Glumica Ana Marija Veselčić (31) za sebe kaže da je, baš poput Katarine Runje koju utjelovljuje u RTL-ovoj hit seriji "Divlje pčele" - borbena, prkosna i vođena željom da zaštiti svoje najbliže. Mnoge je TV gledatelje oduševila priča koja nas vraća u u svijet Dalmatinske zagore 50-ih godina prošlog stoljeća, a čije su glavne protagonistice tri sestre koje se nakon smrti oca moraju izboriti za sebe i svoju budućnost u vrlo okrutnom svijetu.

Talentirana Vinkovčanka glumi najstariju od njih, opisujući je kao "iznimnu ženu, čvrste volje i čelične odlučnosti‘. Ana Marija, inače članica dramskog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, svojim je primjerom pokazala da je, unatoč svim preprekama, moguće uspjeti i izgraditi život o kakvom sanjate. Dio djetinjstva provela je u dječjem domu, a gluma ju je zainteresirala već kao srednjoškolku. Završila je Akademiju dramskih umjetnosti u Splitu, a ovo joj je prva televizijska uloga. Na filmu se već dokazala, osvojivši u kolovozu ove godine na Filmskom festivalu u Locarnu nagradu za najbolju glumačku izvedbu za ulogu u filmu "Bog neće pomoći", koji je upravo ovih dana stigao u naša kina.

Ana Marija Veselčić sa svojim sestrama iz serije - Lidijom Penić-Grgaš i Lidijom Kordić

RTL

Kako ste se pripremali za ulogu Katarine? Što vam je bilo najvažnije?

- Bilo mi je jako važno da bude stvarna, opipljiva i živa. Dakako, imam sreću jer je lik fantastično osmišljen, imam tu što za igrati. Ono na što uvijek obraćam pozornost je da ne budem ista u odnosu sa sestrama kao i u odnosu s drugim licima u seriji, jer je tako i u životu, nismo isti s partnerom, prijateljima ili s gospođom na blagajni u dućanu. Trudim se igrati s tim i veliki mi je užitak kad se dogodi da me iznenadi situacija, kad kolegica ili kolega s kojima igram ponudi nešto što nužno ne piše u scenariju ili kad se dogodi mala pogreška koja scenu učini životnijom od onoga što smo isplanirali netom prije na tehničkoj probi. Naravno, takve se stvari ne dogode uvijek, no time je veselje veće kad se takve situacije potkradu u radni dan. Također, imam jako dobru prijateljicu iz Sinja, volim ići kod njezine obitelji na Alku i blagdan Velike Gospe, volim taj govor i njihove običaje, ljude, glazbu. Sinj je tradicionalno rokerski grad, M.O.R.T. mi je primjerice jedan od omiljenih domaćih bendova, u mom kazališnom ansamblu često bacamo baze na vlaškom, sinjskom i slično, obožavala sam kao mala slušati i družiti se sa svojim bakama i tetkama... Sve u svemu, čini mi se da se Katarina Runje pripremala godinama i napokon je došlo vrijeme da je uobličim u ovako divnu ulogu.

Iskustva iz vlastite mladosti pomogla su joj da se u potpunosti uživi u svoje uloge

RTL

Katarina je iznimno snažan, prkosan i borben lik. Koja vas je njezina osobina najviše privukla i zašto?

- U pravu ste, Katarina je sve to, a njezina glavna motivacija su njezine mlađe sestre Cvita i Zora, točnije njihova sigurnost i sreća. Katarina je glava njihove male obitelji, preuzela je obje roditeljske uloge i sve odluke koje donosi motivirane su željom da upravo njih dvije zaštiti. Naravno, ni u životu ne uspijemo postići sve što želimo, život je ono što se dogodi dok mi planiramo, tako je oduvijek. Također, ljudska bića griješe, nije uvijek ispravno sve što činimo. Po putu iz najbolje namjere možemo povrijediti nama najmilije. Tako i Katarina - izvana se čini kako bi trebala napraviti suprotno od onoga što u tom trenutku čini, no kako sad već nekoliko mjeseci živim s njom po cijele dane, sve je manje osuđujem i uspoređujem sa sobom, naše se životne prilike znatno razlikuju pa je samim time pokušavam razumjeti u kontekstu vremena i okolnosti u kojima se nalazi, u malom dalmatinskom mjestu, prije sedamdeset godina, bez roditeljske podrške, na vjetrometini svega što je snalazi svakodnevno, a ono što mi je najveći gušt za igrati je činjenica da je duhovita i britka, čak i u najtežim situacijama. I sama se humorom volim liječiti od nedaća, tu smo vrlo slične.

