Zvijezda hit serije "Divlje pčele" za Gloriju otkriva kako je gradila Katarinu Runje, ali i koliko joj je osobna životna priča pomogla u toj transformaciji.
Ana Marija Veselčić (31), baš poput Katarine Runje koju utjelovljuje u RTL-ovoj seriji "Divlje pčele", za sebe kaže da je borbena, prkosna i vođena željom da zaštiti svoje najbliže. Talentirana Vinkovčanka sa splitskom adresom u kolovozu je ove godine na Filmskom festivalu u Locarnu, jednom od najdugovječnijih svjetskih filmskih smotri, odnijela nagradu za najbolju glumačku izvedbu, a riječ je o ulozi u filmu "Bog neće pomoći" koji je upravo ovih dana stigao u naša kina.
Ulogom u hit seriji sada je ponovno oduševila publiku, a u iskrenom razgovoru za Gloriju glumica nam je otkrila kako je gradila Katarinin karakter i koliko su joj izazovna i nimalo laka životna iskustva iz mladosti pomogla da se lakše nosi s ulogom. Usput je Ana Marija i otvoreno progovorila o djetinjstvu, ekipi sa seta i o tome zašto joj je ovaj projekt došao, kako sama kaže, u savršenom trenutku.
Kako ste se pripremali za ulogu Katarine? Što vam je bilo najvažnije?
- Bilo mi je jako važno da bude stvarna, opipljiva i živa. Dakako, imam sreću jer je lik fantastično osmišljen, imam tu što za igrati. Ono na što uvijek obraćam pozornost je da ne budem ista u odnosu sa sestrama kao i u odnosu s drugim licima u seriji, jer je tako i u životu, nismo isti s partnerom, prijateljima ili s gospođom na blagajni u dućanu. Trudim se igrati s tim i veliki mi je užitak kad se dogodi da me iznenadi situacija, kad kolegica ili kolega s kojima igram ponudi nešto što nužno ne piše u scenariju ili kad se dogodi mala pogreška koja scenu učini životnijom od onoga što smo isplanirali netom prije na tehničkoj probi. Naravno, takve se stvari ne dogode uvijek, no time je veselje veće kad se takve situacije potkradu u radni dan. Također, imam jako dobru prijateljicu iz Sinja, volim ići kod njezine obitelji na Alku i blagdan Velike Gospe, volim taj govor i njihove običaje, ljude, glazbu. Sinj je tradicionalno rokerski grad, M.O.R.T. mi je primjerice jedan od omiljenih domaćih bendova, u mom kazališnom ansamblu često bacamo baze na vlaškom, sinjskom i slično, obožavala sam kao mala slušati i družiti se sa svojim bakama i tetkama... Sve u svemu, čini mi se da se Katarina Runje pripremala godinama i napokon je došlo vrijeme da je uobličim u ovako divnu ulogu.
Katarina je iznimno snažan, prkosan i borben lik. Koja vas je njezina osobina najviše privukla i zašto?
- U pravu ste, Katarina je sve to, a njezina glavna motivacija su njezine mlađe sestre Cvita i Zora, točnije njihova sigurnost i sreća. Katarina je glava njihove male obitelji, preuzela je obje roditeljske uloge i sve odluke koje donosi motivirane su željom da upravo njih dvije zaštiti. Naravno, ni u životu ne uspijemo postići sve što želimo, život je ono što se dogodi dok mi planiramo, tako je oduvijek. Također, ljudska bića griješe, nije uvijek ispravno sve što činimo. Po putu iz najbolje namjere možemo povrijediti nama najmilije. Tako i Katarina - izvana se čini kako bi trebala napraviti suprotno od onoga što u tom trenutku čini, no kako sad već nekoliko mjeseci živim s njom po cijele dane, sve je manje osuđujem i uspoređujem sa sobom, naše se životne prilike znatno razlikuju pa je samim time pokušavam razumjeti u kontekstu vremena i okolnosti u kojima se nalazi, u malom dalmatinskom mjestu, prije sedamdeset godina, bez roditeljske podrške, na vjetrometini svega što je snalazi svakodnevno, a ono što mi je najveći gušt za igrati je činjenica da je duhovita i britka, čak i u najtežim situacijama. I sama se humorom volim liječiti od nedaća, tu smo vrlo slične.
Postoji li scena koju pamtite kao posebno izazovnu ili emotivno zahtjevnu?
