Mariju Klanac ponovno gledamo u seriji ‘U dobru i zlu‘ kao Unu Praljak, povodom čega nam je ispričala svoju priču; od odrastanja u Splitu, sportskog talenta, studiranja u Beogradu, ljubavi sa srpskim ginekologom Stefanom, i nastavka obiteljske tradicije.
Glumica Marija Klanac (28) jedna je od onih ljudi kojima nikad ne može biti dosadno s obzirom na talente koje su dobili. Bila je prvakinja Hrvatske u gimnastici i judu, trenirala i skokove u vodu, no na kraju je ipak prevagnula gluma. Sada mladu Splićanku opet gledamo kao Unu Praljak u seriji ‘U dobru i zlu‘.
„Una je mlada djevojka koja prolazi kroz tranzicijsko razdoblje nakon fakulteta, pokušavajući pronaći svoje mjesto u svijetu, uz ljubavne izazove karakteristične za tu dob. Za razliku od mene, odrasla je u potpuno drugačijem miljeu, dok sam ja rasla u obiteljskom okruženju u splitskom kvartu Dobri, u Splitu. Ipak, povezuje nas to što smo obje odabrale glumu”, započinje svoju priču Marija koju smo još gledali i u serijama ‘Mrkomir‘ i ‘Oblak u službi zakona‘.
Gluma, kao što je spomenuto, nije bila njezina prva ljubav. Kao dijete zaljubila se u gimnastiku na koju su je roditelji upisali jer je bila hiperaktivno dijete. Treninzi su bili, prisjeća se, dva puta dnevno, između njih škola, no ni takav naporan ritam nije je umarao. Višak energije ‘utopila‘ je trenirajući i skokove u vodu s trenerom Vedranom Bajamićem, a kasnije je, po uzoru na stariju sestru, počela trenirati judo. Prisjetila se kako je njezin trener Stevo Mentus primijetio njezin potencijal za judo dok je radila zvijezde i salta pa ju je pozvao da se okuša u tom sportu.
„Išlo mi je odlično. Postala sam i državna prvakinja, no tada sam otkrila glumu, koja je postupno preuzela cijeli moj svijet”, govori Marija, čiji su glumački talent svi doma prepoznali prije nje.
„Posebno mi je draga jedna obiteljska anegdota. Pregledavali smo stare snimke s kaseta i dok gledam malu Mariju, primjećujem koliko želi biti u centru pozornosti, čak i kad nije njezinih ‘pet minuta‘. Primjerice, na koncertu u crkvi na kojem je sestra nastupala, u jednom kadru zabilježeno je kako plešem, radim zvijezde i zabavljam se ispred kamere”, smije se Marija, zahvalna što je odrasla u veseloj obitelji (mama joj je profesorica fizike i matematike, otac pravnik, sestra novinarka) ‘natkrivenoj optimističnim kišobranom‘. Otkrivši glumu, sport je pao u drugi plan, upisala se u studio glume Play drama, a nakon završene srednje škole poželjela je studirati daleko od kuće. Izbor je pao na beogradsku dramsku akademiju, odakle nosi najljepša sjećanja.
Kaže da su joj kolege na klasi bili poput obitelji, a ostvarila je i neke uloge u Beogradu. U Jugoslovenskom dramskom kazalištu glumila je u predstavama ‘Hotel Slobodan Promet‘, ‘Mjesec dana na selu‘ koju potpisuje Iva Milošević te ‘Razvojni put Bore Šnajdera‘, redatelja Egona Savina. Igrala je i u seriji ‘Urgentni centar‘, s kolegicom Lanom Ujević Telentom, dok je kazališne daske dijelila s velikim glumačkim imenima poput Mirjane Karanović, Nikole Đurička, Dragana Jovanovića i Andrije Miloševića, a danas joj je privilegij raditi uz kolege poput Ksenije Pajić, Filipa Juričića, Mirne Medaković Stepinac, Ive Mihalić, Martine Stjepanović, Enesa Vejzovića, Tanje Smoje, Katarine Baban i Jelene Miholjević, u seriji ‘U dobru i zlu‘.
"Pala sam na njegove oči"
„Rad s takvim glumcima neprestano vas potiče na rast i daje impuls da uvijek dajete najbolje od sebe”, govori Marija kojoj se u Beogradu za vrijeme studentskih dana dogodila ljubav s liječnikom Stefanom Dugalićem.
„On je, naime, ginekolog i operirao je moju prijateljicu. Dan nakon operacije zamolila me da mu odnesem čokoladu jer je na bolničkom hodniku čula da mu je rođendan. Poslušala sam je i odnijela čokoladu, a kako je to bilo u vrijeme korone, oboje smo nosili maske. Vidjela sam mu samo oči i mislim da sam upravo na to ‘pala‘”, iskrena je.
Sa Stefanom je dvije godine u vezi. Kaže da je super što nisu iz iste profesije, odlično se slažu, puno putuju, a poseban im je gušt dolazak u Split i opuštanje uz more, sunce, kavu, fjaku, plivanje, zbog čega je, smije se, prava Splićanka. Marija kaže da trenutačno živi ‘u kuferu‘; na relaciji Zagreb, Beograd, Split. Ističe da joj zasad tako odgovara, dinamično je, ponekad iscrpljujuće, ali sve u svemu, ne žali se. Kao netko s viškom energije, u pauzi od snimanja asistirala je u režiji Anastasiji Jankovskoj na trima predstavama: ‘Mjesec dana na selu‘ u kazalištu Teatar &TD, ‘Usidrene‘ u koprodukciji HNK Split, HNK Zadar i Gavella te ‘Rastanci‘ u HNK Rijeka. Uz to je sa sestrom pokrenula brend kožnih novčanika ‘Mape‘.
Didinim stopama
„Ljubav prema koži u našoj obitelji nije slučajna. Naslijedili smo je od djeda Paška, prvog direktora splitskog Koteksa (koža i tekstil). Dida je bio vrstan kožar, a moja sestra Antonija Pešić dobila je taj, kako u šali kažemo, poseban ‘njuh‘ za kožu. Nakon godina istraživanja kupila je alat i počela ručno izrađivati prve kožne komade, sa željom da nastavi obiteljsku tradiciju. Podršku je imala i u mami Snježani koja je u mladosti šivala kožne torbe”, govori Marija.
Dodala je da u njihovoj kreativnoj radionici izrađuju i futrole za naočale, putovnice, pernice, mašne za kosu, privjeske i bookmarkere, i personalizirane predmete. Ispričala je da iza imena brenda Mape stoji ime Marijina nećaka, Antonijinog sina Maura Pešića, i kako uskoro pokreću radionice šivanja kožnih proizvoda ‘Šij & Pij‘. I zbog toga će biti putovanja između Splita i Zagreba, kao i zbog novih audicija, čemu se Marija iskreno veseli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....