Patti Smith, američka glazbenica, pjesnikinja, fotografkinja te povremeno glumica, koja je 70-ih bila ikona punk rocka, za jesen najavljuje autobiografiju gdje će otkriti brojne detalje iz života koji su obilježili brojni gubici, ali je optimizam nije napustio.
Trebalo mi je cijelo desetljeće da napišem ovu knjigu, punu ljepote i tuge od kojih se sastoji moj život", rekla je 78-godišnja Patti Smith o autobiografiji "Bread Of Angels" koja izlazi ove jeseni. Američka pjesnikinja, fotografkinja, povremeno glumica te, naravno, glazbenica i punk rock ikona koja se sedamdesetih godina proslavila albumima "Horses", "Radio Ethiopia" i "Easter", očito ima još puno toga za ponuditi svojim obožavateljima. Nova knjiga bit će objavljena 4. studenog, u pauzi između koncerata u sklopu turneje kojom obilježava pedesetu godišnjicu svog prvog albuma "Horses". Taj dan, naime, za nju ima posebno značenje - to je rođendan njenog nekadašnjeg ljubavnog i kreativnog partnera, kasnije najboljeg prijatelja, fotografa Roberta Mapplethorpea, a uz to je i godišnjica smrti Freda Sonica Smitha, iz benda MC5, ljubavi njenog života i oca njeno dvoje djece.
VJERA U ŽIVOT
Osim "Bread of Angels", Patti Smith objavila je i knjigu "Just Kids", za koju je 2010. dobila prestižno priznanje National Book Award. U njoj opisuje svoj odnos s Mapplethorpeom, a poslije su joj izašle i knjige sjećanja "M Train", o braku sa Smithom, te "Year of the Monkey", koju je napisala nakon smrti svoga prijatelja, producenta i menadžera Sandyja Pearlmana 2016. Zaista, Patti Smith izgubila je puno bliskih osoba, no tragedije i brojne nedaće koje su je stalno pratile nikada joj nisu uništile vjeru u život. "Moj brat je mrtav, moja je majka mrtva, moj otac također, kao i moj muž. I moja mačka je mrtva. Ipak, i dalje mislim da će se dogoditi nešto divno. Možda sutra, ako ne tada, onda kasnije, no život će ponovno biti lijep", napisala je jednom. Taj životni optimizam naučila je od majke, nesuđene jazz pjevačice Beverly Smith, koja je nakon udaje radila kao konobarica. "Kad je bila tužna jer nije imala cipele, govorila bi da je vidjela čovjeka bez noge i da je njoj puno bolje nego njemu", priča Patti Smith o svojoj majci. U "Bread of Angels" piše o djetinjstvu u radničkim četvrtima Philadelphije i New Jerseyja te o stasanju u punk rock zvijezdu i kasnijem povlačenju iz javnog života - jednom od njih nekoliko tijekom njene dugotrajne karijere. "Rođena sam u Chicagu tijekom velike zimske oluje 30. prosinca 1946., bila sam mršava i imala sam upalu pluća", piše Patti Smith.
RANO MAJČINSTVO
Alergije i problemi s plućima pratile su je cijelo djetinjstvo, pa je puno vremena provodila u krevetu, najčešće s knjigama, dok su se druga djeca, uključujući njene mlađe sestre Lindu i Kimberly i brata Todda, vani igrali. Njena obitelj bila je, blago rečeno, ekscentrična. Majka Beverly bila je Jehovina svjedokinja, a otac Grant Smith, strojar u tvornici Honeywell, satima je čitao knjige o neidentificiranim letećim objektima. Sve to utjecalo je na Pattinu ionako bujnu maštu. Nakon srednje škole upisala je fakultet u Glassborou, gdje su tada živjeli, kako bi postala profesorica likovne umjetnosti, a novac za studij zarađivala je radeći u obližnjoj tvornici. Roditelji su bili ponosni na svoju kćer, prvu u obitelji koja je krenula na studij, no tome je brzo došao kraj. Kad joj je bilo 19 godina, Patti Smith je zatrudnjela sa svojim dečkom. "Bilo mu je samo 17 godina i u seksu je bio jednako neiskusan kao i ja. Htio se vjenčati, ali sam mu odmah rekla da to ne dolazi u obzir, da mu ne želim uništiti život i da dijete nije njegova odgovornost. Ni ja se nisam osjećala spremnom da budem majka, a nisam imala ni novca da pružim dom svom djetetu. Našla sam jednu divnu obitelj koja nije mogla imati djecu i dogovorila sam se s njima da usvoje moje. Rodila sam prekrasnu djevojčicu i dala je njima. Bili su kulturni, obrazovani ljudi, dobrostojeći, i pružili su joj puno ljubavi", ispričala je poslije.
"Moja je kći rođena na godišnjicu bombardiranja Guernice. Sjetila sam se majke koja nosi svoje mrtvo dijete. Iako su moje ruke bile prazne, znala sam da će moje dijete živjeti, biti zdravo i sretno. Vjerovala sam u to svim svojim srcem", napisala je.