- Postoji scena u petoj epizodi, s Josipom u interpretaciji divnog Matka Jukića, s kojim je bilo predivno igrati tu scenu, no ono što smo igrali nije bilo nimalo emotivno lako. Postoji ih, naravno, još nekoliko, no nisu se još emitirale, pa ću ostaviti gledateljima mogućnost da sami procjene o kojim bi se scenama moglo raditi. (smijeh)
Serija "Divlje pčele" doživjela je ogroman uspjeh. Jeste li očekivali tako snažnu reakciju publike?
- Moram priznati da me veseli čitati poruke podrške i pohvala, ugodno sam iznenađena i oduševljena koliko gledatelji vole sestre Runje i njihov sestrinski odnos, to je ono na što sam najponosnija u ovom projektu i to ću, čini mi se, pamtiti cijeli život, taj blagoslov naše suigre. Javljaju mi se poznanici, prijatelji, obitelj, kolege sa pozitivnim komentarima, ugodno me iznenadilo dosta njih, jer pouzdano znam da im je ovo prva domaća serija koju prate. To je divan kompliment. Također, kad smo snimali u Sinju, poklopilo se s prvim tjednom emitiranja, ljudi su bili oduševljeni pričom, sestrama i prilikom da vide svoja djetinjstva u televizijskom obliku. Čim smo krenuli sa snimanjem, imala sam osjećaj da je ovo poseban projekt, a reakcije publike su to samo potvrdile, ovim putem im se još jednom zahvaljujem, s njihovom ljubavlju i pažnjom, Vrilo svaku večer živi u dnevnim boravcima diljem lijepe naše i to je predivno!
Kako biste opisali rad s kolegama? Kako vam je na setu?
- Najčešće partnerice su mi Lidija Penić-Grgaš i Lidija Kordić, s njima mi je "banja", da citiram sestru Kordić. Tako je lako, kao da ne radim. Naravno da bude tempo, no s njima mi se čini kao da budem bolja sama od sebe i da se, kad smo skupa u sceni, dogodi nešto posebno. To je rijetko i za to sam iznimno zahvalna. Također, tu je moj stari kolega i veliki prijatelj Davor Pavić, bili smo skupa na klasi i sad smo u istom velikom projektu, žao mi je što nemamo više scena skupa, no tako nam je pao grah, vidimo se u pauzi, pa nadoknadimo nekako to vrijeme, kad uspijemo. Veselje mi je s Margaritom Mladinić, Ivanom Barišićem, Lukom Šegotom, a tu su i iskusna imena Vlado Posavec, Jolanda Tudor, predivna Marija Jerneić, Dragan Veselić… Ako ih nastavim nabrajati, trajat će do sutra. Naravno, osim kolega glumaca su jako bitan dio i ostali sektori, legendarne cure iz kostima, tonci, kamermani i rekviziteri... Prošlo je neko vrijeme i jako mi je drago što sam ovdje upoznala puno dobrih i legendarnih ljudi, s kojima je lakše biti umoran.
Kako izgleda jedan vaš tipičan dan na snimanju "Divljih pčela”?
- Buđenje, dolazak na šminku i frizuru, kostim pa na set do ručka, nakon par snimljenih scena, ovisno o danu i rasporedu. Zatim slijede ručak, pauza i onda nastavak snimanja. Onda odlazak doma, šetnja psa, tuširanje, večera i označavanje teksta za sutradan. Bude dana kad sam slobodnija, pa mogu spavati više, ili završim ranije, a nekad se dogodi pauza od više od dva sata, pa rado prošetam po dućanima kozmetike, popijem jednu malu s toplim i natrag na set. Naravno, dogode se i dani kad smo na lokaciji, to je posebna priča, možemo o tome drugom prilikom (smijeh).
Postoji li neka anegdota sa seta koju posebno pamtite?
- Prošli tjedan smo snimali masovnu scenu u kući Vukas, s puno statista. Bilo je kasnije u danu, bilo nas je puno, a morali smo plesati. Uglavnom, dugo je trajalo i nama, mlađariji, je postalo dosadno. Ne znam kako, ali Lidija, Davor, Margarita i ja smo se uhvatili lampe, koja je stajala u kutu sobe, ja sam na glavu stavila gornji dio lampe i nogama kao plesala, bilo je smijeha i onda ga više nije bilo. Izvukla sam glavu iz lampe i vidjela prvog asistenta režije kako me gleda u stilu: "Zar i ti?" Nije bila neka drama, niti nešto posebno smiješno, samo je meni bilo smiješno vidjeti njegovo lice.
Koliko vam znači kreativna sloboda tijekom snimanja? Možete li intervenirati u sceni ako osjetite da lik "traži" nešto drugo?
