Član grupe Let 3, u privatnom životu daleko je od scenske provokativne slike: pravi je gospodin, ne psuje, obožava piti šampanjac, glavni je kuhar u svojoj obitelji i radije bi gledao Labuđe jezero nego nogometnu utakmicu.
Damir Martinović Mrle sigurno je jedan od najživopisnijih likova na domaćoj glazbenoj sceni, i to s karijerom koja traje dulje od četrdeset godina. Ovaj 63-godišnji Riječanin, u duši roker, zaljubljen je u vizualne umjetnosti, performanse, teatar i svoju Ivanku Mazurkijević s kojom dijeli privatni život, ali i glazbeni ukus. Najprepoznatljiviji je kao član benda Let 3, čiji su scenski nastupi vatromet kreativnosti, a zaljubljenici u teatar znaju ga i kao autora glazbe za brojne kazališne predstave. Sklada zajedno sa svojom Ivankom, a samo ove godine potpisuju glazbu za šest predstava - ‘‘Don Juan se vraća iz rata‘‘ u Gavelli i ‘‘Drama bez naslova‘‘ u ZKM-u, ‘‘Večeras improviziramo‘‘ u Crnogorskom narodnom pozorištu (sve tri u režiji Paola Magellija), ‘‘Cyrano‘‘ redatelja Vite Taufera u varaždinskom HNK te autorski projekt - dječju predstavu prema svojoj istoimenoj slikovnici ‘‘Magarčić i kit‘‘ u riječkom HNK. A mi smo s njim razgovarali povodom nedavne, izuzetno uspješne premijere suvremenog baleta ‘‘Othello‘‘, koji je na scenu varaždinskog HNK postavila koreografkinja Maša Kolar. Ovaj je put glazbu skladao sam, a da je napravio više nego odličan posao, dokazuju reakcije publike i hvalospjevi kritike.
"Mašu Kolar pratim otkad je kao ravnateljica Baleta stigla u riječki HNK. Imala je fenomenalne predstave koje su me potpuno očarale i jako mi je drago što nam se dogodila ova suradnja. Volim plesnu umjetnost i san mi je jednom otići u Moskvu i pogledati njihovo ‘‘Labuđe jezero‘‘, govori Mrle, koji priznaje da je i Ivanka dala svoj doprinos njegovoj baletnoj glazbi. Naime, predstava završava pjesmom koju je Ivanka toliko dobro otpjevala da je on jednostavno ispod njezina glasa "obrisao" glazbenu podlogu. Ima tu i gitarističkih death metal dionica, hard techna, pa nježnije glazbe koja dočarava ljepotu žene i njezine energije. Upravo onu koja njega oduševljava. Kaže kako su mu odbojni muški stereotipi poput nogometa i boce piva u ruci te da bi, da se njega pita, svijetom vladale žene.
"Taj rat koji traje oduvijek i trajat će zauvijek uvijek je jedan te isti - to je muška priča. Vjerujem da bi nam svima bilo ljepše da svijetom vladaju žene i da je društvo matrijarhalno", govori glazbenik koji jako dobro zna što je ženska energija jer je i sam otac dviju kćeri. Stariju Rožu, koja je nedavno maturirala, dobio je u braku s Jelenom Germuth, a četrnaestogodišnju Avu s Ivankom Mazurkijević.
Par se upoznao prije petnaestak godina u Sceni Gorica u Velikoj Gorici - Ivanka je tamo vodila kazališni klub, a Mrletov bend Let 3 radio je glazbu za predstavu "Kiklop" redatelja Ivice Buljana. I kako su ljubav začeli u teatru, tako ruku pod ruku do danas plove kazališnim vodama. Iza sebe imaju dvadesetak predstava za koje su radili glazbu, a trenutačno su, nakon kratkog odmora u Petrčanima, u Crnoj Gori gdje rade novu predstavu s Paolom Magellijem.
S Mrletom se doslovno danima može pričati o glazbi u koju je uplovio još kao osnovnoškolac. U šestom razredu s roditeljima se iz Rijeke preselio u Opatiju i tamo je s dečkima iz susjedstva osnovao bend.
