Glumica zagrebačkog HNK i zvijezda RTL-ovog hit-serijala otvoreno govori o poslu, djeci, razvodu, novom partneru te životnim lekcijama koje su je učinile boljom i snažnijom osobom.
Organizirana, direktna i konkretna - takav je dojam na nas ostavila Jelena Perčin (44), glumica zagrebačkog HNK, tijekom fotografiranja i intervjua za Gloriju. Kod nje sve mora biti po špagi, bez praznog hoda i gubljenja vremena, jer njezin raspored diktiraju brojne poslovne i privatne obaveze. Iza nje su snimanja druge sezone RTL-ova hit-serijala "Sjene prošlosti", u kojem tumači lik moćne i manipulativne Marte Novak, a trenutno radi i na novom projektu. Uz sve to, Jelena je majka troje djece, s kojima želi kvalitetno provesti slobodno vrijeme: iz prvog braka s poduzetnikom Kristijanom Babićem ima 16-godišnju kćer Lotu, a iz drugog, s glumcem Momčilom Otaševićem, sedmogodišnju kćer Mašu i petipolgodišnjeg sina Jakšu. Život joj je bio turbulentan, što nikad nije skrivala, no danas je i poslovno i privatno sve sjelo na svoje mjesto. U sretnoj je vezi s Antom Gelom (50), zagrebačkim gitaristom, skladateljem, producentom i aranžerom, pa nam je u iskrenom razgovoru otkrila je li nakon razvoda strahovala od ulaska u novi ljubavni odnos. Osim toga, podijelila je uspomene na djetinjstvo i mladost, govorila o izazovima majčinstva, psihoterapiji, vlastitim sjenama iz prošlosti...
Koliko se lik Marte promijenio u drugoj sezoni "Sjena prošlosti"?
- Marta je jako nepredvidiv lik. U prvoj sezoni imala je puno obrata, a u drugoj je čekaju tektonske promjene unutar nje same. Prvi put suočava se s time da je došla do zida. Dosad je uvijek nalazila način da taj zid preskoči, a druga sezona bavit će se njenom kapitulacijom.
Što vam je u ulozi Marte najprivlačnije?
- Njezina slojevitost. Ona nije klasično negativan lik. Ima puno dobrih principa za koje se zalaže i bori, samo što bira kriva sredstva. Jednostavno nema mogućnost sagledavanja šire slike, nego se grčevito fiksira na neke svoje ideje.
Primjećujete li neke njezine osobine u svom karakteru?
- Zapravo ne. Jedinu poveznicu koju mogu pronaći je to da brzo misli, ali zapravo je dijametralno suprotna meni - i to mi je dodatni izazov. Inspiraciju sam crpila iz nekih ljudi koje poznajem, jer svatko se u životu susreo s nekom Martom.
Zaustavljaju li vas gledatelji na ulici?
- O da, stalno. Reakcije su jako podijeljene. Neki navijaju za Martu, a neki, kad prolazim ulicom, komentiraju: "To se ne može odglumiti, takav moraš biti." Serija je vrlo gledana i ljudi su se uživjeli, a meni je to kompliment jer znači da sam dobro obavila svoj posao.
Kako izgleda vaš dan na setu?
- Na setu je vrlo radno i intenzivno. Ujutro se odrađuju šminka i frizura, a onda kreću snimanja. S obzirom na to da je Marta velika uloga, uglavnom sam snimala od početka do kraja dana - u prosjeku dvanaest sati.
Kad učite tekst?
- Doma radim psihologizaciju lika i kontinuitete njezinih stanja - u smislu kakvu dinamiku ima s kojim likom, u kojoj situaciji je kako reagirala... Slaže se poput križaljke. A što se tiče teksta, učim ga na setu, u hodu. Sretna sam što imam brz mozak i dobro pamtim, jer kad dođem kući, dočeka me troje djece i uopće nemam prostora za učenje teksta.
Odakle crpite energiju?
- Možda je to do moje prirode. Oduvijek sam bila hiperaktivna i multitasker, još od djetinjstva. Nikada nisam bila tip koji se lako umara ili treba osam sati sna. S druge strane, ne snimam serije cijeli život. Postoje određeni periodi i onda im se prilagodim, znajući da je to zadatak koji moram obaviti. Takav tempo nije zauvijek i ne bi mogao biti održiv zauvijek. Općenito volim optimističan pristup situacijama. Kad imam puno posla, ne volim kukati da sam umorna, nego nastojim što efikasnije odraditi ono što treba. To je, uostalom, moja profesija i nosi svoju ljepotu. Divno je što mogu raditi posao koji volim i od njega živjeti.
