Emir Hadžihafizbegović, jedan od najpopularnijih regionalnih glumaca, govori o nedavnim priznanjima, sadašnjim i budućim projektima, monografiji u povodu četrdeset godina karijere te svojoj najvećoj radosti - desetomjesečnom unuku Idrizu.
Filmovi "Armin", "Takva su pravila", "Karaula" i "Lijepa večer, lijep dan", predstava "Žaba" te serija "Lud, zbunjen, normalan" - samo su neki od projekata u kojima je bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović (64) ostvario neke od svojih najzapaženijih uloga. O njegovoj gotovo četrdesetogodišnjoj karijeri nedavno se raspisao i američki magazin Trends, i to ne bilo kako: posvetio mu je naslovnicu i čak deset stranica teksta. Riječ je o izdanju koje je dio najveće globalne novinske platforme i nalazi se na PressReaderu, mjestu gdje milijuni čitatelja svakodnevno listaju prestižne svjetske medije poput New York Timesa, Washington Posta, Daily Maila, The Guardiana ili Wall Street Journala.
Za umjetnika s ovih prostora to je priznanje koje jasno govori o njegovu dosegu, snazi i ugledu, a pritom nije jedino. U nizu posljednjih Emirovih uspjeha nalazi se i Grand Prix za najboljeg glumca u hrvatskom filmu "Lijepa večer, lijep dan" redateljice Ivone Juke. Na Cottbus Film Festivalu u Njemačkoj okitio se i nagradama za najbolji film te za najbolji film prema ocjeni publike, a u naša kina tek dolazi. Emiru je to već treća nagrada koju je s istog festivala ponio kući u Sarajevo - ranije je proglašen najboljim glumcem u hrvatskim i slovenskim filmovima "Takva su pravila" Ognjena Sviličića i "Ćefuri raus" Gorana Vojinovića.
"Sretan sam jer je riječ o ozbiljnom festivalu i natjecao sam se s kolegama iz cijele Europe. To je velika stvar za mene, ali i za kinematografiju za koju sam radio", ističe glumac, kojeg s hrvatskim kolegama i publikom oduvijek veže neka posebna veza. Ljudi ga vole, pa ne čudi da jedva čekaju pogledati njegovu monodramu "Sve je do nas" s kojom gostuje u tri hrvatska grada: u Osijeku 25., u Zagrebu 26., a u Splitu 27. studenoga. U razgovoru za Gloriju uoči premijere vratili smo se na njegove glumačke početke i ključne trenutke koji su ga oblikovali kao umjetnika, kao čovjeka i kao jednog od najprepoznatljivijih protagonista regionalne glumačke scene.
Aktualan kazališni komad
"Predstavu sam napisao prije šest godina, ali zbog silnih obaveza spremio sam tekst u ladicu. Sada je aktualnija nego tada i to je moj osobni krik, jer sam inače protivnik monodrame kao glumačkog formata - mislim da bez partnerske igre kazalište ne postoji. No, odlučio sam izaći s njom zbog frustracije ambijentom u kojem živim, ne samo na lokalnoj razini, već planetarnoj. Vlada sveopća destrukcija, a ljudi žive - ili, bolje rečeno, imitiraju život: hodaju ulicom poput Jacka Nicholsona u filmu "Let iznad kukavičjeg gnijezda", ne smiju se i čekaju da netko drugi riješi njihove probleme. Ali mi smo ti koji ih moramo riješiti. Zato se predstava zove "Sve je do nas" i vjerujem da kazalište kao umjetnička forma može mijenjati ljude, okolinu, pa i svijet. Glavni akter je profesor matematike Nedim Hodžić, koji je dobio otkaz na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu i kroz njegovu sudbinu govorim o društvu neznanja, lažnih diploma, oborenih standarda, srušenih sustava vrijednosti, ali i nudim rješenje", najavljuje glumac, koji, iako podjednako voli film i kazalište, priznaje da mu je pozornica intimnije i odgovornije mjesto.
