Iako je cijeli život u sportu i uvijek u dobroj formi, nekadašnja TV voditeljica i supruga bivšeg rukometnog reprezentativca, Mirze Džombe, Belma Džomba, prije šest godina zaljubila se u trčanje. No, nije ni sanjala da će jednog dana otrčati jedan od najpoznatijih svjetskih maratona, onaj u Tokiju. Pripreme su, kaže, intenzivno trajale četiri mjeseca.
"Bilo je predivno, zaista očaravajuće. Imala sam osjećaj da sam u nekoj rijeci i plutam nizvodno bez upotrebe snage mišića. Od prvog do zadnjeg trenutka, nošena publikom, ostalim trkačima, nisam ni primijetila da sam odradila tih famoznih 42 kilometra i zaradila svoju prvu maratonsku medalju. I to medalju jednog od šest najvažanijih maratona", u jednom dahu nam je svoj doživljavaje prepričala emotivna Belma. U planu joj je, kaže, nastaviti trčati i napredovati u ostvarivanju još boljih rezultata te osvojiti medalje sa svih šest World Major maratona koji uključuju Boston, Chicago, New York, London i Berlin. Belma je u daleki Japan otputovala u pratnji supruga i njihove dvije kćeri Une i Ade i svi su, kaže, oduševljeni gradom.
"Tokio je fascinantan. Potpuno drugačiji grad i kultura od bilo čega što sam do sada vidjela. Toliki red u najvećem gradu na svijetu, a tolika lakoća življenja. Imaš osjećaj da te ljudi uopće ne primijećuju, kreću se i žive poput robota. Kao da tvoj dolazak baš nitko u tom gradu nije primijetio. Do prvog trenutka kada vide da izgledaš izgubljeno. Tada prilaze, pomažu i odlaze. I tako je jednostavno. Zaista se osjećaš sigurno u svakom trenutku" govori Belma. Maraton je, priznaje, bila discplina o kojoj se nije usudila ni maštati, bilo ju je strah da ona to ne može, ali je na nagovor trenera Damira Adžage počela s pripremama.
"Slijepo sam pratila upute trenera i s nestrpljenjem očekivala trening plan koji je dolazio svake nedjelje popodne. Kada sam primila plan, onda sam po tome dogovarala sve druge obaveze odnosno radni i privatni tjedan. Što nije bilo lako s obzirom na sve obveze koje imam", objasnila je Belma te priznala da na prehranu, baš i ne pazi pretjerano.
"Nisam se stigla time baviti, ali uvjerena sam da bi performanse bile daleko bolje da se i taj dio uskladi. Ono što pokušavam je hraniti se zdravo, koliko je to moguće i jesti vlakna, povrće, meso i ribu. Izbjegavam prerađene ugljikohidrate i slatkiše. Nekada je to moguće u većoj, nekada u manjoj mjeri" govori Belma. Prva utrka na kojoj je nastupila bila je u njezinoj rodnoj Rijeci "Homo si teć" na koju se prijavila nakon samo mjesec dana treniranja i to još prije šest godina.
"Nisam znala gdje sam od adrenalina. Odradila sam ju sa smješkom od prvog do zadnjeg kilometra i to mi je definitivno najdraža utrka kojoj se uvijek vraćam. Jako se veselim što ću i ove godine sudjelovati na njoj, samo možda promijenim kilometražu" smije se Belma, jer na "Homo si teć" možete istrčati različitu kilometražu, od kilometra pa do dvadeset i jednog, zavisi o formi. Odustajanje joj, kaže, nikada nije bila opcija, a ono što je naučila kod trčanja je da disciplina i ustrajnost daju rezultate.
"Prošla sam puno sportova od plivanja, odbojke, rukometa i karatea. Najduže sam se zadržala u karateu, čak osam godina, ali uvijek je to bio hobi i nikada nije preraslo u ništa više. Jednostavno nisam imala glavu za to. Profesionalni sportaši su posebna Uz supruga, imala sam sreću zaviriti u taj svijet i moje divljenje prema njima nema kraja" kaže Belma. Tako odgaja i svoje cure, 11-godišnju Una i 8- godišnju Ada.
"Naše cure smo od malih nogu usmjeravali u sport, obje treniraju odbojku. Sam uspjeh u sportu nije toliko važan koliko je je važna rekreacija i zdralje" objašnjava Belma koja, kaže, kako što više trenira osjeća se sve mlađe i lakše, a uz upornost i konstantu prepreke za osvojiti sve najvažnije svjetske maratone više nema.