Serija "Divlje pčele" doživjela je ogroman uspjeh. Jeste li očekivali tako snažnu reakciju publike?

- Moram priznati da me veseli čitati poruke podrške i pohvala, ugodno sam iznenađena i oduševljena koliko gledatelji vole sestre Runje i njihov sestrinski odnos, to je ono na što sam najponosnija u ovom projektu i to ću, čini mi se, pamtiti cijeli život, taj blagoslov naše suigre. Javljaju mi se poznanici, prijatelji, obitelj, kolege sa pozitivnim komentarima, ugodno me iznenadilo dosta njih, jer pouzdano znam da im je ovo prva domaća serija koju prate. To je divan kompliment. Također, kad smo snimali u Sinju, poklopilo se s prvim tjednom emitiranja, ljudi su bili oduševljeni pričom, sestrama i prilikom da vide svoja djetinjstva u televizijskom obliku. Čim smo krenuli sa snimanjem, imala sam osjećaj da je ovo poseban projekt, a reakcije publike su to samo potvrdile, ovim putem im se još jednom zahvaljujem, s njihovom ljubavlju i pažnjom, Vrilo svaku večer živi u dnevnim boravcima diljem lijepe naše i to je predivno!

Kako biste opisali rad s kolegama? Kako vam je na setu?

- Najčešće partnerice su mi Lidija Penić-Grgaš i Lidija Kordić, s njima mi je "banja", da citiram sestru Kordić. Tako je lako, kao da ne radim. Naravno da bude tempo, no s njima mi se čini kao da budem bolja sama od sebe i da se, kad smo skupa u sceni, dogodi nešto posebno. To je rijetko i za to sam iznimno zahvalna. Također, tu je moj stari kolega i veliki prijatelj Davor Pavić, bili smo skupa na klasi i sad smo u istom velikom projektu, žao mi je što nemamo više scena skupa, no tako nam je pao grah, vidimo se u pauzi, pa nadoknadimo nekako to vrijeme, kad uspijemo. Veselje mi je s Margaritom Mladinić, Ivanom Barišićem, Lukom Šegotom, a tu su i iskusna imena Vlado Posavec, Jolanda Tudor, predivna Marija Jerneić, Dragan Veselić… Ako ih nastavim nabrajati, trajat će do sutra. Naravno, osim kolega glumaca su jako bitan dio i ostali sektori, legendarne cure iz kostima, tonci, kamermani i rekviziteri... Prošlo je neko vrijeme i jako mi je drago što sam ovdje upoznala puno dobrih i legendarnih ljudi, s kojima je lakše biti umoran.

"I sama se humorom volim liječiti od nedaća, tu smo Katarina i ja vrlo slične", rekla nam je glumica

RTL

Kako izgleda jedan vaš tipičan dan na snimanju "Divljih pčela”?

- Buđenje, dolazak na šminku i frizuru, kostim pa na set do ručka, nakon par snimljenih scena, ovisno o danu i rasporedu. Zatim slijede ručak, pauza i onda nastavak snimanja. Onda odlazak doma, šetnja psa, tuširanje, večera i označavanje teksta za sutradan. Bude dana kad sam slobodnija, pa mogu spavati više, ili završim ranije, a nekad se dogodi pauza od više od dva sata, pa rado prošetam po dućanima kozmetike, popijem jednu malu s toplim i natrag na set. Naravno, dogode se i dani kad smo na lokaciji, to je posebna priča, možemo o tome drugom prilikom (smijeh).

Jeste li se i privatno zbližili sa svojim sestrama iz serije?

