Čak i kad sve krene naopako, može dobro završiti. Primjer su simpatične božićne (ne)zgode koje su s nama podijelili glumci - Nikša Kušelj i Iva Mihalić.
Sve oko blagdana volimo isplanirati u detalje, ali neminovno nešto krene u krivo. Ipak, to nužno ne znači loše uspomene, već upravo suprotno - nekad su to najljepši trenuci koji i godinama kasnije mame osmijeh na lice. Svoje božićne anegdote s nama su podijelili glumci zagrebačkog HNK-a, Nikša Kušelj i Iva Mihalić.
NIKŠA KUŠELJ
"Bilo je to u mojim studentskim danima. Morao sam ostati u Zagrebu jer nismo uspjeli organizirati da Badnji dan i Božić proslavim sa svojom obitelji. Čeznuo sam za jugom, za domom, sve dok u Ilici nisam slučajno sreo susjeda iz Cavtata, pilota poštanskog aviona. Kako je posljednju pošiljku vozio baš na Badnji dan, pozvao me da idem s njim. Došli smo na aerodrom, pomogao sam mu u kabinu utovariti vreće s pismima i zatim legao na njih. Bilo je to vrijeme kada su vrlo popularne bile glazbene čestitke, a u tim vrećama se zacijelo nalazila prva generacija čestitki koje, kad ih otvorite, sviraju. Kad smo se avionom digli na visinu od 10 tisuća metara, sve su pod pritiskom istovremeno počele svirati. Zamislite scenu: letim avionom ležeći na vrećama punim raspjevanih čestitki, i to njih nekoliko tisuća, a sve su redom božićne. Najveći hit mi je bila pjesma "Flying Home for Christmas"... Čestitke su svjetlucale kroz jutene vreće, a iako je puhala jaka bura, nikad prije nisam stigao kući - i to još na blagdan.
IVA MIHALIĆ
"Najdraža blagdanska nezgoda koje se i danas rado sjetim je Božić kada smo ostali bez glavnog jela. Naime, naš pas, oštrodlaka jazavčarka Dea, pojela je puricu. Imala sam dvanaest godina kada se to dogodilo. Mama je taman ispečenu puricu ostavila na balkonu da se ohladi. Balkon je povezan s malim vrtom i vjerojatno je u žurbi zaboravila zatvoriti vrata koja vode na balkon, što je Dea iskoristila. Privukla se i navalila. Nedostajala je polovica pečenja, a da stvar bude još napetija - očekivali smo i goste koji su na kraju došli na puricu koje više nije bilo. Kako je Dea bila malena, a svojski se najela, bojali smo se za nju, ali na kraju je sve bilo ok. Ona se cijeli dan oblizivala, a mi smo goste počastili francuskom salatom, narescima i svime čega je bilo u hladnjaku. Tog Božića smo se samo smijali. Bilo je dovoljno pogledati našu jazavčarku pa da svi prasnemo u smijeh. Iako je bio Božić bez purice, pamtim ga po veselju".