ŽIVOT I LJUBAV U NEW YORKU
U to je doba odlučila ostaviti sve i otići iz svoje učmale sredine u New York, kulturnu meku šezdesetih godina, i posvetiti se onome što ju je jedino zanimalo u životu - umjetnosti. Željela je pisati pjesme, slikati, fotografirati, biti okružena kreativnim ljudima, upijati nove stvari, sve ono što je smatrala nemogućim u svojoj dotadašnjoj učmaloj sredini u kojoj su je vršnjaci smatrali čudakinjom kad bi rekla da je zanima poezija. Skucala je nešto novca za autobusnu kartu, no nije znala da je ona poskupjela, pa je otišla u telefonsku govornicu da nazove prijateljicu - i tamo našla lisnicu koju je netko ostavio, a u njoj dovoljno novca za put do New Yorka. Prvih nekoliko dana spavala je u parkovima, a potom je upoznala mlade ljude s kojima se brzo sprijateljila, pa su joj oni pomogli da se snađe u novom gradu. Među novim prijateljima bio je i Robert Mapplethorpe, nesuđeni svećenik, estet i fotograf. Zaljubili su se jedno u drugo i ubrzo počeli zajedno živjeti, prvo u iznajmljenim sobičcima, a onda u hotelu Chelsea, u to doba običnoj rupi u kojoj se se okupljali boemi, rokeri, pjesnici, kreativci svih vrsta."Imali smo malo novca, pa smo često bili gladni i dijelili jedan hot dog na nas dvoje. No, nadahnjivali smo jedno drugo. Robert je volio moje pjesme i crteže, a ja njegove fotografije. Ne mogu opisati sreću koju smo oboje osjećali dok smo zajedno crtali ili pisali pjesme. Satima bismo nešto stvarali. Njegova sposobnost da ostane usredotočen na tako duga razdoblja utjecala je i na mene. Puno sam naučila od njegovog primjera", ispričala je poslije Patti Smith.
"Bili smo nevini, ali smo živjeli opasno poput djece koja trče preko minskog polja", opisao je poslije njihov život Robert Mapplethorpe. Naravno, nije sve bilo bajno. Osim što nisu imali novca, dok im Patti nije pronašla posao u nekoj boemskoj knjižari, mučili su ih i drugi problemi.
Patti Smith tugovala je za ostavljenom kćeri, a Mapplethorpe se tada još nije mogao pomiriti s tim da ga muškarci seksualno sve očitije više privlače od žena. No, i kad više nisu bili ljubavnici, ostali su prijatelji te su i dalje zajedno živjeli, družili se s Jimijem Hendrixom i Janis Joplin, pjesnicima Dylanom Thomasom, književnicima Williamom Burroughsom i Allenom Ginsbergom, koji je u prvi mah pomislio da je Patti muškarac, pa ju je pozvao u svoju sobu... Patti je u to doba ljubovala i s pjevačem Bobom Neuwirthom, punk pjesnikom Jimom Carrollom, ali je najviše traga na nju ostavila veza s dramatičarem i glazbenikom Samom Shepardom. Upoznala ga je u poznatom njujorškom klubu Village Gate, gdje je svirao bubnjeve s bendom Holy Modal Rounders. Bilo mu je tek 20 godina, ali je već bio napisao 26 drama i osvojio osam nagrada Obie. U to je doba bio oženjen i imao šestomjesečnu bebu, no zaljubio se u Patti preko ušiju, a i ona u njega. Nakon što su prohodali, nagovorila ga je da zajedno odu u salon za tetoviranje, gdje je ona dala napraviti tetovažu munje na koljenu, a on polumjesec na ruci. Neko su vrijeme hodali, a onda se on vratio ženi, ali su ostali prijatelji i suradnici, pa su čak neko vrijeme zajedno glumili u nekoj njegovoj drami...
RAĐANJE GLAZBENE IKONE
On ju je podržavao da nastavi glumiti, što nju nije previše zanimalo, dok ju je Robert Mapplethorpe nagovarao da svoje pjesme izvodi u boemskim noćnim klubovima. U to doba još nije pjevala, nego ih je recitirala uz pratnju prijatelja glazbenika, no malo po malo shvatila je da ima i dara za pjevanje.
Početkom sedamdesetih godina pisala je tekstove za pjesme benda Blue Öyster Cult jer je u to doba hodala s jednim njihovim članom, klavijaturistom Allenom Lanierom. Čak su je zvali da se pridruži bendu kao pjevačica, no nije pristala. Umjesto toga počela je po klubovima izvoditi vlastite pjesme, a prvi singl, s njenom pjesmom "Piss Factory" i preradom klasika Jimija Hendrixa "Hey Joe" na drugoj strani, objavila je 1974. i mnogi ga smatraju prvom punk pločom uopće. Godinu poslije snimila je album "Horses", s fotografijom na omotu koju je snimio Robert Mapplethorpe - i zvijezda je bila rođena.
