Splitski skladatelj Tonči Huljić (60) kod nas se uobičajeno smatra najproduktivnijim domaćim autorom lakih nota s više od 1500 pjesama u katalogu koje su tijekom protekla četiri desetljeća izvodili brojni izvođači. U svijetu je, pak, situacija bitno drukčija, jer ondje Tončija Huljića prvenstveno poznaju kao autora skladbi za najuspješnije crossover izvođače poput pijanista Maksima Mrvice, te ženskih grupa Bond i Wild. Veliko priznanje stiglo mu je ovih dana kad je njegov autorski projekt Mediterraneo uvršten na program 70. Ljubljanskog festivala, najveće regionalne manifestacije koja se od 21. lipnja do 8. rujna održava u slovenskoj metropoli.
Na njemu će nastupiti neki od najvećih svjetskih umjetnika kao što su Elina Garanča, John Malkovich, Placido Domingo, Julian Rachlin, Riccardo Muti, Ana Netrebko..., a jedini hrvatski predstavnik u tom odabranom društvu bit će upravo Tonči Huljić. Njegov crossover spektakl Mediterraneo na rasporedu je 12. srpnja na otvorenoj pozornici na Križankama, a u sebi na emotivan način spaja mediteranski zvuk i suvremenu elektroničku glazbu, te na neki način daje presjek fascinantne karijere splitskog glazbenika.
Kako se osjećate u takvom sjajnom društvu?
Apsolutno tu pripadam, jer sam, ne zaboravimo, već surađivao s nekim od najznačajnijih svjetskih filharmonijskih orkestara poput londonskog Royal Philharmonic Orchestra, surađivao sam i s kineskim pijanistom Lang Langom koji također stiže u Ljubljanu...
Što je Mediterraneo?
To je na neki način nastavak mog projekta kojeg sam uoči pandemije započeo sa Zagrebačkom filharmonijom, Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić i solistima na zagrebačkom Tomislavcu 2019., gdje smo održali koncert u sklopu festivala Zagreb Classics. Sve je u mom životu vodilo prema crossoveru, glazbi kojoj sam se apsolutno posvetio. Prije pet godina bio sam među pet najprodavanijih crossover autora u svijetu, a nakon toga sam tu priču poželio nadograditi.
Po čemu će ljubljanski koncert biti različit?
Autorski sam obradio skladbe koje sam napisao za druge izvođače, ali sam skladao i nove pjesme, a u novim aranžmanima izvest ćemo neke najveće hitove kao što su Dvaput san umra, Ako te pitaju, Providenca...
Hoćete li imati gostiju?
Glavni gost je naturalizirani Slovenac Petar Grašo, kojeg ćemo prvi put isto tako vidjeti i doživjeti u jednom novom svjetu.
Radite li svakodnevno?
Da. Kad ne skladam, sa mnom je nemoguće živjeti. Da ne radim više niti ne bih imao pravi razlog da živim: glazba je najveći izazov i smisao mog životi, a zahvaljujući njoj sam i u svojim zrelim godinama ostao - mlad u duši. Živim na moru, ali nisam ribar, nemam hobija niti se mogu zamisliti u nekoj drugoj profesiji. Tako da sam osuđen na glazbu i ona na mene.
Za vas znači nema odmora?
Da. Ni godišnjeg, ni subote, ni nedjelje, ni blagdana... Jedino kad sam na putu onda se posvećujem svim drugim stvarima koje idu uz moj posao, a to su press konferencije, neke administrativne obaveze i slično.
Zašto ne volite intervjue i press konferencije?
Zato jer se stječe dojam kako se razmećem i hvalim, a ja samo pričam što sve trenutačno spremam. No, to je tako, kad počnem ne znam stati, sa mnom jednostavno ne ide drukčije. Nemam drugog života osim klavira, obitelji i pudlice, ne znam biti normalan.
Čitajte i: Oči pune suza! Pogledajte potresan spot Eda Sheerana i ukrajinskog benda Antytila
I, kako je vaša pudlica Mika?
Joj, fala Bogu, super, jučer smo je ošišali i sad je opet sve dobro. Mika ima deset godina, ali je motorički aktivna kao što je bila kao šestomjesečno štene. I ponaša se kao malo dijete, neće jesti ako se s njom ne igramo... A najviše nas sad interesira kako će prihvatiti novo malo biće u našoj obitelji. To nas sad najviše brine.
Zašto?
Jer će sigurno u početku biti malo i ljubomorna, ne kaže se u narodu bez razloga da je netko ljubomoran kao pas.
Kako se vi spremate za ulogu djeda?
Presretan sam, a za takve se stvari ne možete pripremiti. A svoj idući spot koji pripremam sa svojom grupom Madre Badessa, posvećen je unučici, koji svi jedva čekamo.
Na koji način ste joj ga posvetili?
U njemu ću pokazati kako vidim sebe i nju za trideset godina. Ukratko vidim se živim, zdravim i na bini.
Kako održavate tjelesnu kondiciju?
Puno treniram, sviram stojećki, jer imam problema s ramenima što je posljedica tisuća i tisuća sati za klavirom, pažljivo se hranim, balansiram između ribe i bijelog mesa, a gluten ne jedem. I izbjegavam večeru.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
Na nekretnine.
Pratite li političku situaciju u gradu, državi, svijetu...?
Ne, glazba je moj svijet, jedino što me zanima. Za ostalo se trudim da ne utječe previše na mene, da me ne poremeti i izbaci iz stvaralačkog ritma.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
Svoj život kao takav. Uz neka krivudanja uspio sam ga pravilno iskormilariti i profesionalno i privatno, a najbolje, nadam se, tek dolazi.