- Družimo se kad stignemo, a baš kao i sestre Runje, različite smo, a zajedno lijepo funkcioniramo. Sad, nakon više mjeseci, čini mi se da se rodilo prijateljstvo, koje ćemo s ovoga projekta ponijeti dalje. Ti su blagoslovi rijetki.

Dogodi li vam se da vas nakon napornog dana na setu "preuzme" umor?

- Ponekad, na kraju dana, kad sam na rubu snage, isključim se i "ne berem" što mi netko sa strane govori. Kad me pitaju što mi je, u šalji odgovaram: "Na punjaču sam."

Koliko vam znači kreativna sloboda tijekom snimanja? Možete li intervenirati u sceni ako osjetite da lik "traži" nešto drugo?

- Naravno da mogu, u dogovoru s redateljicom/redateljem, ne sjetim se uvijek, najčešće u šetnji poslije snimanja ili odmah poslije scene, dok sam u pauzi ili slično. Nadam se da ću do kraja projekta naučiti sjetiti se ranije.

"Sa Cvitom i Zorom sam malo povezanija, one već primjećuju neke detalje u mom ponašanju i obrnuto, pa se tome često smijemo, to su neke stvari zbog kojih je ovaj posao blagoslov", kaže Ana-Marija

RTL

Katarina često mora sama izboriti svoje mjesto. Koliko vam je u tome pomoglo vaše vlastito iskustvo odrastanja u drugačijim okolnostima, uključujući i vrijeme provedeno u domu?

- Mogu reći da mi je ovaj projekt došao u pravom trenutku u životu, kad ozbiljnije planiram svoju budućnost te mogu drugačije i mirnije donositi odluke, nego što sam to mogla i znala netom nakon diplome. Imam veliku sreću da je kroz moje život prošlo nekoliko divnih i snažnih žena, koje su me oblikovale, neke iz moje obitelji, neke moje profesorice, poslodavke, starije kolegice; Vlasta, Slavica, Meri, Senka, Sandra, teta Branka, Milana, Nives, Tena, Katarina, Mala Iva, baka Ružica, susjeda Zlata, Anja, frizerka Kristina, teta Dragica... Samo su neka od imena, iza kojih stoje predivne snažne žene, koje su me inspirirale, u mene usadile vrijednosti, koje danas nosim i kojima se rado vraćam na šalicu kave, razgovora, šačicu suza i na vreće smijeha. Neke od njih su bile u određenim bitnim trenucima mog životnog puta, dale mi ruku, ispratile do sljedeće stanice, a neke su srećom ostale i sada, u kupeu, na hodniku vlaka ili me dočekaju na stanici, na kojoj se imamo sreću naći. To je bogatstvo koje imam. Krug velikih žena, koje me povremeno ili svakodnevno podsjete zašto je život lijep i koliki je privilegij u životu imati žene, koje znaju kako cijeniti, njegovati i živjeti život.

Što ste naučili od svih tih važnih žena u svom životu i kako su vas ta poznanstva oblikovala?

- Danas zahvaljujući tim odnosima, mogu se više posvetiti gledanju naprijed, novim etapama u svom odraslom životu, profesionalnom i privatnom. Volim svoj život, sretna sam, zdrava i volim. Ne znam što bih mogla više poželjeti. Sve je to, čini mi se, pomoglo da Katarinu Runje učinim živom, da je razumijem i da kroz nju zavolim Cvitu i Zoru i prenesem kroz scene brigu i ljubav, koju sam imala priliku primiti od posebnih žena na mome putu.

Koje su vam vrijednosti iz tog razdoblja najviše pomogle kasnije - bilo u glumi, bilo u privatnom životu? Je li vas igranje tako snažnog lika poput Katarine promijenilo?

- Sigurno me promijenilo, osjećam se čvršće u odnosu prema radu, više se oslanjam na intuiciju, više joj vjerujem. Naravno, ne mogu sama znati koliko me to zaista promijenilo, dok projekt ne privedemo kraju i dok ne procijenim koje sam vrijednosti i alate ponijela sa sobom u nove projekte, koji me čekaju u vremenu što dolazi.

U seriji igra Katarinu Runje, najstariju sestru s kojom, priznaje, ima mnogo zajedničkih osobina

RTL

Ako smijete otkriti - što nas čeka u nastavku? (Bez spoilera, naravno.)

