplomski rad i osvojio svoj prvi Emmy.
"Bio je to studentski Emmy, ali vrijedi jednako kao i onaj poznatiji - primetime Emmy, koji mi je otvorio vrata. Godišnje ih se dodjeljuje samo dvanaest u cijeloj Americi, a ja sam ga dobio za jugoistočnu regiju. Fasciniralo me koliko se u Americi cijene kreativnost i inicijativa ", govori Bobby, koji se po završetku studija nakratko vratio u Hrvatsku i radio u produkcijskoj kući Formula Film.
Ljubav u Americi
Za nju je režirao brojne reklame, a jedna od najpoznatijih bila je za farmaceutsku kuću uz stih Gibonnijeve pjesme "Ozdravi mi ti". No zapravo je živio na relaciji Hrvatska - SAD, gdje je karijeru gradio u velikim korporacijama. Kao kreativni direktor i producent radio je na brojnim kampanjama za IT sektor, osiguravajuće kuće i energetsku industriju, za koju je osvojio još dva Emmyja. Zanimljivo je da nikad nisam radio direktno za televizije - uvijek za velike kompanije. To su bili ozbiljni projekti, ali i dalje kreativni, a neke od mojih reklama prikazivale su se i po deset godina. Te reklame, primjerice, koštaju i do četiri milijuna dolara, pa su mi budžeti za hrvatske filmove stvarno smiješni. A rad na reklamama naučio me disciplini, jer svaka minuta košta. Zato su pripreme toliko detaljne da se na samom snimanju ne gubi ni minuta - kaže ovaj svestrani umjetnik u čijem je životu uvijek bila prisutna i glazba. Kad snima, često u glavi čuje melodiju koja nosi emociju kadra. Bobby Grubić doista je ostvario američki san, no, kako ističe, u SAD-u ništa ne pada s neba.
"Znam ljude koji tamo žive isto kao što bi živjeli doma - bez ambicije, čekajući da se nešto dogodi. Ništa vam se neće dogoditi ako nemate cilj i ne radite na njemu. Prilike ne padaju s neba ako ih ne tražite. Meni je krenulo već na fakultetu, jer sam znanje gutao kao najfinije kolače. Osim toga, u Americi sam pronašao ljubav - suprugu Elenu DeVivo, s kojom već 27 godina dijelim život" otkriva Grubić, dodajući da je u Americi pronašao i mnogo prijatelja, što smatra važnim za sreću i uspjeh. Smatra da pola njegova uspjeha leži u tome što zna prepoznati priliku i "zabiti gol". Posljednjih godina živi u Los Angelesu, gdje je pronašao i jednu vrlo zanimljivu prijateljicu. Naime, sedam godina susjeda mu je bila Maye Musk, majka poduzetnika Elona Muska, koju je čak doveo u Hrvatsku.
"Maye se iz New Yorka preselila u našu zgradu u Marini del Rey, u vrijeme kad je Elon Musk pokrenuo SpaceX u blizini Los Angelesa, i ubrzo smo se upoznali i sprijateljili. Kako smo uvijek pričali o Hrvatskoj kad bismo se vraćali s naših putovanja, izrazila je želju da i ona dođe - pa sam je prije osam godina i doveo. U sedam dana pokazao sam joj sve: od Zagreba i Dubrovnika do Plitvica i Hvara - i potpuno se oduševila. I danas priča kako joj je to bilo jedno od najljepših putovanja u životu ", otkriva Grubić, koji živi uz ocean, između Venice Beacha i Marine del Rey.
Kaže da mu više odgovara prigradska atmosfera bez gužvi i buke, kao i blizina mora te ugodnija temperatura. Klima je, dodaje, ondje puno ugodnija nego u gradu, koji griju vrući vjetrovi iz pustinje. Kad su, primjerice, u Hollywoodu 32 stupnja, kod njih je 25 uz lagani povjetarac. Iz Los Angelesa svugdje može doći za dva sata vožnje automobilom: do skijališta na Sierra Nevadi, bajkovitog otoka Sveta Catalina... Zimske mjesece voli provoditi u Key Westu na Floridi, gdje uživa u bajkovitoj prirodi, tirkiznom moru i pecanju.
"Budim se s burzom"
"Trenutačno supruga Elena i ja tražimo novu nekretninu, ali nećemo se micati iz kvarta. Volim Los Angeles i nedostaje mi jer smo u Europi već pet mjeseci. Bili smo u Zadru, na Hvaru, Visu, Lastovu... Volimo more, ali mirnija mjesta, pa izbjegavamo ljeto na našem moru. Tada smo negdje u Alpama, no sada je vrijeme da se vratim", govori Bobby i dodaje kako danas živi baš onako kako želi. Poslovno je uspješan i financijski stabilan, o čemu se pobrinuo još u mladosti.
"Ja sam kapitalist i ne sramim se to reći. Od početka sam ulagao na burzu i učio o tržištu. Zacrtao sam si da s 45 godina odem u ekonomsku mirovinu, što znači da sam financijski osiguran i ne živim od mjeseca do mjeseca. Danas se budim s burzom i to mi daje slobodu da odbijem projekte koji me ne zanimaju te da radim samo ono što volim. Ne planiram mirovinu - ne mogu zamisliti da prestanem raditi" priznaje Grubić, kojem posla ne nedostaje.
Osim svoje produkcijske kuće Artonix Studios u SAD-u i MAG produkcije u Hrvatskoj, partner je u produkcijskoj kući Platform, koja se isključivo bavi reklamama za videoigre. Uz brojne videospotove, namjenske i korporativne filmove, snimio je i pet nagrađivanih američkih kratkih filmova koji se prikazuju na streaming platformama. Kad je u Hrvatskoj, radi turističke filmove.
"Njih radim kao redatelj u suradnji s producenticom Spomenkom Saragom, s kojom sam prošle godine realizirao i indonezijski film "Sore" kao pridruženi producent. Film se snimao u Hrvatskoj, na njemu je radilo mnogo naših filmskih radnika i glumaca, pa im je trebala pomoć. Zanimljivo je da je film indonezijski kandidat za Oscara i držim mu fige!", zaključuje uz osmijeh Bobby Grubić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....