Tužnu vijest o smrti legendarnog glazbenika objavila je Hrvatska radio televizija.
U 98. godini preminuo je Stjepan Jimmy Stanić, jedan od najdugovječnijih i najprepoznatljivijih hrvatskih glazbenika. Vijest o njegovoj smrti objavio je HRT, objavom na društvenim mrežama. Jimmy je gotovo do posljednjeg trenutka radio ono što je volio cijeli život – nastupao, njegova karijera trajala je više od sedam desetljeća, a svojim osebujnim glasom, šarmom, humorom i prepoznatljivom pojavom ostavio je neizbrisiv trag na domaćoj glazbenoj sceni.
Rođen je 20. siječnja 1929. godine u Zagrebu. Glazbom se počeo baviti još u mladosti, a osim pjevanja svirao je gitaru i kontrabas. Tijekom bogate karijere izgradio je status jednog od najosebujnijih hrvatskih zabavljača, a njegove pjesme postale su dio kolektivnog glazbenog pamćenja.
Publika ga je posebno pamtila po pjesmama poput "Kauboj Đimi", "Kukavice", "Prolazi sve", "Moja kobila Suzi" i nezaobilaznog "Dimnjačara", koji je izvodio sa svojom životnom partnericom Barbarom.
Jimmy Stanić bio je umjetnik koji nije poznavao granice generacija. I u poznim godinama nastupao je pred publikom koja ga je voljela upravo zbog njegove autentičnosti, vedrine i osebujnog smisla za humor. Još u siječnju ove godine, kada je proslavio 97. rođendan, i dalje je nastupao i svojoj vjernoj publici pružao večeri za pamćenje.
Njegov odlazak kraj je jedne velike epohe hrvatske zabavne glazbe. Stanić je iza sebe ostavio pjesme koje će nastaviti živjeti, ali i osebujan trag čovjeka koji je gotovo cijeli život proveo pod svjetlima pozornice.
Nadimak je dobio po kauboju Jimmyju
Nadimak Jimmy prati ga još od djetinjstva. Kao sasvim malog zvali su ga Mimi jer se mama nadala curici nakon trojice sinova. Bio je obiteljska maza, imao je šiške poput djevojčice, a kako je rastao, najstariji brat je predložio da mu promijene to žensko ime. U kinima su tada bili popularni kaubojski filmovi, jedan se lik zvao Jimmy i prozvali su ga po njemu.
Jimmy je Stjepanu Staniću očito bio suđen, jer i prva njegova ploča zvala se - “Cowboy Jimmy”. Obradu te švicarsko-njemačke pjesme snimio je slučajno, 1954., kao član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere, koji se tada našalio: “ Jimmy, imamo za tebe pjesmu taman po tvojoj mjeri”.
Neustrašiv ‘fakin‘
Pred fakinom iz Vlaške ulice možda se mogla smiješiti i svjetska karijera nakon što je svirao kontrabas u orkestru čuvenog američkog jazz trubača Dizzyja Gillespieja. Za njihova prvog gostovanja u Zagrebu 1956. doslovno je iz gledališta, pet do dvanaest, uskočio na pozornicu u Studentskom centru, kao zamjena za basista koji nije na vrijeme stigao iz Rima.
Gillespie ga je kasnije zvao da im se pridruži u orkestru, ali zapelo je na putovnici bez koje je ostao zbog nepodobnosti. Sa svojim je orkestrom, naime, imao dogovorene nastupe u Sofiji baš u vrijeme kad je 1957. umro političar Moša Pijade i upozorili su ih da ne bi smjeli svirati na dan žalosti u Jugoslaviji. Jimmy je na to dobacio: “A tko će nama platiti za to žalovanje?”
"Imali smo u orkestru cinkera koji je to odmah javio nadležnima, iako sam ja to rekao onako u šali. I tak’ nisam tri godine mogao dobiti pasoš i otići iz zemlje", objasnio je zašto nije prihvatio Gillespiejev poziv i otputovao u Ameriku.