"Nazvali smo se Beta Centauri i počeli svirati u svojim sobama, lupali po krevetima, vježbali uz stare gramofone i loše gitare. Prvi pravi nastup imali smo u omladinskom Klubu 48, sprijateljili se s voditeljima i ubrzo počeli organizirati programe, nastupati, družiti se. Tu smo bili kao doma. Nakon prvih nastupa roditelji su vidjeli da to nije samo dječja igra i kupili su nam pojačala. Doduše, bila su jugoslavenske proizvodnje pa je bilo dosta smiješno kada bi se pregrijala i prestala raditi usred nastupa. Ali, drugih tada nije bilo", prisjeća se Mrle, koji je nakon osnovne škole u Rijeci upisao srednju ugostiteljsku. No, tamo mu je, kaže, bilo beskrajno dosadno, a čuo je kako je najbolja zezancija u Pomorskoj školi u Bakru pa se tamo preselio. Iako je škola bila daleko, do nje je trebao mijenjati dvije autobusne linije i ranije ustajati, nije požalio.
"To je bio pravi život, zabava je počela već u busu, ekipa, energija... Ta škola imala je neki poseban duh, a nju su pohađali i neki članovi punk bendova Termiti i Parafi pa smo se svi nekako povezali", prisjeća se Mrle koji se, nakon što mu se raspao bend Beta Centauri, ubrzo pridružio Termitima. U četvrtom razredu srednje škole napravio je pauzu od glazbe jer je gotovo godinu dana radio kao - mornar. Na putničkim brodovima oplovio je gotovo cijeli Mediteran, vidio je Akropolu, Keopsove piramide, Tursku, Izrael, Krf, Kretu... Za ono vrijeme - čista egzotika koju su si samo rijetki mogli priuštiti. No, iako obožava more - otac mu je, uostalom, bio pomorac - njemu je ipak draže kopno. I, naravno, muzika.
"Ne bih mogao živjeti u gradu koji nije na moru i u kojem nema glazbene scene. Iako ja zapravo ne znam ništa svirati, kada taknem te klavijature, muzika sama izlazi iz mene. I uvijek se nešto dogodi. Točno onako kako treba biti. Ali kad to moram ponoviti, jako teško, odnosno - nemoguće. Zato snimam svu kazališnu glazbu i stalno objavljujem te snimke kako bi zauvijek ostale negdje zapisane, jer predstave u jednom trenutku prestaju živjeti. Ove godine izlazi mi pet albuma: ‘‘Oluja‘‘, glazba iz istoimene predstave s prošlogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, glazba iz spomenutog ‘‘Othella‘‘, album i slikovnica ‘‘Magarčić i kit‘‘, novi album s ljubavnom tematikom grupe Let 3 i za kraj godine TECHNO album koji radim kao DJ Demian", govori Mrle, koji je privatno vrlo daleko od one scenske, provokativne slike koju najčešće prezentira sa svojim bendom Let 3. Pravi je gospodin, ne psuje, voli piti šampanjac, glavni je kuhar u svojoj obitelji i obožava - peglati.
"Stvarno uživam u tome, a jako volim i kuhati. Na mom meniju uglavnom su plodovi mora i riba, što se mojim curama već popelo na vrh glave", smije se Mrle, koji se u mladosti okušao i kao ugostitelj. U Petrčanima, njegovoj ljetnoj oazi odakle mu je rodom otac, svojedobno je držao galeriju i konobu.
"U galeriji sam prodavao slike i nakit koji sam u vrećama donio iz Egipta. To su bile neke dvije manje gospodarske zgrade uz kuću mog oca, pa kada sam vidio da se ekipa svaku večer kod mene skuplja, pije i jede na moj račun, u drugoj štali sam otvorio konobu. Goste su služili dečki iz Leta 3 i cure iz riječkog benda Cacadou Look. Bila su to neka divna, luda vremena, a kod mene je spavao i onaj koji se najavio, ali i oni koji su se slučajno tamo zatekli", smije se Mrle, koji je ipak odustao od unosnog hobija i vratio se glazbi. Njegov put vječnog alternativca nije bio lagan, nije bio posut slavom i lovom, ali, kaže, to je baš ono što voli, što ga čini umjetnikom i jednostavno tako kako mora biti. A kazalište je ona "kockica šećera" koja mu daje mogućnost da živi u jednom drugom svijetu, mediju kojim gospodare neki drugi, jednako osebujni kreativci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....