Znači, ne uzimate neke posebne pripravke za energiju, niste na posebnom režimu prehrane...?
- Volim kuhati i kuham svaki dan, trudeći se da se svi doma hranimo kvalitetno. Nisam uvela neke posebne promjene ni prilagodbe - jedem ono što i inače, a to je prilično raznoliko. Na tanjuru je puno povrća i voća, više crvenog nego bijelog mesa, jer mi se čini da je ono manje kvalitetno i više tretirano. No, općenito bih rekla da jedemo sve. U određenim periodima napravim kuru s nekim suplementima, a najčešće je to spirulina, koja najbolje djeluje na moj organizam.
Morate li jelovnik prilagođavati klincima?
- Ne, svi jedemo sve. Kod mene u tom smislu nema demokracije. Previše je djece, ja jedna i teško bi funkcioniralo da svatko ima svoje želje i prohtjeve. Znamo što je taj dan na meniju, a često me to pita i moj brat koji, kao i moja mama, voli doći na objed. Što se skuha, to se jede i nema izvolijevanja.
Što vas još očekuje od poslovnih projekata?
- Već je nekoliko godina tradicija da zagrebački HNK daruje koncert za kraj sezone. Ta se poetsko-glazbena večer pokazala lijepom, uspješnom i korisnom, jer se vidjelo da su građani željni dobre glazbe i kvalitetnog sadržaja. Koncert je trebao biti 5. srpnja, no kako je pala kiša, odgodili smo ga na 7. rujna. Tako ćemo zapravo pjesmom otvoriti novu kazališnu sezonu. Koncerti su uvijek tematski pa su, primjerice, bili posvećeni Arsenu, Novom valu... Ove će godine biti presjek pjesama koje imaju potencijal postati evergreeni i zauzeti svoje mjesto u vječnosti.
U kojim ćemo vas predstavama gledati?
- U HNK me očekuju tekuće predstave, a rade se i nove. Moj najnoviji projekt je predstava "Idealan muž" Oscara Wildea, kojoj se jako veselim. Raduju me nova uzbuđenja i izazovi na početku sezone, jer mi rad nikada ne pada teško.
Očekuju vas i obiteljski izazovi, jer vaša kći Maša kreće u prvi razred?
- Jako sam opuštena oko njezina odlaska u školu i ne volim od toga raditi senzaciju ili dramu. Smatram da je to nešto lijepo i prirodno i zahvalna sam što smo došli do te faze. Volim gledati svoju djecu kako odrastaju i svladavaju nove izazove. Želim da izrastu u zrele i samostalne ljude.
U koju školu ide vaša starija kći Lota?
- Ide u drugi razred jezične gimnazije, koju sam i ja pohađala, i vrlo je racionalna. Nikad s njom nisam imala problema, jer školu shvaća kao zadatak i obavezu i uspješno pristupa tome. Nadam se da će i Maša tako.
Vide li se već sada neki njihovi talenti?
- Lota se pronašla u profesionalnom sportu. S devet godina krenula je na jahanje i već je dvostruka državna prvakinja u preponskom jahanju. Jako je posvećena i disciplinirana, a lijepo je vidjeti da sport, osim zdravlja, kod djece razvija odgovornost i samostalnost, što je važno za cijeli život. Lota oduvijek obožava životinje i sada je tu svoju ljubav spojila sa sportom.
Gluma vašoj djeci nije privlačna?
- Lota sigurno neće u umjetnost, a Maša jako voli ples, ima sjajnu motoriku, pa gledamo gdje ćemo je upisati. Jakša zasad pokazuje sklonost prema gitari pa ćemo vidjeti...
Kako se nosite s Lotinim pubertetom?
- Ima klasičnih pubertetskih mušica, ali ništa dramatično. Naravno da joj mama ide na živce, da sam joj dosadna i da okreće očima, ali nisam tip roditelja koji tome pridaje preveliku težinu. Svi smo to prošli, a ja imam svoja pravila i ona zna da ih mora poštovati, sviđalo joj se to ili ne.
Kakvi ste vi bili u njenim godinama?
- Dosta buntovna. Znala sam granice, ali i gledala koliko ih mogu pomaknuti. Zato su važni čvrsta roditeljska ruka i dosljednost, da djeca dobiju jasnu poruku što se može, a što ne. Rekla bih da je Lotin pubertet lakši u odnosu na moj. Ja sam bila zatvorenija, odijevala se otkačeno, a nakon sedmog razreda osnovne škole obrijala sam glavu. Htjela sam malo šokirati.