Album je postigao nevjerojatan uspjeh, a Patti Smith, mršava buntovnica ispijenog lica, u crno-bijeloj odjeći, postala je punk rock ikona. Odjednom se puno toga u njenom životu promijenilo, no novac je nije zaslijepio. I dalje je ostala kreativna, slobodoumna kakva je bila i dotad. Već na sljedećem albumu, "Radio Ethiopia" iz 1976., umjesto da slijedi prokušanu formulu s "Horses", probala je nešto drukčije. Komercijalno nije dobro prošla, no zato se publici puno više svidio sljedeći, "Easter", snimljen tek 1978. jer je pala s bine na turneji za "Horses" i teško se ozlijedila.
Na tom trećem albumu nalazi se i njezin sigurno najveći hit, pjesma "Because the Night", koju je napisala s Bruceom Springsteenom. "Upoznali smo se u nekom klubu, a kako je on tada pisao pjesme za novi album, i po svom starom običaju ih imao više nego što je trebao, poslao je meni demo s jednom od njih. Pjesma nije imala tekst, nego je on samo mumljao melodiju i svirao gitaru. Ja sam pak htjela snimiti samo vlastite stvari, pa je nisam ni poslušala. No, Robert me nagovarao da je poslušam, pa sam naposljetku pristala, i odmah mi se svidjela. Iste noći sam napisala tekst i za nekoliko dana smo je snimili", ispričala je poslije. Glazbena karijera išla joj je tokom kakav je mogla samo poželjeti, no ona je nakon još jednog albuma, "Wave" iz 1979., sve ostavila iza sebe i prestala nastupati.
NEPREDVIDIV ŽIVOT
U rock klubu je upoznala Freda Sonica Smitha, bivšeg gitarista utjecajnog benda MC5 iz Detroita. "Sjedio je za stolom preko puta mene, u jednom trenutku su nam se pogledi sreli i odmah smo oboje znali da smo stvoreni jedno za drugo, da smo jedan drugome srodne duše. Ostavila sam sve i krenula s njim u novi život", opisala je njihov prvi susret. Vjenčali su se 1980., a prijatelji su je zafrkavali da ga je odabrala samo zato da ne mora promijeniti prezime. S njim se preselila u kuću uz obalu kanala pokraj jezera Michigan. Oboje su imali dovoljno novca za miran, mada skroman, obiteljski život. Patti Smith je 1982. rodila njihovo prvo dijete, sina Jacksona, a pet godina kasnije i kćer Jesse, a u to doba već je bila ponovno uspostavila kontakt sa svojom prvom kćeri i njezinim posvojiteljima. S dvoje djece i mužem kojeg je obožavala, Patti Smith provela je vjerojatno najsretnije godine svoga života. S njim je pisala pjesme, stvarala glazbu, odgajala djecu, družila se s prijateljima koji su im dolazili u posjet, fotografirala ih svojim starim Polaroid aparatom...
Bilo je, naravno, i tužnih trenutaka - 1989. umro je njezin nekadašnji ljubavnik i kreativni partner Robert Mapplethorpe, a još teži udarac doživjela je 1994. Njezin muž, koji je već nekoliko godina imao zdravstvenih problema, umro je od zatajenja srca.
"Osjećala sam se nespremnom za život bez njega. Više nisam mogla živjeti kao proteklih gotovo šesnaest godina. Odjednom sam postala samohrana majka, a nisam znala ni voziti auto", napisala je poslije. Njezin brat Todd rekao je da će doći živjeti s njom, kako bi joj pomogao oko djece, no tada je i on umro od nagle bolesti, pa se zaista osjećala kao da je bez ikoga bližnjeg na ovom svijetu.
Ponukana novom odgovornošću, Patti Smith se s djecom vratila u New York i ponovno počela snimati ploče i nastupati. Možda ne jednako komercijalno uspješno kao sedamdesetih godina, ali kreativni žar joj nikada nije oslabio. Otada je snimila desetak albuma, bila na turneji sa svojim starim prijateljem Bobom Dylanom, umjesto njega nastupila 2016. na dodjeli Nobelove nagrade za književnost, koju je on dobio, ali zbog drugih obaveza nije mogao doći, objavila nekoliko knjiga, imala izložbe svojih crteža i fotografija...
"Imam već nešto godina, nisam poletna kao prije, ali i dalje volim život, volim pisati pjesme, biti kreativna, čitati knjige, uživati u svijetu oko mene. Zato sam i prihvatila poziv da krenem na turneju u povodu pedesete godišnjice svog prvog albuma "Horses". Izvodit ću sve pjesme s njega i prisjećati se lijepih, a i onih manje lijepih trenutaka. No, takav je život, ima u njemu prekrasnih, ali i tužnih stvari. S tim sam se odavno pomirila i uživat ću u njemu dok mogu."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....