Preciznost i kaos, duhovnost i materijalizam, tradicija i futurizam... Sveučilišna profesorica Blanka Mateša istražila je Japan u svim njegovim kontrastima
Oduvijek sam slušala i čitala o Japanu kao o nečem posebnom - o “planetu” Japan, o izuzetnoj filozofiji življenja, hrani, stanovanju, umjetnosti i modi. I jedva sam čekala doći u Zemlju izlazećeg sunca kako bih to vidjela i doživjela! Sve je počelo s Osakom. Grad me nije impresionirao povijesnim građevinama, osim dvorca Osaka i hrama Hozenji. Puno me više iznenadio broj noćnih klubova, kao i navika da se ljudi, koji rade cijeli dan, nakon posla sastaju po klubovima i karaoke barovima. Najinteresantniji klubovi su Shinsaibashi Pure i Crazyland, ali moram priznati da to nije vrsta zabave koju preferiram. Puno mi je draže bilo ići u malene restorane s nekoliko stolova - nema ih na internetu, za njih znaju samo lokalci, a hrana je izvrsna.
VINTAGE DUĆANI
Što se shoppinga tiče, i tu ima neobičnosti. Najzanimljiviji su dizajnerski vintage dućani, kojih ima mnogo, a u njima se prodaju second hand komadi svih velikih svjetskih marki. U Osaki je najpoznatija trgovačka ulica Shinsaibashi-suji, jedna od najposjećenijih i najstarijih u Japanu. Natkrivena je cijelom dužinom od 600 metara pa se po svakom vremenu može uživati u kupovini. Središte je shoppinga u Osaki od sredine 18. stoljeća, kada je poznata trgovina kimona Matsuya otvorila ono što je postalo današnja robna kuća Daimaru, a tu su i brojni drugi dućani. Posjetila sam niz vintage dućana. Za kupljeno se dobije certifikat, ali moram priznati da sam imala sumnje u vjerodostojnost ponuđene robe.
ZLATNI PAVILJON
Ako ste u Osaki, svakako posjetite Kyoto, bivši carski glavni grad, što je i prijevod njegova imena. Postao je sjedište japanskog carskog dvora 794., da bi 1868. glavni grad postao Tokio. Ima oko 2000 hramova i svetišta, a godišnje ga posjeti gotovo 11 milijuna stranih turista - s domaćima gotovo 55 milijuna. To stvara enormne gužve, pa sam ondje u potpunosti doživjela značenje pojma “održivi turizam”. Prevelik broj ljudi dovodi do blokade čitavog grada i podsjeća me na Dubrovnik ljeti, kada ne možeš doživjeti njegovu ljepotu. Kyoto je kulturno, umjetničko i vjersko središte. Posjetila sam kultni Zen hram Kinkaku ili Zlatni paviljon, koji se nalazi na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Gornja dva kata prekrivena su zlatnim listićima, a arhitektura jedinstveno spaja kulturu japanskih plemića, samuraja i budističke tradicije.
STOGODIŠNJI RESTORAN
Bila mi je jako interesantna stara trgovačka ulica Hanamikoji. Posebno sam bila oduševljena restoranom Torihisa, koji ista obitelj vodi već više od sto godina. Dočekala nas je vlasnica starija od 90 godina i pred nama pripremila neke od specijaliteta japanske tradicionalne kuhinje. Jede se u privatnim sobama za dvoje ili više ljudi, a svidjelo mi se jelo Wagyu sukiyaki. Umak je sirovo jaje, koje možete bez straha popiti, jer je Japan zemlja gdje svi s ponosom naglašavaju da kod njih nema salmonele. Na ulazu u restoran skida se obuća i svi dobiju kožnate smeđe papuče, sjedi se za tradicionalnim niskim stolovima i sve je minimalistički uređeno. Kad ste tamo, trebate otići u Coffee Base Nashinoki, neobičan tradicionalni kafić s izvrsnom kavom i matcha kolačima, tik uz šintoističko svetište Nashinoki. Sjedi se ili vani, jedan pored drugoga, ili unutra uz niske stolove, ali u potpunoj tišini.
DRVO ZALJUBLJENIH
Jedan od najpoznatijih simbola Japana sveta je vulkanska planina Fuji, dio nacionalnog parka Fuji-Hakone-Izu, u središnjem dijelu otoka Honshu. S 3776 metara najviši je vrh Japana, drugi najviši vulkan na otoku u Aziji i sedmi najviši otočni vrh na svijetu. Fuji je izuzetno lijep, osobito sa svojih pet jezera u podnožju. Pod zaštitom je UNESCO-a, koji ga opisuje kao “sveto mjesto i vječnom inspiracijom za umjetnike”. Oblaci na vrhu stvaraju kapu kojoj se stalno mijenja oblik, a ako imate sreće, vidjet ćete barem nakratko i cijeli vrh. Kad ste već tamo, posjetite i svetište Kitaguchi Hongu Fuji Sengen u gradu Fujiyoshida, u prefekturi Yamanashi. Bio je ishodišna točka povijesne hodočasničke staze na vrh planine Fuji, a ispred njega se nalazi zaštićeno “drvo zaljubljenih” - isprepletena dva stabla iznimne visine koja izgledaju kao da se grle. Svima je dopušten pristup, kojoj god religiji pripadali. Šintoizam je glavna religija u Japanu, no često se budistički hramovi nalaze unutar šintoističkih svetišta. Tu se nalazi jedan od najvećih torija - tradicionalnih japanskih ulaznih vrata, najčešće drvenih, koja simbolično označavaju prijelaz iz ovozemaljskog u sveto. Obično su crvene ili narančaste boje jer se vjeruje da odbijaju zlo i simboliziraju vitalnost.
