Što možemo očekivati na vašem koncertu u Ciboni 20. svibnja?
- Probrane pjesme iz diskografije legendarne rock grupe Queen, razrađene do najsitnijih detalja. Za njih je zaslužan maestro Igor Tatarević koji je sve raspisao i aranžirao te okupio vrhunske rock glazbenike, filharmoniju, zbor, prateće vokale...
Tko su vam glazbeni uzori?
- Imam ih puno, svaki je za određeni segment: Elton John, Billy Joel, Dio, Coverdale, Anselmo, Staley, Stevie Wonder...
Imate li i dalje tremu iako nastupate od malih nogu?
- Nemam, osjećam samo adrenalin koji mi odmah riješi sve probleme u životu. Kad sam na pozornici, za mene samo to postoji.
Kako se osjećate kad na radiju ili tulumu čujete pjesmu "Ti si moja prva ljubav" s kojom ste pobijedili na Dječjoj Euroviziji 2003.?
- Lijepo je što ljudi i dalje vole tu pjesmu, ali previše njih od mene očekuje neko veliko oduševljenje kada se to zavrti. Znali smo je svirati prije, sada sviramo novi, potpuno drugačiji repertoar, objavljujemo nove pjesme, novi album.
Koji su vaši rituali prije nastupa?
- Najiskrenije - nemam ih. Čim se odjenem za pozornicu, osjećam da sam spreman za show. Prva pjesma je za zagrijavanje, pjevačko i scensko, i navikavanje na publiku. S drugom pjesmom je već sve na mjestu.
Kako održavate mentalnu i fizičku snagu s obzirom na to da ste često na putu?
- Na nekim koncertima me preplavljuje serotonin u silnoj količini, koji onda, naravno, padne, pa dođu dani kad sam u minus fazi, ali to je normalno. Tempo na turneji benda Jelusick je brutalan: spava se minimalno, putuje se svaki dan, repertoar je jako intenzivan i vrlo lako može doći do zamora. Zato kad god možemo, svi iz benda lovimo vrijeme za odmor jer publiku u novom gradu ne zanima jesi li umoran od prethodne noći.
Po čemu pamtite nastupe s bendovima Whitesnake i The Dead Daisies?
- U Whitesnakeu, uz čiju sam glazbu odrastao, nisam imao neku važnu ulogu - na turneji sam bio samo pomoć i bio sam polaskan što su me uopće pozvali. Nikad mi nije ni palo na pamet da preuzmem bend kao pjevač. The Dead Daisies uletjeli su u pravom trenutku i bilo je ludo i nezaboravno: luda kemija na pozornici i odličnih mjesec dana. U međuvremenu se razriješio sudski spor s diskografom koji je trajao dvije i pol godine i napokon sam krenuo završavati prvi Jelusick album. Nas četvorica radimo na tome već mjesecima i sad smo u završnoj fazi.
Koliko dana godišnje provedete na putu?
- Lani sam proveo devet mjeseci. To je puno. Inače oko četiri ili pet. Mislim da će sljedeće godine biti također devet, ako ne i više s obzirom na to da ću imati još jedan autorski bend u Los Angelesu i promovirati album na turnejama po cijelom svijetu.
Kako izgleda život na turneji po Americi?
- Kao na filmu. Hotel - tourbus - arena - tourbus. Naporno i lijepo. Osam koncerata u pet dana pa dva slobodna dana. Nakon koncerta uglavnom cijelu noć putujemo do sljedećeg grada, koncert, i tako u krug. U slobodne dane svatko radi što želi, od razgledavanja do izlazaka.
Kojoj američkoj hrani ne možete odoljeti?
- Iskreno, američka hrana nije ni do koljena hrvatskoj. Mogu svemu odoljeti.
Što vas prvo privuče na ženi?
- Energija. Uvijek svi opisujemo neke fizičke stvari, ali ako nema kemije i energije, ne vrijedi ništa.
Kako vas doživljavaju učenici u školi u kojoj predajete glazbeni?
- Mislim da me doživljavaju kao prijatelja prema kojem imaju poštovanje.
Najljepši grad u kojem ste bili?
- Prag, Stockholm, Kopenhagen, Tallinn i Los Angeles.
Imate li neostvarenih želja?
- Ispunio sam puno dječačkih snova. Trenutačno želim da ovaj postav benda ostane i da nastavimo raditi na glazbi još godinama.
Na što biste potrošili zadnji novac?
- Vjerojatno na muzičku opremu.
Imate li neki porok?
- Nemam. Ne smatram porokom to što povremeno odem van i partijam.
Tko su vam prijatelji s domaće medijske scene?
- Matija Cvek, Igor Drvenkar, Pero Galić, Jacques... S mnogo ljudi sa scene imam stvarno super odnos. Nedavno sam se povezao s Gibonnijem i Urbanom, koji su mi inspirativni ljudi i uzori.
Biste li ikada pjevali na vjenčanju?
- Prijatelju - da. Za novac - ne.