Kako su roditelji reagirali?
- Zapravo fantastično. Potpuno su me ignorirali, tako da moj efekt šoka nije prošao i to me najviše zaboljelo. Nakon toga shvatiš da si bedast. Neke slične metode primjenjujem s Lotom. Recimo, ako uđem u njezinu sobu, a ona reagira pretjerano, kažem joj: "Oprostite, molim vas, pogriješila sam. Nemojte se ljutiti što sam uznemirila Vaše Veličanstvo." Onda se ona krene smijati, shvati da je bila blesava reakcija i nekako na taj način rješavamo te pubertetske ispade.
Kad se u vama prvi put probudila želja za glumom?
- Jako sam voljela kazalište i odmalena sam bila u njemu. I moji roditelji bili su veliki ljubitelji kazališta, tata pogotovo. Kazalište je uvijek bilo prisutno kroz moje odrastanje. Kad sam krenula u gimnaziju, zapravo mi je bubu u uho bacila profesorica hrvatskog, jer smo ondje osnovali dramsku grupu. Mene je to silno veselilo, voljela sam čitati, a profesorica me upitala zašto ne bih pokušala upisati Akademiju. Poslušala sam je, no prije toga sam upisala nekoliko drugih fakulteta.
Koje?
- Pravni fakultet i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te međunarodno pravo i diplomaciju u njemačkom Heidelbergu. Privlačilo me studiranje u inozemstvu pa sam odlično položila prijemni ispit na Sveučilištu Schiller i dobila stipendiju. Na kraju sam ipak upisala zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti, gdje je prijemni bio u rujnu, nakon ostalih fakulteta. Spremala sam se tajno jer je moj tata, koji me zapravo zarazio teatrom, bio jako protiv toga. S vremenom se to izniveliralo, ali nikad se do kraja nije saživio s činjenicom da sam glumica. I dandanas, kad mu dođem u posjet, pita: "Jesi li još uvijek glumica?"
Jeste li imali neke glumačke uzore?
- Odrastala sam uz filmove i estetiku Ingmara Bergmana i Federica Fellinija, a i sada mi je pojam glumica Giulietta Masina, Fellinijeva supruga. Među domaćim istaknula bih Helenu Buljan, uz koju sam glumački stasala i koju smatram svojom kazališnom mamom. Tu je i Nataša Dangubić, koju sam gledala u nekim od svojih najdražih predstava - "Nesigurna priča" i "Usporavanje" - i koja je pristala spremati me za prijemni. Beskrajno poštujem i Kseniju Marinković, koja mi je sada i kolegica u HNK, a spomenut ću i svoju sjajnu generaciju: Jadranku Đokić, Natašu Janjić... Imala sam i imam privilegiju raditi sa sjajnim kolegicama.
Kakve bi vam uloge bile najizazovnije?
- Nisam tip koji priželjkuje uloge, jer mislim da one zapravo nalaze nas. Sve u životu ima svoje vrijeme i vjerujem da ću odigrati ono što mi pripada. A koju god ulogu dobijem, veselit ću joj se - volim efekt iznenađenja.
Dio vašeg posla je i interes javnosti za vaš privatni život, kako se nosite s time?
- Naporno je, a i ne volim dijeliti svoju intimu. Mene uopće ne zanima što, primjerice, Nicole Kidman radi sa svojim mužem - to mi je potpuno strano. Mnogo je tu i medijske manipulacije, pa čak i neistina. Evo, ovog ljeta sam objavila fotografiju s Antom ispred Koloseuma u Rimu, a novine su prenijele da sam ispred pulske Arene - na koncertu Gibonnija.
Kako ste uspjeli u tome da o manje lijepim životnim trenucima ne govorite s bijesom i gorčinom?
- Generalno nisam tip koji će se s nekim javno obračunavati. Vjerujem da je vrijeme najbolji pokazatelj i da istina uvijek nađe svoj prostor. Istovremeno, u ljudima uvijek pokušavam gledati ono što je pozitivno. Ne želim se koncentrirati na negativne stvari.
Koliko je teško nakon razvoda nastaviti razvijati korektne odnose?