"Žene su me opsjedale, a muževi proganjali"
Kad se prije nekoliko desetljeća za naslovnicu Studija, tada najtiražnijeg časopisa za TV, radio, kazalište i film, fotografirao samo sa smokvinim listom, podiglo je to veću prašinu nego njegova pjesma o kobili Suzy koja trči po prašnjavoj cesti. Komičarka Nela Eržišnik komentirala je to kao njegovu rastrošnost i pitala ga - zar mu za prekrivanje strateškog mjesta nije bio dovoljan matovilac?!
Međutim, kad je najesen list sasvim prirodno opao, Nela je ostala osupnuta. Zahvaljujući toj fotografiji u nas se naglo počeo širiti nudizam, a ja sam u to doba bio vrlo tražena osoba: žene su me opsjedale, a ljubomorni muževi tražili - na svoj je način Jimmy komentirao tu zgodu.
Žario i palio po europskim klubovima
No zato je tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća svirao i pjevao u barovima i zapadnoeuropskim noćnim klubovima na turnejama od Švicarske, Austrije i Švedske do Njemačke. Nastupao je u Kući umjetnosti u Münchenu, snimio je nekoliko albuma na njemačkom jeziku, svirao je i s klavijaturistom poznate jazz pjevačice Billie Holiday...
Na snimanju dueta “Tri brata” s kantautorom Juricom Popovićem pjesma ga je vratila u djetinjstvo zato što je Jimmy doista imao trojicu braće. On je najmlađi od četvorice sinova u obitelji Stanić, podrijetlom iz Dubrovnika.
Godina Jimmyjeva rođenja, 1929., zapamćena je po važnim događajima u svijetu: prvi put je dodijeljena filmska nagrada Oscar, zračni brod Graf Zeppelin krenuo je na put oko svijeta, otvorena je znamenita MoMA u New Yorku, svijet stripa dobio je nove junake, Tintina i Popaja... A u Jimmyjevoj obitelji starija su se braća tada već bavila glazbom, otac je bio trgovac, svirao u orkestru i volio operu, a majka je pjevala u crkvenom zboru.
"Jedan je rekao da ću sigurno biti klavijaturist jer sam brzo micao prstićima, drugi je pak rekao da ću postati nogometaš jer sam nemirno mahao nogama, a treći je tvrdio - sigurno je da ću biti političar jer sam sve pokakao i gledao ih u oči", objašnjavao je Jimmy svoje glazbene početke.
Želio je studirati operno pjevanje
Prvi put nastupio je pred mikrofonom u jednoj radijskoj emisiji. Bilo mu je deset godina i sjeća se da ga je bilo jako strah. Ubrzo se riješio treme, a da bi se mogao sam pratiti dok pjeva, naučio je svirati gitaru. Dok je pohađao gimnaziju, učio je svirati kontrabas, želio je studirati operno pjevanje kao jedan njegov brat, ali odustao je zato što je to zahtijevalo disciplinu.
Morao bi se i odreći cigareta, što do danas nije učinio, ali i noćarenja. Inače, u mladosti je biciklirao, ali kako nije baš natjecateljski tip, jurio je samo kroz grad. Prijatelj ga je nagovorio na prvi angažman, s kavanskim sastavom 1951. u hotelu Bosna u Bihaću, gdje je mjesec dana svirao gitaru. U lokal su su dolazili šoferi i nije baš bio na dobrom glasu, pila se šljivovica, a gosti su se često znali posvađati i potući. Zaredali su potom nastupi u Doboju, Zenici, Travniku, Tuzli i Sarajevu; u dvije godine u Bosni ispekao je zanat, a zatim su uslijedili Sombor i Vukovar.
"Sjećam se prve večeri u Somboru. Publika je u ono vrijeme još bila fina i pristojna, vladala je takva tišina dok smo svirali da sam mislio da nema nikog u gledalištu, a bilo je dupkom puno. Nastupao sam tada u Orkestru braće Stanić: jedan brat je svirao violinu, drugi bubnjeve, a ja sam svirao kontrabas i pjevao. Kad sam zapjevao “Blue Moon”, u publici nisu znali što se događa jer nikad još nisu čuli nekoga uživo na engleskom", pripovijedao je Jimmy za Gloriju 2020. godine, koji se nakon nekoliko godina zasitio takve svirke i zaželio se Zagreba.
