Kada upoznate dansku glumicu Connie Nielsen (55), odmah vam postane jasno zašto ju je redateljica Patty Jenkins odabrala za ulogu Hyppolyte, kraljice Amazonki i majke glavne junakinje u filmovima iz serijala “Wonder Woman”. Ne samo zato što 178 centimetara visoka plavuša zaraznoga osmijeha izgleda poput antičke boginje nego i zato što svojim samouvjerenim stavom, koji se nadopunjuje s njezinom srdačnošću i jednostavnošću, doista odaje osobu sposobnu da bude zapovjednica u ratu. - Ironija je u tome što me Patty isprva nije htjela. Ona je htjela ne samo ratnicu nego i majčinsku figuru, a mene nije vidjela kao dovoljno emotivnu. Tek nakon što ju je redatelj Zack Snyder nagovorio da mi pruži šansu, pristala je da se nađemo na ručku, gdje smo se, umjesto tridesetak minuta, nastavili družiti nekoliko sati. Srećom, prepoznala je u meni ono što je tražila od lika Hyppolyte - opisala je Connie u razgovoru za Gloriju kako je dobila ulogu uz Gal Gadot, izraelsku glumicu koja tumači amazonsku princezu Dianu, poznatiju kao superjunakinju Wonder Woman.
Prvi film iz serijala bio je jedan od najvećih hitova 2017. i donio je zaradu veću od 800 milijuna dolara. Tri godine poslije svijet se uvelike promijenio, pa će se drugi dio, pod nazivom “Wonder Woman 1984”, u SAD-u osim u kinima moći gledati i na HBO Max, no u Hrvatskoj je na snazi “staro normalno” - film dolazi samo u kinodvorane, a počinje se prikazivati 24. prosinca. Osim poslovnog, pandemije je poremetila i privatni život danske glumice, ali - nabolje. Posljednje mjesece uglavnom je provodila s najmlađim sinom Bryceom Thadeusom Ulrich-Nielsenom (13), kojeg je dobila u vezi s bivšim dečkom Larsom Ulrichom, bubnjarem grupe Metallica. Umjesto da juri po snimanjima diljem svijeta, Nielsen je uživala pomažući sinu u školi na daljinu, a još veće veselje nastalo bi kada bi ih posjetila njezina ostala djeca: Sebastian Sartor (31), čiji je otac talijanski glumac Fabio Sartor, te posinci Myles (22) i Layne Ulrich (19), Larsovi sinovi s kojima je ostala u odličnom odnosu.
Petero sinova
- Odgojila sam pet sinova. Naime, uz svoju dvojicu, u vezi s Larsom bila sam majka i njegovoj djeci od njihove šeste do trinaeste godine, a skrbim se i za dječaka iz Afrike. Oni su svi moji dečki. Pet prekrasnih i jedinstvenih mladića, kojima sam uvijek pokušavala pokazati da moraju poštovati druge bez obzira na spol, rasu ili društveni status. Nisam dopuštala da govore jedni drugima ‘trčiš poput curice’ ili ‘plačeš kao djevojčica’. Pravo samopoštovanje kreće s time da poštujete druge - govori Connie Nielsen, koja je odrasla u danskom selu Elling u obitelji vozača autobusa Benta Nielsena i službenice u osiguravajućoj kući Laile Matzigkeit.
Oni su je naučili da ne podcjenjuje sebe, što pokušava prenijeti i na svoju djecu, kako u poslovnim tako i u privatnim odnosima. - Bila sam u vezama s muškarcima koji su tražili od mene da budem samo kućanica, obećavajući da će se dobro brinuti za mene, ali odgovarala sam im odmah da za to nema šanse. Dovoljno sam vješta i talentirana da se mogu sama brinuti za sebe. Uostalom, iako i danas ima muškaraca koji smatraju da je ženi mjesto kod kuće, ali i žena koje na to pristaju, čini mi se da je u suvremenom svijetu sve jasnije da zdrava veza može opstati jedino ako su muškarac i žena ravnopravni. Puno smo snažniji ako djelujemo zajedno - kaže atraktivna glumica, koja je prošla dug put od danskog sela do Hollywooda.