- Meni nije teško, jer su moji prioriteti jasni. Na prvom mjestu su uvijek moja djeca i smatram da je najvažnije da ona imaju dobar odnos sa svojim očevima. Mislim da je to pitanje zrelosti. Ako je neki odnos završio, ostavljam ga iza sebe i razmišljam kako najbolje postupiti u odnosu na našu djecu. Ako ih voliš, ego ne smije biti ključni faktor - i ne mogu zamisliti drugačiju poziciju. Važno je da su mama i tata dobro, da komuniciraju i da su koncentrirani na djecu.
No, za proces razvoda treba mnogo snage, strpljenja i živaca?
- Treba. Ali isto tako treba naučiti spustiti loptu, čak i ako si u pravu. Ja uvijek pristupam tako da situaciju smirim. Nemam potrebu ganjati pravdu. Sve stvari koje eventualno zamjeram rješavam sama sa sobom - i otpuštam ih. Čovjek se treba baviti sobom i mijenjati sebe, a ne baviti se drugima.
Želite li komentirati napise iz lipnja ove godine da vas je bivši suprug Momčilo Otašević prisluškivao nakon razvoda?
- Ne bih. Situacija se smirila i želim da tako ostane, zbog djece. Nisam se na to obazirala niti to komentirala pa ne želim ni sada. Za mene je to završena priča.
Otvoreno ste govorili o tome da idete na psihoterapiju i duhovnu obnovu. Što vam je u tom smislu najviše pomoglo?
- Važno mi je doći do srži problema, sagledati svoj dio odgovornosti i preuzeti je. Ja sam praktična vjernica, pa mi i molitva puno pomaže, ali psihoterapija mi je pomogla da se koncentriram na sebe, da shvatim svoje greške i uočim stvari koje sam previdjela, kako se to više ne bi ponavljalo.
Što vam je najvažnije u partnerskom odnosu?
- To je jako kompleksno i uvjetovano spletom brojnih okolnosti. Ali iznimno mi je važna intelektualna ravnopravnost i to da s partnerom dijelim iste životne i moralne vrijednosti.
Možete li nam otkriti što vas je povezalo s Antom Gelom?
- To bih ipak voljela sačuvati samo za sebe.
Jeste li strahovali od ulaska u novu vezu?
- Iskreno, nisam imala strah jer mi to uopće nije padalo na pamet. Bila sam sigurna da za to nema šanse. Dogodilo se ne samo kad to ne očekuješ nego kad si siguran da je taj dio života završio. Ali život je jako nepredvidiv - i u tome je njegova ljepota, a istovremeno i nelagoda, jer nikad ne znaš što te čeka iza ugla. No život treba živjeti.
Jeste li opterećeni godinama?
- Nisam, starenje je prirodno. Pogotovo bi mi bilo neprirodno da se u tome natječem sa svojim kćerima. Sve ima svoje vrijeme. Najvažnije mi je da budem zdrava. Smatram da žena treba biti njegovana, ali prvenstveno treba biti ono što jest. Naše misli se čitaju na našim licima i vjerujem da nema botoksa koji to može ispeglati. Svatko ima pravo na svoj izbor, no moja estetika je takva.
Kako se njegujete?
- Uvijek temeljito skidam šminku, a u Poliklinici Estera imaju sjajne maske na bazi japanske kozmetike Forlle‘d koje dubinski vlaže kožu. Inače sam sklona isušivanju kože, pogotovo uz svakodnevni profesionalni make-up, pa mi je važno da bude nahranjena. Ne bavim se tjelovježbom, ali puno hodam. Osim toga, ne pijem kavu ni sokove, već samo vodu te nastojim kuhati s provjerenim namirnicama. Volim biti okružena pozitivnim i veselim ljudima, a bavim se i duhovnošću, stvarima koje me obogaćuju i ispunjavaju iznutra. Čitam razne autore, pa i one koji su bili ili jesu asketi, jer vjerujem da živimo u izrazito konzumerističkom vremenu - a prava sloboda leži u što manjoj potrebi za stvarima.
Kako gledate na vlastite sjene iz prošlosti?
- Moje sjene bile su i lijepe i tužne, ali sve je to dio života i sazrijevanja. Ja sam borac. Ne volim plakati za prolivenim mlijekom, kako se kaže, nego krenuti dalje i ne ponavljati greške.
Snimljeno u Themeliji, Zagreb
Šminka Seka Kožul
Frizura Tea Andrea Lučić, Ritual by Marko Zirdum
Stilistica Slađana Divjak
Haljine Henrik Vibskov i GANNI, Garderoba Concept Store
Odijelo Envelope 1976, Garderoba Concept Store
Nakit Garderoba Concept Store
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....