Pisac i kolumnist ponovno nam se javio, sada nakon 2800 prijeđenih kilometara po Pacific Crest Trailu – stazi dugoj 4300 kilometara koja spaja Meksiko i Kanadu, a najpoznatija je postala 2014. godine kada je njome prolazila Reese Witherspoon u filmu "Divljina".
Bruno Šimleša (46), naš poznati pisac i kolumnist, već tri mjeseca nalazi se na avanturi života – legendarnoj stazi Pacific Crest Trail koja se proteže kroz 4300 kilometara divljine, planina i pustinje od granice s Meksikom do Kanade. U ovom trenutku Bruno je na dvije trećine puta – iza njega je čak 2800 kilometara hodanja i čitava savezna država Kalifornija. Ovih nam se dana javio iz Oregona, i to u trenucima kada je, kako kaže, umoran, ali sretan, zdrav i – ispunjen.
"Osjećam se fantastično. Naravno da je bilo loših trenutaka – kad te, primjerice, usred hodanja pogodi tuča, a znaš da moraš prijeći još barem 10 kilometara do kampa, ili kad je vani 40 stupnjeva i sve što vidiš ispred sebe je još 10 kilometara bez hlada. Ali onda doživiš čudo – priroda te napuni, ljudi te dirnu svojom dobrotom, netko ti ponudi prijevoz, netko vodu ili ručak... To je nevjerojatno iskustvo", govori nam Bruno.
Osim s prirodom koja ga svaki put sve više očarava, susretao se i s divljim životinjama – uključujući i medvjede.
Emotivni susret s Majom
"Jednom sam taman bio na grebenu, medvjed je bio par metara od mene, doručkovao je, a ja sam mu pokvario mir. Srećom, više se on preplašio mene nego ja njega pa je otišao. Drugi put, na otprilike 1800 prijeđenih kilometara, medvjed se pojavio dok smo ručali. Njuškao je, provjeravao je li hrana dovoljno fina za njega – nije bila – pa se pokupio", otkrio nam je.
Slična iskustva imala je i njegova PCT ekipa – dok je Bruno spavao drugdje, njih su u kampu usred noći posjetili medvjedi, razderali nekoliko šatora i ruksaka u potrazi za hranom.
"To je bilo dosta traumatično za njih. Što se tiče mene, osobno imam puno više problema s opremom nego sa zdravljem. Tenisice mi se raspadnu svakih 1000 kilometara, ruksak mi je nakošen, zatvarač na šatoru se potrgao pa sam ga usput popravljao... Psihički zna iscrpiti ta stalna borba s opremom. Imali smo deset dana zaredom nevrijeme, a na otvorenom ne želiš biti kad sijevaju munje. Par puta me ulovila tuča, ali to je sve dio ovog puta", svjestan je pisac.
Najemotivniji trenuci na trailu ipak nisu bili oni s medvjedima – već s njegovom suprugom Majom, koja mu se pridružila na nekoliko dana.
"Proveli smo četiri dana zajedno, u gradićima Redding i Etna. Bio je to jako emotivan susret, bilo je i suza, naravno... Maja mi je jako nedostajala. Drago mi je da je osjetila kako izgleda ovaj život na stazi, upoznala planinare, atmosferu, vidjela kako funkcioniramo. Ti su dani bili nevjerojatna motivacija za dalje", priznaje nam Bruno kojem se, nakon puna tri mjeseca hodanja, tijelo značajno promijenilo. To je iznenadilo i njegovu suprugu.
"Maja se najviše iznenadila mom izgledu – nisam tako mršav bio niti na početku naše veze prije 20 godina. Izgubio sam svaku masnoću koju sam imao na tijelu – u prvih 60 dana otišlo je 11 kilograma, a kasnije sam ipak uspio vratiti četiri. Sad sam sedam kilograma lakši nego na početku, ali počeo sam nositi više hrane i vraćati kile. Tijelo se prilagođava, ali ja i dalje hodam – 40 do 50 kilometara dnevno", govori nam.
Put dobra
Osim što ostvaruje svoj osobni san hodajući Pacific Crest Trailom, Bruno ovaj pothvat koristi i za pomoć drugima. Njegova mama Božica (75), koja se krajem 2023. suočila s karcinomom dojke, bila je inspiracija da pisac još snažnije podrži udrugu Sve za nju, koja pruža psihološku pomoć ženama oboljelima od raka. Uz to, aktivno je uključen u rad Zaklade Liljane Pranjić, koja pomaže ljudima da ostvare svoje – ponekad uistinu male, ali mnogima nedostižne – snove.
"Dosad su ti snovi bili od terapije za mucanje do rampe za gospodina u invalidskim kolicima, pa do školovanja žene u 50-ima koja mijenja karijeru. Kao što je ovaj trail oduvijek bio moj san, sada mi je omogućio da upravo zahvaljujući njemu pozovem i druge da podrže tuđe", zaključuje Bruno Šimleša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....