Još kao djevojčica znala sam da želim biti supruga i majka dvoje djece, a kada nam je dan nakon Božića stigao Noel, gotovo četiri godine nakon našeg Leona, napokon sam se osjećala potpunom. Tijekom prve trudnoće priželjkivala sam curicu, a kada smo dobili dječaka, zaljubila u njega i ponovno sam željela još jednog. Leona smo dobili jako brzo, ali Noela smo čekali dvije godine. Morali smo bili strpljivi. Još vrvimo od emocija, još smo pod adrenalinom. Uživamo u svakom danu jer smo svjesni da se ovi trenuci više neće ponoviti - govori naš najpoznatiji plus-size model i influencerica Lucija Lugomer (30).
Prvog sina rodila je u jeku pandemije, samo dva tjedna prije lockdowna, a uslijedio je i potres, pa je prve mjesece provela u strahu i neizvjesnosti. Zato sada nadoknađuje spokoj i mir.
"Bio mi je to golemi stres i teško razdoblje jer sam željela u potpunosti uživati u prvim danima majčinstva. Sjećam se da sam Leona držala u naručju i plakala kada sam s njim tako malim izlazila van nakon potresa. Tada sam se susrela i s postporođajnom depresijom. Nisam bila sigurna ni u jednu svoju odluku, gotovo mjesec dana osjećala sam kao da lebdim u strahu. Stručnu pomoć nisam potražila, ali su mi puno pomogle prijateljice. U razgovoru s njima shvatila sam da je usamljenost i strah u određenoj mjeri normalan za jednu prvorotkinju, pa kada sam se otvorila ženama koje su rodile u istom razdoblju, shvatile smo da sve prolazimo kroz isto. Mnogi su mi govorili kako je rođenje bebe najljepši osjećaj na svijetu, ali zbog pandemije sve je palo u drugi plan. Sada je potpuno drugačiji doživljaj", nastavlja Lucija.
Trudnoća joj je oba puta bila blaženo stanje, bez mučnina i tegoba, pa je odlučila raditi do 38. tjedna. U prvoj je dobila četiri kilograma, a u drugoj niti jedan, no brige zbog toga nije bilo jer je Noel uredno napredovao, a kada se u četrdesetom tjednu rodio, težio je 3700 grama. Od porođaja nije ni ovoga puta strahovala, u bolnicu Sestre milosrdnice stigla je oko pola dva iza ponoći, a rodila u pola pet. Prvom sinu je ime odabrala Lucija, a drugom njezin suprug Danijel Grlić (41).
"Ime Noel je simboličko, osim što znači Božić, a on je rođen dan iza Božića, obrnutim redoslijedom slova dobivamo ime - Leon", dodaje Lucija.
Stariji brat odlično se snašao u novoj ulozi, pokazuje veliki interes za animaciju novog člana obitelji i rado pomaže kada treba uskočiti i donijeti bratove stvari.
"Još tijekom trudnoće upoznavala sam ga s dolaskom bebe, nisam željela vršiti pritisak na njega, govorila sam mu da će to biti samo njegov brat. Ne pokazuje ljubomoru, voli ga i stalno ga mazi. Ovih dana proslavit će četvrti rođendan i sada je u jako intenzivnom periodu kada ispituje granice i sve ga zanima. Malo više se orijentirao na tatu otkako je došla beba, pa ga svakodnevno odvozi u vrtić i češće se igraju skupa. Srećom, Noel je jako mirna beba, javlja se kada želi jesti, svaka četiri sata tijekom dana i noći, pa se mogu posvetiti i Leonu. Naš cilj je da svojoj djeci osiguramo bezbrižno djetinjstvo", napominje Lucija.
Priznaje kako je njezinog supruga brinulo hoće li obojicu sinova moći voljeti jednako, ali, govori nam, već pri prvom susretu je sve sjelo na svoje mjesto. Danijel joj je najveća podrška u zahtjevnoj svakodnevici. U ovim trenucima ponovno shvaća koliko joj nedostaje majka koja je preminula od raka dojke dok je Luciji bilo jedanaest godina.
"Ove godine bit će točno dva desetljeća bez nje i laž je da je s vremenom lakše. Nikada ne bude lakše. Posebno emotivno je bilo kada sam postala majka, tada se dogodila jedna nova dimenzija nedostajanja, ona je jako voljela djecu. Leon je nedavno počeo ispitivati o baki, puno mu pričam o njoj, govorim mu da je ona naš anđeo čuvar. I sama učim kako ću mu objasniti sve jer je još malen i ne želim ga opterećivati. Često joj zajedno odlazimo na grob. Iznimno mi je nedostajala u tinejdžerskim godinama, kada su se događale prve ljubavi, promjena tijela. Ali nikada ne fali manje i nikada neće faliti manje. Naviknula sam se na život bez nje, ali on ti donese uvijek neku novu fazu u kojoj shvatiš da ti iznova nedostaje. Čudno mi je da je nema dvadeset godina, sve mi je još friško, a opet tako daleko. Jako sam željela da moj tata doživi unuke i sretna sam da se to i ostvarilo, obožava ih i super se slažu. Imam predivnog tatu koji je vrlo rano morao preuzeti ulogu i mame u odgoju mene i brata", govori emotivno Lucija. Simbolično je na ruci tetovirala ružičastu vrpcu kao podsjetnik na važnost preventivnih pregleda jer otkrivanje bolesti u ranoj fazi najviše utječe na pozitivan ishod liječenja.
Zbog majčine bolesti Lucija je dodatno na oprezu za svoje zdravlje, odlazi na redovne kontrole, a priznaje kako su joj se, otkako je postala majka, intenzivirali novi strahovi. Najveći je ipak da se njoj ili suprugu nešto ne dogodi. Zajedno su devet godina i odličan su tim. Već pri prvim susretima shvatila je da je on njena srodna duša.
"Brzo smo se zaljubili, naša priča je vrlo jednostavna. Često kažem u šali da smo dosadno konzervativni. Nakon samo tri mjeseca počeli smo živjeti zajedno u podstanarskom stanu, zaručili se i vjenčali 2018. Sve ide nekim prirodnim tijekom, osim što još čekamo da odemo na medeni mjesec koji smo prolongirali zbog posla - a kako se čini, načekat ćemo se. Sada smo u potpunosti posvećeni djeci, sve je podređeno njima, zbog čega nam pomalo i brak pati jer ne uspijevamo odvojiti vrijeme za sebe. Danijel i ja smo odlično usklađeni u roditeljstvu i još učimo, preispitujemo se. Dani nam izgledaju rutinski, u tome pronalazimo mir i sigurnost", kaže Lucija.
Prošle je godine snimila dvadesetak reklamnih kampanja, a kako joj posao jako nedostaje, uskoro se postupno planira ponovno poslovno aktivirati na Instagramu gdje ima gotovo 150 tisuća pratitelja. Do tada se u potpunosti prepušta čarima majčinstva.