Legendarni istarski glazbenik nakon više od 40 godina karijere i dalje uživa u koncertima, pisanju i snimanju novih pjesmama. Nedavno je objavio pjesmu ‘Sve sam ti da‘ s kojom će nastupati na CMC festivalu, a za Gloriju se prisjeća početaka, nezaboravnih turneja po bivšoj državi, Australiji, SAD-u, obožavateljica, i govori o ljubavi sa suprugom Milenom, djeci, unucima, strastima i tajni vitalnosti.
Iza pjevača i kantautora Elija Piska (73) više je od 40 godina glazbene karijere, brojni hitovi poput ‘Con la supa Istriana‘, ‘L‘armonica triestina‘, ‘Ciao Amici‘, ‘Dobra ti večer ljubavi‘ i ‘Daj mi daj, Marina‘ te suradnje s najuspješnijim autorima, među kojima su Rajko Dujmić, Zrinko Tutić i Đorđe Novković, koji mu je napisao osamdeset posto pjesama. Vlasnik je nekoliko zlatnih ploča, a po ostvarenim nakladama svojih albuma spada u najuspješnije hrvatske izvođače, koji i danas s istim žarom izlazi na pozornicu. Redakcija Glorije posjetila ga je u njegovoj obiteljskoj kući u Buzetu, istarskom gradiću u kojem je i rođen, a gdje se priprema za nastup za CMC festival koji će se u lipnju održati u Vodicama, s pjesmom ‘Ostani tu‘, za koju je napisao tekst i glazbu.
"Nastupi, koncerti, pjesme i veselje publike moja su najveća sreća i ispunjenje", kaže legendarni Istrijan, kojeg je publika zavoljela i kroz sudjelovanje na brojnim festivalima, na kojima je, kao i pjevač i autor, ostvarivao uspjehe: 1991. na Melodijama sonca i morja njegova pjesma ‘L‘armonica triestina‘ proglašena je najvećim hitom, a na Melodijama Istre i Kvarnera 1993. s grupom Histri osvojio je Zlatni mikrofon. Posebno pamti i nastup na Arenafestu u Puli 1995. s pjesmom ‘Moja zemlja‘, gdje je nagrađen za najbolji tekst, kao i onaj na splitskom festivalu Đir za mlade 1998., na kojem je s Đorđem Novkovićem (Elio je autor teksta) za pjesmu ‘Sve san ti da‘, u izvedbi Alena Nižetića, osvojio treće mjesto publike. Ponosan je i na suradnju s proslavljenim talijanskim glazbenikom Ginom D‘ Elisom, koji je Eliju napisao sve aranžmane na ploči ‘Una notte cosi‘ (1985.), kao i na koncert ‘Elio i sto triestina‘ pred 12 tisuća ljudi u pulskoj Areni 1994. Pjesma je, konstatira, oduvijek u njegovom životu.
Odrastao je u skromnoj istarskoj obitelji u kojoj je, prisjeća se, veselja, pjesme i sreće bilo u izobilju, kao jedno od šestero djece. Od majke Ane i oca Eugena naučio je, kaže, što znače skromnost, uzoran i posvećen život.
"Bili su divni ljudi protiv kojih nikad u životu nisam rekao nijednu ružnu riječ. Ponosan sam što su mi omogućili postati ovo što sam danas jer, po meni, dobar je roditelj onaj koji dijete postavi na pravi put, a ne onaj koji mu da sve", ispričao je Elio, čija se obitelj jako veselila kad je kao petogodišnji dječak na Dan žena stao na pozornicu lokalne priredbe u selu Krti i ponosno otpjevao pjesmu ‘Mama Juanita‘ posvećenu majci.
