U tjednu kada se obilježava 70 godina televizije, u Gloriji smo okupili tri generacije TV ikona - Željku Fattorini, Barbaru Kolar i Doris Pinčić Guberović, a Barbara se prisjetila svojih početaka i Željkine podrške da se prijavi na HTV-ovu audiciju
"Nisam baš jedna od onih koji će reći da su još kao djeca stajali pred ogledalom s četkom za kosu umjesto mikrofona i maštali o televiziji. Iskreno, moj život je išao u sasvim drugom smjeru. Kao velika ljubiteljica životinja upisala sam Veterinarski fakultet i bila uvjerena da ću jednog dana raditi u struci. Bila sam među najboljim studentima u generaciji, ali negdje putem shvatila sam kako stvarnost tog posla ipak nije ono što sam zamišljala. Počela sam razmišljati što bi me moglo veseliti svaki dan, a da pritom i dalje osjećam onu istu strast i uzbuđenje. Nakon što sam odustala od ideje studija mjuzikla u Grazu, otišla sam na audiciju na radio, a potom i na televiziju. Danas možda zvuči kao neobičan životni zaokret, ali meni nekako sve ima smisla", kaže Barbara Kolar (56).
Televizija joj se dogodila spontano, bez velikog plana, i ostala je njen život već trideset godina. Zahvalna je što je na samim počecima imala priliku učiti od velikih televizijskih dama koje se i danas smatraju zlatnim standardom spikerskog i voditeljskog umijeća, poput Željke Fattorini, Helge Vlahović, Ksenije Urličić i drugih žena koje su obilježile televiziju, a upravo je Željka u njoj prepoznala talent i nagovorila je da se prijavi na audiciju. Nakon završenog fakulteta, Barbara je karijeru počela graditi na Radiju Velika Gorica gdje je, među ostalim, s kolegom Draženom Barišićem vodila talk show "Obje polovice". Gostovali su bračni parovi iz javnog života, pa tako i Željka Fattorini sa suprugom.
"Pamtim da je bilo baš lijepo i zanimljivo, a očito su se i oni ugodno osjećali jer mi je gospođa Fattorini prije odlaska rekla nešto u stilu: "Jako si simpatična i dobro ti ovo ide, trebala bi pokušati na televiziji." Ideju sam odbacila i prije nego što su izašli iz zgrade radija, ali očito je neka buba ipak ostala u uhu pa sam se prijavila na audiciju 1996. godine - i prošla. Nakon šest mjeseci rada sa Službom za jezik i govor, kojoj mnogi naraštaji mogu zahvaliti na lijepom izgovoru, točnim naglascima i osnovama ponašanja pred kamerom, počela sam raditi u Obrazovnom programu dva dana u tjednu - utorkom rezerviranim za prirodne znanosti i petkom posvećenim kulturi i umjetnosti. Kako su me obje teme istinski zanimale, vrlo sam se brzo udomaćila, a emisije uživo bile su odlična priprema za sve što sam kasnije radila. Zato i danas preferiram live format nad snimanim emisijama. Iako sam tijekom prvog pojavljivanja na ekranu, u početničkom strahu, višekratno pomislila kako nije slučajno blagdan Svih svetih i da će titrava svijeća na stolu uskoro dramatično opravdati svoje postojanje", govori Barbara.
Svaki savjet koji bi tada dobila od već spomenutih televizijskih velikanki ostao je, kaže, negdje zapisan u glavi i po potrebi se vrlo agilno aktivira. - Kad danas nekome od mlađih kolega krajnje dobronamjerno ukažem na neki jezični propust, slabo me dožive. Pa onda i dalje ne drže palce, nego palčeve, dižu ljestvice umjesto letvica... a meni se diže kosa na glavi - smije se voditeljica, koju redovito gledamo u emisiji "Kod nas doma", ali i u drugim HTV-ovim projektima poput "Plesa sa zvijezdama", "Dore", glazbenih festivala, novogodišnjih programa...
"U razgovornim formatima prije svega zainteresiranost za sugovornika i slušanje smatram važnom karakteristikom kvalitetne voditeljice. Grozno mi je kada vidim da netko postavlja unaprijed pripremljena pitanja i uopće ne primjećuje da su neka već dobila odgovor ili da je razgovor neplanirano otišao u drugom, zanimljivijem smjeru. Jako cijenim profesionalnost, pripremljenost, angažiranost i radoznalost. Taj dašak znatiželje često napravi nemjerljivu razliku. Jer ako je dosadno onome tko vodi razgovor, kako tek mora biti mučno onima koji gledaju", nastavlja Barbara Kolar.
U svom poslu ne vidi posebne otegotne strane, čak ni kada je riječ o javnoj prepoznatljivosti i svakodnevnim situacijama. Naglašava da ni u privatnom prostoru, poput šetnje gradom, nije imala neugodna iskustva, već naprotiv, da su susreti s ljudima uglavnom pozitivni. S vremenom se, kaže, naviknula i na komentare o odjeći, koje ne doživljava opterećujuće.
"Čini mi se da naši ljudi ne gledaju bitno drukčijim očima javno prepoznatljive osobe niti su skloni biti neugodni. Kod nas i hollywoodske zvijezde mogu hodati ulicom a da ih nitko uznemirava, a kamoli mi sitne "lokalne ribice". Ako ti netko i pristupi, to je gotovo uvijek zato što želi reći nešto lijepo. Što se tiče javnog komentiranja izgleda, to me nije nikad opterećivalo. Nitko nije stroži kritičar mojeg lika i djela po bilo kojem kriteriju od mene same. Samo mi je malo žao što je kumulativno više riječi utrošeno na moje konfekcijske brojeve nego na neke lijepe stvari koje sam odradila neovisno o tome je li mi pritom trebala manja ili veća haljina - govori Barbara. A u kakvoj će se kombinaciji pojaviti pred kamerama - o tome uglavnom brinu stilistice, no ne ide uvijek sve "po špagi". - Ljudima koji znaju svoj posao rado puštam da odlučuju o svemu jer su me već ranije uvjerili u besprijekornost svog odabira. No, s druge strane, to su redovito ljudi koji me ionako nikad neće tjerati da odjenem nešto u čemu vide da se ne osjećam najsretnije. Odjeću na ekranu shvaćam kao radno odijelo i doista rijetko prigovaram i izvoljevam. Ali nakon što sam se jedanput skoro rasplakala prije ulaska u studio naučila sam da zauzimanje za sebe nije znak nepoštovanja prema drugome", zaključuje.
Barbara Kolar snimljena je u prostoru Grandiosa events
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....