Jutros je preminula Ljiljana Pranjić, Zagrepčanka lavljeg srca i velika prijateljica poznatog pisca koja se više od 20 godina borila s rakom dojke.
U velikoj tuzi hrvatski pisac i najtraženiji autor knjiga o samopomoći, Bruno Šimleša oprostio se od voljene kolegice Ljiljane Pranjić, zaštitnog lica kampanje 'Ne odustajem' posvećene ženama s metastatskim rakom dojke, a koja se 21 godinu borila protiv zloćudne bolesti.
"Dragi moji i Ljiljanini,
s nezamislivom tugom vas moram obavijestiti da je Ljiljana preminula danas ujutro. Otišla je mirno, u snu, bez bolova.
21 godinu borila se protiv beštija, do zadnje sekunde davala sve od sebe, s tim unikatnim osmijehom preko čitavog srca. Imala je neprikosnovenu volju za životom i do zadnjeg se dana dušom držala za jezgru života.
Znam da će doći trenutak kada ćemo moći slaviti njezin izvanredan život u kojem je primala i davala neograničene količine ljubavi. Ali danas nije taj dan i znam da nam ni ona ne bi zamjerila na suzama.
Uvjeren sam da Ljiljana ne žali ni za čim, no naravno, mi ćemo žaliti za njom. A kad se bar malo oporavimo, onda ćemo je svim srcem slaviti. Slavit ćemo njezin život koji je bio tako elegantno satkan od ljubavi.
Posljednji ispraćaj je na Krematoriju u četvrtak u 12h, a Ljiljana je željela da ne donosite cvijeće, nego da ako imate potrebu uplatite nešto za njezine voljene udruge Sve za nju i Nismo same.
Oprostite mi, ali ne mogu više pisati. Javit ću se čim mi se srce vrati u tijelo. Znam da prava ljubav ne umire, ali trenutno ne mogu...", napisao je pisac teška srca se opraštajući od Ljiljane s kojom je bio prijatelj više od 16 godina i velika podrška u borbi protiv raka, zbog čega ga je 2016. nominirala za nagradu VMA (Vesna Andrijević Matovac) koju dodjeljuje udruga žena oboljelih od raka dojke, čime je Šimleša postao prvi muškarac kojemu je izrečena zahvala za sve što je učinio za žene oboljele od raka.
54-godišnja Zagrepčanka u više od 20 godina prošla je pet kemoterapija, a koliko operacija je prošla, nije mogla ni nabrojati u intervjuu u ožujku prošle godine za portal Živim.hr.
"U tih 20 godina imala sam sreću da je bolest bila pod kontrolom. No, prošle jeseni došlo je do proširenja i bolest je prešla u metastatsku fazu, tip hormonski ovisan negativan na HER2. Kada sam dobila dijagnozu, mislila sam da je to početak kraja. Prepala sam se, naravno. Mislila sam, gotovo je, uskoro ću umrijeti. Ali, što je to početak kraja? Svako rođenje je početak kraja. Sada znam da zahvaljujući medicini i lijekovima moj kraj nije ni blizu. Znate, svi mi koji prolazimo ovakve bolesti svojevrsni smo eksperti kriznog menadžmenta, nakon mnogih kemoterapija i bolesti mi znamo što znači prilagoditi se", otkrila je tada Ljiljana Pranjić koja je zaista znala živjeti uz svog neugodnog zloćudnog suputnika.
"Svi mi koji smo bili suočeni s mogućnošću odlaska s ovog svijeta definitivno živimo ispunjenije, bolje i kvalitetnije od nekoga tko nikada nije imao neki zdravstveni problem. Ja namjeravam živjeti koliko god ide, iz sveg srca, da mi narastu krila i da potpuno uživam u životu. Vjerujem u medicinu", zaključila je tada Ljiljana od koje se sada u velikoj opraštaju njezini najbliži.
"Doista je bogata, jer je meni broj prijatelja najpreciznija mjera životnog bogatstva!" rekao je u ožujku prošle godine u razgovoru za Gloriju Šimleša te je dodao: "Ljiljana je moj čovjek. Baš je moja. Ušla mi je u stanice duše. I nema izlaska. Sve ću dati…"