Od tinejdžerskih nastupa u amaterskim kazališnim predstavama preko mladenačkih godina u Parizu, gdje je bila glumica i manekenka, i studiranja glume u Rimu, u SAD je došla tek nakon svojeg tridesetog rođendana i brzo dobila ulogu u filmu “Đavolji odvjetnik” uz Ala Pacina i Keanua Reevesa. Njezin najpoznatiji film ipak je ostao akcijski spektakl “Gladijator” s Russellom Croweom i Joaquinom Phoenixom, a na snimanju je upoznala i Branka Lustiga. - Taj dragi čovjek bio je producent “Gladijatora” i brinuo se da sve funkcionira savršeno. Još uvijek se sjećam njegova osmijeha i smisla za humor. Hvala ti, Branko. Počivaj u miru - oprostila se porukom na Instagramu od Lustiga, koji je preminuo u studenom prošle godine.
Otkako je krajem devedesetih došla u Hollywood, Nielsen je često završavala na listama najljepših glumica, no njoj to nije bilo dovoljno. Htjela je pokazati da nije samo lijepo lice, pa je odabirala raznolike uloge, i ne pomišljajući da pokuša zaustaviti starenje uz pomoć estetske kirurgije. - Nažalost, ne stvara samo Hollywood taj pritisak da moramo biti vječno mladi. Primjećujem sve više žena koje si same stvaraju tu opsesiju. To je okrutno. Gledam prijateljice kako se podvrgavaju raznim tretmanima pokušavajući zadržati mladost i pitam se koliko je to zdravo. Ne samo za njihovo tijelo nego i za um. Osobno mi je jedino stalo do toga da sam zdrava. Zato redovito trčim i pokušavam što više biti fizički aktivna. Svjesna sam da imam dobre gene, što mi pomaže da izgledam mlađe nego što jesam, ali nikada se nisam sramila svojih bora. Ne smeta mi kad se pogledam u ogledalo i vidim da mi lice izgleda starije nego prije pet godina. Možda promijenim mišljenje sa 65 godina, ali zasad se dobro osjećam u svojoj koži - kaže danska glumica. Pandemija ju je privremeno prikovala za dom u SAD-u, ali priznaje da zapravo voli putovati - i kao glumica koja snima filmove u raznim krajevima svijeta i kao turistica koja obožava otkrivati nova zanimljiva mjesta.
Humanitarne akcije
- Ne želim zvučati patetično, ali prvenstveno se osjećam kao čovjek. Naravno da sam Dankinja i obožavam svoju kulturu, no osjećam povezanost sa svim dobrim ljudima na svijetu. A njih ima svuda. Ne žive samo u Danskoj, Los Angelesu ili Londonu, već u svakom kutku Zemlje - tvrdi Nielsen, a kao potvrdu za svoje riječi nudi - djela. Naime, na snimanju danske drame “Kidnappet” 2010. u Keniji uvjerila se u težak život tamošnjih stanovnika te im je odlučila barem malo pomoći.
- Pitala sam ih što mogu učiniti, a oni su mi rekli da pomognem izgraditi bunar kako bi imali čistu vodu. Pristala sam i prvo otišla na internet pretražiti “humanitarne prevare u Africi”. Šokirala sam se vidjevši koliko je bilo neostvarenih obećanja, koliko je novca jednostavno isparilo. Odlučila sam da to ovdje neće biti slučaj. Sve čega se prihvatim želim odraditi temeljito, pa sam i ovdje potrošila mjesece učeći na tuđim pogreškama. Zato sam sa svojom organizacijom Human Needs Project kao prioritet postavila suradnju s lokalnom zajednicom. Mi donosimo novac i znanje kako nešto napraviti, ali bitno je da ljude iz zajednice naučimo raditi jer tako otvaramo nova radna mjesta i predajemo projekt u njihove ruke. Nadam se da je to samo prvi korak prema pravom načinu pomaganja Africi. U četiri desetljeća tamo su uložene milijarde dolara, ali je najveći dio nestao u sumnjivim poslovima. Nije nimalo čudno što ljudi ne vjeruju bijelim strancima koji dolaze s novcem. Iskustvo ih je naučilo da neće završiti u njihovim lokalnim zajednicama - kaže glumica, koja sada priprema nove humanitarne akcije.
Nakon što se svijet vrati u normalu, veseli se ponovnim putovanjima, a jedna od priželjkivanih destinacija je i Hrvatska. - Još nisam bila u vašoj zemlji, iako mi svi govore da je moram posjetiti. Prijatelji mi kažu da je ugodnije nego u Italiji. Hrana je jednako dobra, plaže puno ljepše, a stari gradovi ostavljaju bez daha. Doista ću jednom doći.