Dubravka Vrgoč govori o životu u New Yorku, otkriva što su joj donijele šezdesete i čime ju je očarao Robert De Niro

Ovogodišnji Festival svjetskog kazališta nudi gledateljima četiri atraktivne predstave koje su protekle sezone osvojile svjetske kazališne pozornice. O kojim je predstavama riječ?

- "Lacrima" Caroline Guiela Nguyen prati proces izrade vjenčanice za englesku princezu koji se odvija na nekoliko kontinenata. U središtu predstave su osobne ispovijesti ljudi koji se bore u svakodnevnom životu za dostojanstvo svoga rada i života. Predstava pariškog teatra Buffes du Nord "Sans tambours" spaja kazalište, glazbu i arhitekturu na primjeru kuće koja se raspada, ukazujući na raspadanje društva u kojem živimo. Belgijski kazališni autor Cédric Eeckhout i njegova majka Jo Libertiaux u predstavi "Heritage" na pozornici reinterpretiraju priču svog života riječima koje nikada nisu izgovorene, dok Pippo Delbono u predstavi "Buđenje" postavlja sebi i publici pitanje - kako je moguće živjeti u trenutku kada život stane.

Koja je najbolja kazališna predstava koju ste ikad pogledali?

- "Serso" Anatolija Vasiljeva, "Ujak Vanja" Eiumuntasa Nekrošiusa, "Vojvotkinja Malfeška" Cheeck by Jowl, "Trilogija zmaja" Roberta Lapagea, ima ih još.

Najdraži kazališni i filmski redatelj?

- Od kazališnih biram klasike: Nekrošiusa, Fomenka, Dodina, Vasiljeva, a od filmskih redatelja uvijek prvo Andreja Tarkovskog.

Po čemu pamtite rodnu Požegu i odrastanje u njoj?

- Po bakinoj kući, jednoj ljuljački na Tekiji, kazalištu u kojem je moj tata amaterski nastupao, po odlascima na kupanje u Veliku… po veselju i ljubavi.

Živjeli ste u New Yorku i Londonu, koji grad vam je draži?

- Volim jako i London i New York, no New York mi je draži. New York je više gradova u jednom, on nudi puno više mogućnosti da se izgubiš i nađeš, da otkrivaš uvijek nova i nova urbanističko-kulturološka iznenađenja. U New Yorku mi doista nikada nije bilo dosadno i koliko god bila sama, nikada nisam bila sama.

PRESS

U kojeg glumca ste bili zaljubljeni kao klinka?

- U Roberta De Nira iz doba "Taksista". Znam da sam dugo razmišljala o njemu i o filmu. I sad ponekad razmišljam o De Nirovoj glumačkoj genijalnosti koja me natjerala da sve te godine s lakoćom ponovno mogu vizualizirati njegove usamljene vožnje njujorškim ulicama.

Što ne volite kod redatelja ili kolega?

- Ne volim općenito kad netko laže ili mulja - sve se može reći i sve se može ispraviti. Ne volim kada se ljudi prave važni bez pokrića, kada su agresivni, kada ucjenjuju i manipuliraju tobom jer misle da ti to nećeš shvatiti ili jednostavno ih nije briga za tebe, kada su zli, a to je ono što više ne mogu oprostiti.

Kakvi ste kad "poludite"?

- Previše histerična i previše dramatična. Sve ono što ne volim u teatru. Nikako da se naučim ne reagirati na ono što mi smeta, pomiriti se s nepravdama s kojima se tako često suočavam, pristati na neprofesionalnost na koju nailazim.

Kad ste posljednji put plakali?

- Jučer. Ovoga ljeta sam se dosta naplakala, nekako je bilo previše sjećanja na ljude koji više nisu tu, previše vremena za sabiranje prošlosti.

S kim biste najradije zaglavili u liftu?

- Jednom sam rekla sa Slavojem Žižekom, tada ga nisam ni poznavala. Sada kada ga poznajem, još sam uvjerenija kako bih se dobro s njim provela u liftu. On je tako duhovit na dobar način, nasmijali bismo se.

Što vas čini sretnim?

- Ljudi koje volim, kazališne premijere koje uspiju, predstave koje me mijenjaju, putovanja jer su poput bijega, nude neke nove perspektive i neke nove mogućnosti, ljeto i praznici jer su prostor slobode, čokolada kada sam jako nesretna.

Koje uzrečice se držite?

- Postoji jedna sjajna Camusova misao koja pomaže: "Utjeha ovog svijeta jest da nema neprestanih patnji. Kad nestane bol, rađa se radost. Sve je u ravnoteži."

Što vam može popraviti dan?

- Iznenadni susret s ljudima koji su mi bliski ili koje volim, poziv na kavu, razgovor koji nije poslovni, neka dobra vijest, najava nekog skorog putovanja ili jednostavnije - odlazak na plažu.

Što su vam donijele šezdesete?

- Ugodno mi je. U jednom trenutku izgubiš mladost, ali ti iskustvo itekako pomaže.

Koja vam je najdraža knjiga?

- Trenutačno "Intermezzo" Sally Rooney, ali započela sam čitati i nastavak meni također jedne od najdražih knjiga ovog vremena "Jutarnje zvijezde" - "Treće carstvo" Karla Ove Knausgarda.