"U kazalištu nema ponavljanja. Svaka je izvedba jedinstvena. Predstavu "Žaba" Dubravka Mihanovića igrali smo tristo puta diljem svijeta, ali svaka izvedba je bila drugačija. Ali kad nam je prije dvije godine umro kolega, glumac Mirsad Tuka, stali smo. Nije više bilo moguće nastaviti", priznaje sjetno Emir, koji se zapravo nije planirao baviti glumom. Htio je, naime, biti sportski novinar.
"Kad sam 1981. došao iz vojske, koju sam služio u Puli, krenuo sam upisati novinarstvo, ali sam zakasnio na prijamni. Preko puta bila je sarajevska Akademija scenskih umjetnosti i, da ne izgubim godinu, jednostavno sam ušao unutra", govori Emir i dodaje kako se na prijamnom ispitu susreo s više prepreka nego izgleda za uspjeh: nedostajali su mu dokumenti, komisija je već završavala s radom, bilo je puno prijavljenih... No, presudila je odluka tadašnje dekanice Razije Lagumdžije.
"U zadnji čas mi je rekla: "Pokaži što si pripremio" i izveo sam Lorcu, Jesenjina, Tina Ujevića, monolog iz "Tvrđave", pa odsvirao i otpjevao pjesmu Kemala Montena na gitari, koju mi je posudio neki student iz Beograda. Od 260 kandidata u uži izbor ušlo nas je četrdeset. Od tih četrdeset, primljeno nas je osmero, a ja sam imao najbolji rezultat. Klasu je te godine primao i sljedeće četiri godine vodio čuveni Emir Kusturica. Eto kako vas život izvede na put. Uvijek se sjetim jedne misli: "Ako hoćeš da nasmiješ Boga, iznesi mu svoje planove. Ništa nije slučajno", smatra Emir Hadžihafizbegović, dodajući kako ga privatno nakon svih tih godina najviše ispunjavaju ljudi koje voli - supruga Aida, kći Amra i sin Edin. Dane mu uljepšavaju i dobre knjige i glazba, televiziju ne gleda te se opušta u vikendici na samoj rijeci Neretvi u Mostaru. Posljednjih mjeseci najviše se veseli unuku Idrizu.
Najbolji pacijent
"Amra je filmska producentica, Edin je mladi diplomat zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, a moja Aida je obiteljska psihologinja i ja sam joj "najbolji pacijent". Dobio sam unuka, mog dragog Idriza, i njegov dolazak na svijet sve nas je promijenio. Tog se dana, 25. siječnja, jedan život ugasio - na bolji svijet otišao je moj otac Mustafa, a samo nekoliko sati kasnije Amra je rodila sina. I to je primjer Božje svjetlosti, priča o prolaznosti ljudskog života i rađanju novog. Sve poslove sada dogovaram uz uvjet da sam u Sarajevu svaka dva tjedna, da "izgnjavim" Idriza i da se igramo. Vjerujte mi - ništa više ne trebam. Ta vrsta interakcije koju imam s njim nešto je neopisivo. Oni koji imaju unučad znaju o čemu pričam", govori Emir, ističući kako se glume nije zasitio, a i neće tako skoro.
Uskoro ga u Bosni i Hercegovini čeka snimanje igranog filma "Selma" u režiji Rešada Kulenovića, kao i onaj s redateljem Ademirom Kenovićem. Ekskluzivno otkriva da Dubravko Mihanović, dramaturg kazališta Gavella, već nekoliko mjeseci piše duodramu za njega i Ninu Violić, čija bi premijera trebala biti na proljeće. Također, u Zagrebu se u jednoj izdavačkoj kući već mjesecima priprema Emirova velika autobiografska priča u obliku monografije, jer u prosincu 2026. obilježava četrdeset godina svoga umjetničkog rada. Autorska knjiga nosit će zanimljiv naslov - "Život je mudra priprema za smrt".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....