- Naravno da mogu, u dogovoru s redateljicom/redateljem, ne sjetim se uvijek, najčešće u šetnji poslije snimanja ili odmah poslije scene, dok sam u pauzi ili slično. Nadam se da ću do kraja projekta naučiti sjetiti se ranije.
Kako biste opisali energiju ekipe? U kakvim ste odnosima sa sestrama Cvitom i Zorom izvan seta, družite li se?
- Ima nas puno i ne uspijemo se redovito podružiti, no ovo malo što jesmo, čini mi se da smo uzbuđeni oko projekta i sad mi je već zabavno vidjeti i pojedine karaktere glumaca i njihova obilježja i u pauzama, tako se nekako najradije poistovjećujem s kolektivom, u kojem djelujem u tom trenutku. Sa Cvitom i Zorom sam malo povezanija, one već primjećuju neke detalje u mom ponašanju i obrnuto, pa se tome često smijemo, to su neke stvari zbog kojih je ovaj posao blagoslov.
Katarina često mora sama izboriti svoje mjesto. Koliko vam je u tome pomoglo vaše vlastito iskustvo odrastanja u drugačijim okolnostima, uključujući i vrijeme provedeno u domu?
- Mogu reći da mi je ovaj projekt došao u pravom trenutku u životu, kad ozbiljnije planiram svoju budućnost te mogu drugačije i mirnije donositi odluke, nego što sam to mogla i znala netom nakon diplome. Imam veliku sreću da je kroz moje život prošlo nekoliko divnih i snažnih žena, koje su me oblikovale, neke iz moje obitelji, neke moje profesorice, poslodavke, starije kolegice; Vlasta, Slavica, Meri, Senka, Sandra, teta Branka, Milana, Nives, Tena, Katarina, Mala Iva, baka Ružica, susjeda Zlata, Anja, frizerka Kristina, teta Dragica... Samo su neka od imena, iza kojih stoje predivne snažne žene, koje su me inspirirale, u mene usadile vrijednosti, koje danas nosim i kojima se rado vraćam na šalicu kave, razgovora, šačicu suza i na vreće smijeha. Neke od njih su bile u određenim bitnim trenucima mog životnog puta, dale mi ruku, ispratile do sljedeće stanice, a neke su srećom ostale i sada, u kupeu, na hodniku vlaka ili me dočekaju na stanici, na kojoj se imamo sreću naći. To je bogatstvo koje imam. Krug velikih žena, koje me povremeno ili svakodnevno podsjete zašto je život lijep i koliki je privilegij u životu imati žene, koje znaju kako cijeniti, njegovati i živjeti život.
Što ste naučili od svih tih važnih žena u svom životu i kako su vas ta poznanstva oblikovala?
- Danas zahvaljujući tim odnosima, mogu se više posvetiti gledanju naprijed, novim etapama u svom odraslom životu, profesionalnom i privatnom. Volim svoj život, sretna sam, zdrava i volim. Ne znam što bih mogla više poželjeti. Sve je to, čini mi se, pomoglo da Katarinu Runje učinim živom, da je razumijem i da kroz nju zavolim Cvitu i Zoru i prenesem kroz scene brigu i ljubav, koju sam imala priliku primiti od posebnih žena na mome putu.
Koje su vam vrijednosti iz tog razdoblja najviše pomogle kasnije - bilo u glumi, bilo u privatnom životu? Je li vas igranje tako snažnog lika poput Katarine promijenilo?
- Sigurno me promijenilo, osjećam se čvršće u odnosu prema radu, više se oslanjam na intuiciju, više joj vjerujem. Naravno, ne mogu sama znati koliko me to zaista promijenilo, dok projekt ne privedemo kraju i dok ne procijenim koje sam vrijednosti i alate ponijela sa sobom u nove projekte, koji me čekaju u vremenu što dolazi.
Ako smijete otkriti - što nas čeka u nastavku? (Bez spoilera, naravno.)
- Još puno, puno obrata.
Kakvi su vaši planovi izvan "Divljih pčela"? Na čemu trenutačno radite ili čemu se nadate u budućnosti?
- Veselim se svom ansamblu drame HNK Split, novim izazovima s njima, a za dalje ću vidjeti poslije. Zapravo, čak mi je malo i lijepo ne znati što me sve čeka (smijeh).
Jeste li sretno zaljubljeni ili je možda zbog obujma posla i hrpe obaveza ljubav "na čekanju"? Jeste li zaljubljive prirode?
- Sretna sam i zadovoljna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....