Ljubav prema glazbi, sjeća se, zapalila je plamen želje, premda se u svojim dvadesetima školovao u Sloveniji, gdje je diplomirao za građevinskog inženjera. Tako je jedno vrijeme paralelno s glazbenom karijerom vodio građevinsku tvrtku u kojoj je imao više od deset zaposlenih i bavio se niskogradnjom, no skromni Elio ne voli isticati svoju profesiju. Napominje kako su mu neki poznanici govorili da je dobro što nije trajno ostao u građevini jer bi mu možda pala skela na glavu, a on tvrdi da bi u slučaju preživljavanja pada sa skele mogao kupiti pola Buzeta.
"Čiko, što pjevate?"
Vrata estrade odškrinula mu je pjesma ‘Una ragazza bionda‘ (glazbu i tekst napisao je Buzećanin Damir Polanc). Karijera mu je kulminirala albumom ‘Leti, leti lastavice‘ 1988., nastalim u suradnji s velikanom Đorđem Novkovićem, koji je u bivšoj Jugoslaviji prodan u 140 tisuća primjeraka. Nakon toga uslijedile su zlatne godine njegove karijere. Kad je bio na turneji u Australiji, doživio je vožnju helikopterom preko Sydneyja njemu u čast te ovacije publike na koncertima. A na dalekom kontinentu bio je čak tri puta po 90 dana.
"Nevjerojatno mi je imponirao taj odnos naših ljudi u Australiji. Na raspolaganju sam imao čovjeka koji se mjesec dana brinuo o mojem rasporedu, ljudi su me stalno zvali na druženje, događalo se da smo imali po tri ručka i tri večere u jednom danu. Što da vam kažem? Tada sam se udebljao pet kilograma. Nije mi bilo žao jer ta njihova sreća zbog pjesme i druženja toliko me veselila da bih se rasplakao na odlasku", prisjetio se Elio.
Za sebe kaže da je emotivan čovjek, svjestan da osjećaji mogu puno trošiti osobu, no s druge strane grade blagostanje jer, tvrdi, ‘sjajan je osjećaj da si dobrodošao na ovaj svijet, kao i spoznaja da ne možeš biti kralj ako nemaš puno malih kraljeva oko sebe, odnosno ne možeš biti sretan ako je tvoj bližnji nesretan‘. Najljepše uspomene bude mu koncerti po bivšoj državi krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća kad su ljudi, opisuje, bili bolji i sretniji, znali su se veseliti, poštivati jedni druge i više činiti dobra djela. Tako je 1990. pjevao i na zajedničkom koncertu na ušću Save i Dunava, u Beogradu, pred sto tisuća ljudi.
"Pozornica je bila na splavi, a publika na obali ispred nas. Unatoč jakom osiguranju, jedan je čovjek doplivao do pozornice i dok sam pjevao ‘Ciao amici‘ doviknuo mi: ‘Elio, ova će ti pjesma srušiti Jugoslaviju‘, prisjeća se, uz komentar da mu u tom trenutku ni na kraj pameti nisu bile teške ratno-političke okolnosti koje će uslijediti. Dobro pamti i turneju koju je krajem osamdesetih organizirao tada najuspješniji jugoslavenski menadžer Gradibor Veljković Grada s grupom Pro Arte u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji.
Terapija u prirodi
"Pjevao sam u Aleksincu, u južnoj Srbiji. Ondje su nas lijepo dočekali. Na kraju koncerta jedan me dečko pitao: ‘Čiko, što to pjevate?‘ Dakle, tada se ondje najviše slušao rock i narodnjaci, zabavna glazba još nije bila popularna", govori Elio Pisak, kojem nije smetalo ni kad je u hotelu Morava na njegovom katu nestalo vode pa su ga s recepcije, kao i ostale goste, poslali na tuširanje na prvi kat.
"Nevjerojatno, ali voda je bila mutna, i to ona iz Morave, no nije mi toliko smetalo", govori kroz smijeh. Prisjetio se i nastupa u Skoplju gdje su na dvadesetak metara od pozornice letjele kokoši. Pamti i turneje po SAD-u, od Miamija do New Yorka, gdje je u dvorani u Astoriji dobio ponudu od milijun dolara da obrije svoje prepoznatljive brkove.