- Još puno, puno obrata.

Kakvi ste bili kao djevojčica, što vas je u djetinjstvu najviše zanimalo?

- Kao djevojčica sam kratko išla u glazbenu školu, svirala violinu, zatim klavir, oboje možda po godinu, dvije. Isto tako, uvijek sam bila kampanjac i ničemu se nisam željela posvetiti, svašta me zanimalo, ali bila sam lijena vježbati. Svašta sam htjela biti i probala razne hobije - išla na nekoliko sportova, plesala balet... No, sve me to zanimalo nekoliko mjeseci ili godinu i onda bih otkrila nešto novo. U srednjoj školi sam se uhvatila gitare, no moram priznati da to nikad nije zvučalo previše reprezentativno.

Svirate li danas neki instrument?

- Volim glazbu i ona je veliki dio mog života. Nažalost, sad mi se sve prebrzo odvija pa ne uspijem naći volje i vremena njegovati tu naviku. Znam se još poslužiti gitarom i slabije klavirom, ali jedino što sam imala volje uvijek nastaviti, i nakon prepreka, bila je i ostala gluma. Kad sam je pronašla, tu jednu stvar gdje nisam kampanjac, uhvatila sam je se i ne puštam.

Kad se rodila vaša ljubav prema glumi?

- Gluma je uvijek bila tu negdje, ali je nisam shvaćala previše ozbiljno do srednje škole. Upisala sam Medicinsku školu, a u drugom razredu dobili smo novu profesoricu hrvatskog jezika - Vlastu Galić. Ušla je u razred, spustila torbu i imenik na stol i pitala: "Da čujem, tko je od vas zalutao u ovu školu?" Podigla sam ruku i ostalo je povijest. Išla sam na LiDraNo i palo mi je na pamet da bih mogla otići na prijemni za glumu. Upala sam i završila Akademiju dramskih umjetnosti u Splitu.

Kakvi su vaši planovi izvan "Divljih pčela"? Na čemu trenutačno radite ili čemu se nadate u budućnosti?

- Veselim se svom ansamblu drame HNK Split, novim izazovima s njima, a za dalje ću vidjeti poslije. Zapravo, čak mi je malo i lijepo ne znati što me sve čeka (smijeh).

Jeste li sretno zaljubljeni ili je možda zbog obujma posla i hrpe obaveza ljubav "na čekanju"? Jeste li zaljubljive prirode?

- Sretna sam i zadovoljna.

Koliko vam znače nagrade i kako ste doživjeli onu s filmskog festivala u Locarnu?

- Rad na filmu s Hanom Jušić velika je stepenica na mom dosadašnjem profesionalnom putu. Toliko sam naučila od nje, kao i od kolega s kojima sam radila, posebno od Manuelle Martelli, glavne glumice. Sve se poklopilo: scenarij, redateljica, produkcija, partneri, uloga, što je jako rijetko. Prošlo je deset godina od moje prve kazališne premijere, a nagrada u Locarnu, koju smo dobile Manuella i ja, u trenutku kad sam je preuzela, na toj pozornici, bila je priznanje za sav trud i odricanje koje sam uložila u tih deset godina. Negdje sam davno čula da svaki uspjeh preko noći traje deset godina. Pa eto, tako se osjećam. Ponosno. Jako cijenim posvećeni rad i imala sam sreću do sada učiti od velikih ljudi i umjetnika. Ta stepenica u Locarnu mi je bila potvrda da je, uz puno sreće, sporo - najbrži put. Ono čemu se još veselim je vidjeti Manuellu uživo i s njom podijeliti tu sreću i uspjeh, koji smo postigle.

U čemu uživate u slobodno vrijeme?

- U šetnji s mojom kućnom ljubimicom Reom, plemenitom mješankom terijera i vjerojatno pekinezera. Deset joj je godina i veliki je karakter. Prava je Varošanka, najveća zvijezda u mojoj kući. Voli spizu, kauč i dekicu. Udomila sam je preko poznanice, sa mnom je od svoje prve godine. Kao štene je živjela u Varošu, u živopisnom centru Splita, i čistokrvna je Varošanka od repa do njuške.