Beqa Adamashvili rođen je 1990. u Tbilisiju, prve tekstove objavljivao je online, gdje je brzo stekao mladu publiku zahvaljujući duhovitosti, ironiji i igri s formom, pozornost je privukao romanom "Bestseller" (2014.), a međunarodni uspjeh potvrdio nagrađenim romanom "U ovom romanu svi umiru", u kojem se likovi suočavaju s vlastitom fikcionalnošću i sudbinom koju im određuju autori.

Njegov stil obilježavaju humor, intertekstualnost, meta-narativ i brza, duhovita proza, kritičari ga smatraju jednim od najinventivnijih suvremenih gruzijskih pisaca, a zahvaljujući Nagradi Europske unije za književnost postao je i jedan od najprevođenijih autora svoje generacije. U organizaciji Knjižnica grada Zagreba i projekta ReadForReal taj talentirani autor 4. prosinca gostuje u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, a susret će moderirati spisateljica i novinarka Aleksandra Orlić.

Što vam je u pisanju važnije: ideja, forma ili humor?

- U svijetu punom knjiga, ideja je ono što pomaže priči da se istakne, osobito kad vam čitatelji daju samo 20-30 sekundi da ih pridobijete kratkim opisom ili prvom stranicom. No, ako forma nije dovoljno snažna, ta prva knjiga mogla bi biti i posljednja koju će ikad pročitati od vas. Dakle, da: ideja je važna, ali forma, stil, zanat još su važniji. Eksperimentirao sam s oboje. Što se tiče humora - za mene to nije izbor, nego dio samog stila. Nema boljeg osjećaja nego nasmijati nekoga koristeći samo tekst.

Beqa Adamashvili

LEVAN MESKHIDZE

Kada pišete, mislite li više na čitatelja ili na vlastitu zabavu?

- Rekao bih da je to uravnoteženo. Počnem tako da pišem ono u čemu uživam. Ako se ne zabavljam, jurim trendove ili pokušavam pogoditi što bi moglo postati popularno, sve gubi iskru.

Koliko se vaš pristup pisanju promijenio od prvih online objava do danas?

- Mnogo. Prije nekoliko godina ponovno sam pročitao svoje prve online objave i postao posljednja osoba koja ih je ikad pročitala jer sam ih sve izbrisao. Što se tiče knjiga, naravno da mi se moji romani ne sviđaju kao onda kad sam ih prvi put poslao izdavačima, ali još u sebi imaju dovoljno iskre da me ne opeku kad ih ponovno čitam.

Kako izgleda vaš tipičan radni dan?

- Nemam tipične radne dane. Ako pišem, to već znači da se događa nešto neuobičajeno. Kada radiš u kreativnoj industriji, jedino što želiš nakon posla jest - neko vrijeme ne biti kreativan. Najviše pišem kad me supruga zamoli. Kaže da želi od mene pročitati nešto što nije samo poruka na mobitelu, ali sumnjam da samo ne želi postati službeni odgovor na pitanje: "Zašto je prestao pisati nakon što se oženio?"

Vaš humor često je autoironičan. Je li to vaš prirodni način komunikacije ili književni alat?

- I jedno i drugo, i način života i književni alat. Šaliti se na vlastiti račun sve čini lakšim - to je vrsta samoobrane koja vam omogućuje da prvi kažete ono što bi drugi mogli misliti.

Postoji li granica humora koju nikada ne biste prešli?

- To uistinu ovisi: o ljudima, situaciji, mjestu, razini opijenosti, i tako dalje. Previše je varijabli da bih ih sve naveo. Najlakši odgovor je: ovisi. Zapravo je lakše odgovoriti na to pitanje u kontekstu pisanja, jer nisu svi likovi dovoljno etični da izbjegnu crvene linije u dijalozima. Idealni ljudi dobri su kad birate cimere, ali kad stvarate uvjerljive likove, ne smiju svi biti sveci. Ponekad mislim da su antagonisti izmišljeni upravo zato da ljudi u književnosti mogu reći stvari koje u stvarnom životu nikad ne bi smjeli.

Kako biste se opisali u jednoj rečenici - u onoj koja bi stala na korice knjige?

- Samo obična osoba, ako ne brojimo fusnote.

Koji je najčudniji kompliment koji ste dobili od čitatelja?

- Jedan prijatelj mi je rekao: "Svidjela mi se tvoja knjiga i mogao sam je završiti ranije, ali dvaput sam zaspao dok sam je čitao."

Je li vam Nagrada Europske unije za književnost promijenila način pisanja ili samo kalendar obaveza?

- Glavna promjena bio je broj prijevoda moje knjige, što je bilo nevjerojatno. Također je malo promijenila i moj pristup pisanju - postao sam zahtjevniji prema sebi, što je, iznenađujuće, ispalo jedna od najboljih stvari.

Kad bi vaše knjige postale serija, odaberite svoj idealni glumački postav. I tko bi glumio "vas", čak i ako niste lik?

- Tom Hanks, Meryl Streep, Bill Murray, Emma Stone, Martin Freeman - možda. Scenarij Charlie Kaufman, režija Taika Waititi. A da glumi "mene", izabrao bih Davida Tennanta.

Kako bi glasio naslov vašeg života - ali da zvuči kao pravi bestseller?

- Sporedni glumac u vlastitom životu.