"Dolari su uvijek u modi, ali brkovi tada nisu bili. Bilo je to sredinom devedesetih. Istina je da su mi naši ljudi to nudili, no dok sam ja razmišljao, dolara više nije bilo", rekao je prvi brk Istre, čiju su bogatu karijeru pratile i brojne obožavateljice. Dobivao je vreće pisama, a sjeća se kad ga je pred suprugom jedna gospođa nakon koncerta iznenada strasno poljubila.
Voli se, naglašava, prisjetiti lijepih trenutaka, ali ne živi u prošlosti. Kaže da je u penziji, ali nije u mirovini, pa i dalje održava koncerte, ali kad i gdje njemu odgovara. Pun je energije, što zahvaljuje aktivnom životu i puno fizičkog rada kroz život na gradilištu i zemlji.
"Osjećam se odlično! Da bismo imali zdravlje, trebali bismo pronaći psihofizičku ravnotežu. Nema tu puno filozofije. Treba paziti na prehranu, ne debljati se i biti jako fizički aktivan. Ako razgovaramo o tome što čovjeka nosi kroz život, onda je to svakako vjera, jedan način života koji si gotovo svi mogu priuštiti. Ne ulazim u materijalnu sferu, želim reći koliko je važno imati moralni stup i snagu, u čemu može pomoći učenje Carla Gustava Junga i stoicizam. A gledajući slavu, pitam se što je to? Generalno, za sretan život, po meni, važno je lijepo se odnositi prema ljudima, ne biti otresit i bezobrazan. Na kraju dana, nitko od nas ne zna što netko koga slabo poznajemo proživljava u životu", objašnjava svoje važne životne postulate Elio Pisak, koji svakoga pozdravlja u svom Buzetu.
Moja Milena
Kao veliki zaljubljenik u sport, posljednjih 25 godina dnevno prohoda minimalno 10, 15 kilometara, a jedno je vrijeme trčao po 12 kilometara dnevno. Obožava prirodu te kaže kako je okolica njegovog Buzeta divna.
"Veseli me slušati ptičice, susresti srnu. Jednom mi je jedan susjed rekao da što okolo šetam ‘bezveze‘ pa mi je sugerirao da idem tražiti gljive. I zbilja, tijekom godina velika strast mi je postalo branje gljiva, u tome sam postao pravi ekspert. Poznajem više od 100 vrsta. I u toj potrazi ima tajne vitalnosti: kretanje i pozitivan adrenalin", govori Elio Pisak, koji u obiteljskoj kući živi od 1998. i vozi automobil star 17 godina. Suprugu Milenu upoznao je na autobusnom kolodvoru, kaže, davnih godina.
"Moja Milena je divna, dobra i žena posvećena familiji. Nikad nije patila od nekog glamura", kaže Elio. Dobili su sina Elija i kćer Suzanu, a osobito su ponosni na 15-godišnjeg unuka Leana i 20-godišnju unuku Elu, vrijednu studenticu informatike.
"Oboje su pametni, a Lean me oduševljava i kako dobro priča engleski", govori ponosni djed, popularan i u Češkoj i Slovačkoj. Sretan je jer na njegove koncerte dolaze i ljudi u dvadesetima i što je riječka navijačka skupina Armada uzela njegove pjesme "L‘armonica triestina" (prilagodila je u "L‘armonica fiumana"), kao i uspješnicu "Ciao amici".
"Pjevam i dalje i guštam u šetnjama i vrtlarenju. Kaže se da inteligentni ljudi u samoći uživaju u vedrini svojih misli. Ponekad treba biti sam i sretan što si uopće živ, a da ne govorim o tome koliko sam zadovoljan jer radim posao s kojim mogu razveseliti ljude", zaključio je omiljeni prvi brk Istre.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....