Glumac Alan Blažević, kojeg gledamo kao Antu Vukasa u hit-seriji ‘Divlje pčele‘, govori o djetinjstvu u Njemačkoj, karijeri u Los Angelesu i New Yorku, susretima sa svjetskim zvijezdama te povratku u Dalmaciju, gdje mirno živi sa suprugom Elicom.
Na malim ekranima nije ga bilo deset godina, no čekanje se isplatilo: Alan Blažević (56) vratio se u popularnoj RTL-ovoj seriji ‘Divlje pčele‘. Tumači lik moćnog Ante Vukasa, tvrdog pater familiasa, i priznaje da mu je ta slojevita uloga jedna od najdražih u karijeri. Iako je posljednjih mjeseci adresu u Stobreču blizu Splita zbog snimanja zamijenio zagrebačkom te svakodnevno provodi mnogo vremena na setu, rado se odazvao pozivu za intervju. Razgovarali smo u retro kafiću u središtu Zagreba, a čim je ušao, zbog svog držanja i brkova koje nosi za potrebe lika - kaže da ih jedva čeka obrijati - izazvao je znatiželjne poglede. Prišao mu je i mladi konobar te mu uputio kompliment da je sjajan u ulozi Ante Vukasa, na što se splitski glumac, impresivnog profesionalnog i privatnog puta, ljubazno nasmijao. Rodio se u Njemačkoj, odrastao je ondje i u Dalmaciji, a studij prava zamijenio je školom glume u Los Angelesu, gdje je živio nešto manje od četiri godine. U neformalnom razgovoru ispričao je kako je dobio malu ulogu u kultnom hororu “Drakula” iz 1992., redatelja Francisa Forda Coppole, kojeg je opisao kao “cool lika”. Glumio je sa zvjezdanim imenima: Garyjem Oldmanom, Winonom Ryder, Keanuom Reevesom i Anthonyjem Hopkinsom, s kojim je snimio scenu njegova pomoćnika, no u finalnoj verziji ta je scena - izbačena. Jedanaest godina živio je u New Yorku, a 2014. se na neko vrijeme preselio u Pariz, gdje je dobio priliku glumiti u filmu "American Renegades" u produkciji Luca Bessona, dok danas nove izazove dočekuje u obiteljskoj kući u Stobreču...
Što je u karakteru Ante Vukasa nalik vama, a što je dijametralno suprotno?
- Jako je popularno za glumce, pogotovo kad igraju negativca, distancirati se od njegovog lika. U Antinom slučaju to konkretno znači da sve nijanse njegove osobnosti i odluka moram izvući iz sebe i kreativno ih interpretirati. Mislim da svi glumci, koji igraju određenu ulogu, moraju pronaći u sebi nešto istinski svoje i samo to aplicirati u određeni lik. Tako da sigurno ima dosta stvari u kojima nalikujemo, samo u drugom kontekstu, naravno. Znači da dijelimo upornost, lojalnost, ljubav prema obitelji - taj neki ponos koji on nosi u sebi. To nam je zapravo zajedničko. Ne znam je li ponos uvijek vrlina, katkad zna biti i problem. S druge strane, ta Antina amputiranost, odnosno nesposobnost prepoznavanja nepravde koju uzrokuje - to baš nemam.
Zašto vas od 2016., kad ste snimali seriju "Kud puklo da puklo", nije bilo na našim malim ekranima?
- Htio sam vidjeti što mogu napraviti vani i to me vuklo. Zapravo, tražio sam međunarodne projekte, imao sam sreće po tom pitanju.
Javljaju li vam se obožavateljice?
- Ne znam. Nije da mi se bacaju oko vrata. Prošla su ta vremena i godine su učinile svoje. Prije je to znalo biti malo intenzivnije.
Što ste sve radili u LA-u?
- Konobario sam, ličio stanove, bio sam maneken...
Što ste u New Yorku glumački radili?
- Režirao sam, pisao scenarije i glumio u malom kazalištu Odeon, koje je okupljalo razne kreativce. Bio je smješten na off-Broadwayu, u 44. ulici. Plaćali smo članarine i priređivali predstave te se tako financirali. To je bilo lijepo i kreativno razdoblje. Taj prostor smo dobili zahvaljujući bivšem gradonačelniku, što je, s obzirom na cijene nekretnina i upravljanje gradom, danas nezamislivo.
Kad ste se vjenčali s glazbenicom Elicom?
- Iste godine kad sam se vratio u Hrvatsku, 2006. Poznavali smo se iz djetinjstva, kad sam iz Njemačke dolazio na ljetovanje u Stobreč. No, kako je Elica dvanaest godina mlađa od mene, nismo se poznavali u tim mojim djetinjim danima. Poslije mi je pričala da sam joj bio zanimljiv jer sam vozio ujakov motor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....