KOZMETIKA LOUIS VUITTON
Za mene je Tokio mirišljaviji i tiši New York. Teško je zamisliti turista koji tamo nije prošao Shibuyom, jednim od najprometnijih pješačkih prijelaza na svijetu. Ondje se pješaci kreću u svim smjerovima kad se upali zeleno svjetlo na semaforu. U blizini se čeka u redu za fotografiju pokraj spomenika najpoznatijem psu na svijetu - Hachiku ispred stanice Shibuya. Ginza je pak ispunjena izvrsnim buticima, elegantnim koktel barovima i odličnim sushi restoranima. Posebno me interesirao Louis Vuitton - ovoga puta manje zbog odjeće, a više zbog dobrog kafića i restorana na zadnjem katu. Sa slikom ispod koje je napravljeno najviše selfieja u Tokiju, i koji ima fantastične kolače. Drugi razlog mog interesa je to što je LV u kolovozu ove godine predstavio beauty liniju koja uključuje 55 ruževa, 10 balzama za usne i osam paleta sjenila - uz posebno izrađenu torbicu za nošenje kozmetike. Privuklo me i to što proizvodi imaju mirisne note mimoze, jasmina i ruže, a njihov perfumer Jacques Cavallier-Belletrud sastojke dobiva iz radionice Les Fontaines Parfumees u Grasseu u Francuskoj. Tamošnje parfeme i inače jako volim i godinama odlazim u Grasse po njih. Zbog svega toga bio mi je poseban užitak što su mi organizirali testiranje kozmetike i šminkanje. Važno je napomenuti da u većini japanskih dućana, uz predočenje putovnice, odmah odbijaju lokalne poreze kao tax free za strance, što značajno smanjuje cijenu.
KILL BILL
Potpuna suprotnost Ginzi i svjetskim dizajnerskim brendovima je ulica Takeshita, puna turista i jeftinijih dućana, sa suvenirima i anime trgovinama. Ako želite ozbiljan shopping, moja je preporuka da iz Tokija odete u Gotemba Premium Outlet, gdje su dizajnerske stvari i do 70 posto jeftinije nego u gradu. Kada obavite shopping, prepustite se Tokiju kao gastronomskom centru, u kojem nema čega nema. Meni se posebno dopao kultni restoran Gonpachi, nezaobilazno mjesto gdje je sniman film “Kill Bill”, koji posjećuju brojni celebrityji kad dolaze u Tokio - od američkih predsjednika nadalje. Jako me iznenadilo to što se u gradu sushija priprema jedna od najboljih pizza na svijetu - u kultnoj pizzeriji na 38. katu hotela Mandarin Oriental. Posebno mjesto za mene bio je legendarni Roppongi Hills Club, no dostupan je samo članovima.
ČAJ I KIMONO
Još prije odlaska u Japan željela sam doživjeti ceremoniju pripreme i odijevanja tradicionalnog japanskog kimona - i to mi se ostvarilo. Kimono je simbol Japana i ta se kultura njeguje već više od 1300 godina. Poseban način obuke djevojaka i žena prenosi se s generacije na generaciju, a one godinama uče izradu i nošenje kimona. Ne možete ga odjenuti sami, potrebne su pomagačice, žene koje se za to obrazuju u posebnim školama za kimono. Imala sam priliku obući pravi kimono, majstorski izrađen od svile i drugih plemenitih materijala, koristeći složene tehnike. Svaki dio kimona ima svoju simboliku, a posebna pažnja posvećuje se i frizuri, koja se kod žena razlikuje prema dobi, bračnom statusu i prigodi. Važna je i šminka, koja je lagana, a naglasak je na čistom tenu i njegovanoj koži. Ako nakon toga možete sudjelovati još i u čajnoj ceremoniji, iskustvo će biti nezaboravno.
UŽIVANJE U TRENUTKU
Što se tiče ljudi i načina života, zbilja su posebni. Predani su radu, odgovorni prema poslodavcu i društvu te imaju vrlo malo slobodnog vremena. Opsjednuti su točnošću: ako je zadnja narudžba hrane u 21.30, u 21.31 nećete dobiti ništa, a ako vlak kreće u 9.03, u 9.04 više ga nema. Za kašnjenje od dvije minute ispričavaju se putem razglasa. Smeće nitko ne baca nego ga nosi sa sobom, a u javnom prijevozu razgovor na mobitel smatra se nepristojnim. Već duže vrijeme proučavam filozofiju Wabi Sabi, a dolaskom u Japan shvatila sam dubinu i smisao onoga što je duboko ukorijenjeno u njihovoj kulturi življenja. Savršeno ne postoji - savršenost je u nesavršenosti. Wabi Sabi nas uči pojednostaviti sve i fokusirati se samo na ono što je doista važno. Ljepota je u tihom i poniznom umijeću prihvaćanja nesavršenog, umjesto u traženju mana i perfekcionističkih očekivanja, te u uživanju u svakom trenutku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....