Sve je više onih koji su preboljeli COVID-19 i mjesecima kasnije imaju poteškoće da se vrate u fizičko i psihičko stanje prije zaraze. Među njima je i voditelj Frano Ridjan (37) koji je u listopadu prošle godine koronavirus riješio uz blage i atipične simptome. Osip oko gležnja i osjećaj umora vezao je uz napore zbog tri projekta koja je snimao za Novu TV, a ne uz COVID-19. U to je vrijeme, kaže, najgori simptom bila stigmatizacija zaraženih pa su ga naslovi poput "Ridjan zaražen koronom - zbog njega svi u karanteni” smetali više od ičega.
Taman kad se prijateljima i novinarima pohvalio kako je koronu "odvalio" uz blage simptome stigle su posljedice koje ga prate i danas.
Do tada je, kaže, bio dobrog zdravlja, nikada nije imao gripu, tek blaže prehlade koje mu iz vrtića povremeno donose četverogodišnji sin Mauro i jednoipolgodišnji Manuel.
"Tri mjeseca nakon zaraze tijekom jedne prosinačke noći mi je pukla vena na lijevoj podlaktici i počelo trnjenje ruku. Zabrinuo sam se da je došlo do mikro tromboza i napravio niz pretraga, no tek na magnetskoj rezonanci glave i vrata liječnici su ustanovili da mi je oštećena vratna kralježnica i iako zvuči nevjerojatno, čini se da je to posljedica korone jer nikada ranije nisam imao sličnih problema. Uslijedilo je i trnjenje nogu, a zatim i nesanica", govori Frano.
No tu priča ne staje. Uslijedili su neurološki problemi koji mu i danas otežavaju posao - dekoncentracija, učestali tipfeleri u tekstualnoj komunikaciji, a zatim možda i najgora stvar za voditeljski posao - zaboravljanje.
Rođeni Vinkovčanin još nije bio ni punoljetan, a već je nizao voditeljske angažmane za koje bi se pripremao jednim čitanjem teksta. Danas pak više no ikad vježba svaku najavu, ali gledatelji Supertalenta u kojem s Igorom Mešinom najavljuje natjecatelje, nisu ostali zakinuti.
"Nakon korone moje pripreme traju znatno dulje i to s neizvjesnim ishodom. Pritom, moj je posao da gledatelji to ne primijete, ali zato ja ne mogu gledati Supertalent u cijelosti jer točno znam gdje sam se mučio i ponavljao najave na setu", iskren je Frano.
Njegovi prijatelji liječnici predložili su mu dodatne pretrage koje uskoro planira obaviti.
"Razlike u simptomima zaraženih su nevjerojatne, ali još više me zabrinjava sve više slučajeva postcovid simptoma kod mojih poznanika. Zato se divim kolegi Trpimiru Vickoviću Vicku koji se hrabro i pozitivno nosi s posljedicama koronavirusa koji ga je umalo stajao glave. To bi trebala biti poruka onima koji odbijaju cjepivo. Iako antivakserima ne želim davati bilo kakvu pažnju, korisno je znati da koronavirus često ne prolazi kao blaža gripa. Možda jednom u budućnosti uistinu postane kao gripa, ali sada nije za šalu i relativiziranje. Za zdravlje nacije bilo bi korisnije da više govorimo o koronavirusu, a manje o broju oboljelih i preminulih. O virusu znamo premalo, a svi o njemu debatiramo. To je kod nas standard, svi znaju sve o nogometu, pandemiji, zatim izađe vijest o Afganistanu pa su svi preko noći stručnjaci za to pitanje. Površni smo u svemu, tako i u pristupu ovako ozbiljnoj stvari. Izgubili smo se i nadam se da ćemo se uskoro naći na pravom putu. Smiješno mi je kad slušam rasprave ljudi bez valjanih argumenata. Nikoga ne pitam za mišljenje jer da pitam, vjerojatno bismo se i posvađali jer se oko organskih pitanja ljudi oduvijek svađaju. Citirat ću puno pametnijeg od sebe 'Samo su dvije stvari na svijetu beskonačne, svemir i ljudska glupost, samo što za svemir nisam siguran’”, govori Ridjan koji se nakon svega u proljeće odlučio cijepiti s dvije doze Pfizera, a uskoro će otići i po booster dozu.
Kilograme koje je skinuo tijekom lockdowna kada je imao priliku posvetiti se sebi ponovno je natukao. Problemi s intolerancijom na hranu osiguravaju mu neželjene oscilacije u kilaži, ali trenutno mu je najvažnije da mu se ublaže posljedice koje mu je ostavio koronavirus. Na njih rado zaboravi zahvaljujući svojim, kako ih od milja zove - haharima - Maurom i Manuelom bez kojih njegovi dani ne bi imali nikakvog smisla. „Kad njih nema, nekad ne znam što da radim. Vrlo sam vezan uz obitelj i nekadašnje blagodati moga posla - česta putovanja, mi sada sve više predstavljaju problem. Prioriteti se prilagođavaju djeci koliko god je moguće, a kad baš nema izbora, onda pati supruga Lea koja s posla mora juriti po djecu jer je tata na nekoj pozornici, snimanju ili – vašem dnevnom boravku”, zaključuje Frano.
Čitajte i: Trpimir Vicković Vicko: ‘Nakon dva dramatična mjeseca u bolničkom krevetu, ponovno hodam!‘