Od jazza do šlagera
Jednu večer dečki su ga pozvali na plesnjak u centru grada i nagovorili da nešto otpjeva, doslovno gurnuvši ga na pozornicu. Pjevao je svaku subotu i nedjelju u Glazbenom zavodu i na plesnjacima u Bogovićevoj, a uz jazz - svoju prvu glazbenu ljubav - s vremenom na repertoaru su se našli i šlageri.
Nastupao je na festivalima u bivšoj državi, snimao ploče, bio je popularan pjevač, ali govorio je da nije zaradio mnogo novca. Još u Bosni jedna mu je Romkinja gatala iz graha prije više od šest desetljeća: “Dečko, ti nikad nećeš imati hrpu love, ali uvijek će ti kapati”.
Srodnu dušu oborio je šarmom
I u doba najveće popularnosti odolijevao je obožavateljicama, mnogo je putovao i - živio sa svojom mamom. Mama mu je - što se ženidbe tiče - prorekla da će se “već negdje zakačiti”. Dva mjeseca nakon majčine smrti, u njegovu se životu 1977. pojavila ona prava: Trešnjevčanku Barbaru Trohar oborio je s nogu svojim šarmom.
Sreli su se na sindikalnom izletu u Portorožu za Dan žena kad je njemu bilo 48 godina. Ona je bila udovica s dvoje odrasle djece, a radila je kao daktilografkinja na tadašnjoj Televiziji Zagreb.
"Pozvao me šef jednog orkestra, iako mi se baš i nije išlo u Portorož. Kad sam došao na recepciju hotela, ugledao sam autobus iz kojeg su izlazile same žene. Rekao sam prijatelju trubaču: “ Pogledaj koliko tu ima mački”. I dok smo tako gledali, spazio sam Barbaru. Inače preferiram visoke i jake žene. Kad je prošla pokraj recepcije, dobro sam je promotrio. Pitao sam je bi li mi dala autogram. “Ak’ bum dobre volje, možda i dobijete”, uzvratila mi je, onako svisoka. “Imam ja sredstvo za postizanje dobre volje, bocu dobrog vina”, rekao sam. I tako smo uglađeno razgovarali", prisjetio se Jimmy susreta sa svojom Barbarom u koju se zaljubio zbog dobrote koja je zračila iz njezinih očiju i lica. Prije nego što su se vjenčali, bili su zaručeni 13 godina.
Karte su joj prorekle Jimmyja
"On mi je bio idol, obožavala sam njegove pjesme. U početku mi se činilo da sanjam: razgovaram s Jimmyjem Stanićem. Plašila sam se da će to biti samo avantura, no pokazalo se da odgovaramo jedno drugome. Oboje, naravno, imamo i mana, ali prevladavaju ipak lijepe osobine, a ako vam je do nekoga stalo, prihvatit ćete ga zajedno s nedostacima", otkrila je Barbara, koja je iz karata doznala da će upoznati Jimmyja. Njezine stare pohabane karte, koje su joj ostale od mame, prorekle su joj, naime, poznanstvo s estradnim umjetnikom.
"Cijeli sam život govorio “ne”, a Barbara me u travnju 1990. naučila da izgovorim “da”. To jedino “da” dosad izgovorio sam, nažalost, pred svjedocima i gosponom matičarem. Ali, želim li biti iskren, moram reći da sam Barbaru prosio punih trinaest godina. Branila se riječima da je prosjačenje u nas zakonom zabranjeno", komentirao je povijesni trenutak sklapanja svojeg braka.
Barbara je govorila da je u njoj našao srodnu dušu jer se i ona voli zafrkavati i vesele je naravi, a Jimmy i najozbiljnije životne situacije okrene na nešto lijepo i s humorom odolijeva i kad mu je najteže.
Guštali u zajedničkom životu
Živjeli su u malom stanu u novozagrebačkom naselju Utrine, a vrijeme rado provodili u svojoj drvenoj vikendici, Vili Barbari u Turopolju, gdje se Jimmy brinuo o okućnici. Guštali su u dobroj hrani i oboma je bilo vrlo važno da obožavaju maslinovo ulje, ribu i bakalar. Jimmy je priznavao da je strahovao kad je pitao Barbaru voli li bakalar. Laknulo mu je kad je rekla da, jer da je rekla ne - bila bi to tragedija i među njima bi bilo gotovo", odlučan je bio glazbenik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....