Jeff Bridges, koji se proslavio filmom ‘Veliki Lebowski‘ preživio je rak i težak oblik covida-19, a u raznim elementarnim nepogodama ostao je bez pet domova, posljednji mu je izgorio u nedavnim požarima u Los Angelesu, no utjehu je pronašao u glazbi te je upravo objavio četvrti album
Jedan od najnekonvencionalnijih američkih glumaca, Jeff Bridges, tvrdoglavo se opire svrstavanju u kreativnu "ladicu". Odličan je gitarist - u svom bendu The Abiders svira akustičnu, električnu i bas gitaru - kao i klavirist, a snalazi se i na bubnjevima. Uz to, 75-godišnji Bridges prisutan je na velikom platnu više od sedam desetljeća, od prvog pojavljivanja u dobi od dvije godine, a piše i pjesme, mješavinu countryja, bluesa i folka. I jako dobro pjeva. Glas mu je dubok, topao i hrapav, otkriva da je štošta prošao, ali ga ništa, pa ni non-Hodgkinov limfom, rak limfnog sustava koji mu je dijagnosticiran prije pet godina, nije uspjelo slomiti. Danas je u remisiji (liječenje je završeno potkraj 2021., a u međuvremenu je jedva preživio težak oblik zaraze covidom-19), dobro se osjeća, a otkako se krajem prošle godine prestala snimati FX-ova serija "The Old Man", u kojoj je imao glavnu mušku ulogu Dana Chasea (bivšeg operativca CIA-e i vijetnamskog veterana koji mora bježati pred ubojicama), potpuno se posvetio glazbi. Kritičari hvale njegov upravo objavljen, četvrti album "Slow Magic 1977-1978." s 11 dosad neobjavljenih pjesama snimljenih tijekom improviziranih jam sessiona s prijateljima u Los Angelesu potkraj 1970-ih. Pronašao ih je na staroj kaseti označenoj kao "Lipanj 1978.", a danas ih izvodi sa svojim bendom.
Kaseta je bila dobro pospremljena u garaži na njegovu devet milijuna dolara vrijednom posjedu u Santa Barbari. Riječ je zapravo o neobičnom prostoru koji je spoj glazbenog studija, keramičarske radionice, slikarskog i fotografskog atelijera, prepun je knjiga, umjetničkih predmeta i alata koji mu treba za izražavanje na više umjetničkih polja. Zato ne čudi što je zbog kreativnog nereda zagubljenu kasetu našao tek lani, objasnio je.
Kada ne svira, izrađuje keramičke predmete, razvija svoje fotografije snimljene fotoaparatom od kojeg se ne odvaja ni na filmskom setu: uvijek koristi panoramski fotoaparat Widelux F8 kako bi dokumentirao detalje uhvaćene iza kulisa snimanja. Dugo se vjerovalo da je strast prema fotografiji (mentorica mu je bila legendarna američka fotografkinja Mary Ellen Mark) otkrio snimajući filmove, no njegova "foto-afera" traje koliko i njegov vrlo sretan brak sa Susan Geston, gotovo pet desetljeća.
"Kad sam se oženio, počeo sam fotografirati. Moje su se fotografije stalno gomilale i konačno se materijalizirale u knjizi", izjavio je 2004. u intervjuu povodom objave svoje druge fotomonografije "Pictures: Photographs by Jeff Bridges".
Kako bilo, holivudski glumac nedavno je sa svojim bendom promovirao novi album u Kaliforniji: iako bi mogao birati dvorane, drže se kazališta i klubova koji odgovaraju njihovu opuštenom, neposrednom glazbenom stilu.
Bridges je rođen u glumačkoj obitelji u kojoj se jako cijenila glazba. Majka Dorothy bila je spisateljica i glumica, a otac Lloyd poznat dramski umjetnik. Kao dječak je s roditeljima, osam godina starijim bratom Beauom Bridgesom, vrlo poznatim američkim glumcem, i četiri godine mlađom sestrom Lucindom često sjedao za glasovir. Pjevali su songove iz mjuzikala jer je obiteljska prijateljica bila brodvejska skladateljica Meredith Willson koja ih je često posjećivala.
Premda je Jeffa neodoljivo privlačila glazba, otac ga je potaknuo da se pridruži "obiteljskom poslu": vodio ga je sa sobom na set osiguravajući mu manje uloge u njegovim produkcijama pa je prvu ulogu imao kao dvogodišnjak. Kad je napunio 14, otišao je s ocem na kazališnu turneju s predstavom "Obljetnički valcer" pa je upoznao i kazališnu stranu glumačkog života, no nije sve išlo glatko.
Kao tinejdžer je burnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, u doba djece cvijeća i njihova bunta protiv konzervativnih društvenih normi, zajedno s tisućama mladih pušio marihuanu i probao druge droge, no kad se činilo da će stvar izmaknuti kontroli, intervenirali su njegovi roditelji. Glavnu ulogu u tome je imala njegova majka Dorothy, koja je i inače bila šefica u obitelji. U kući su je svi zvali General, a taj joj je obiteljski nadimak ostao do kraja života. Umrla je 2009., 11 godina nakon muža, u istoj kući u kojoj je s njim odgojila njihovu djecu. Potkraj tinejdžerskih godina i prebrođenog problema s drogama Jeff Bridges se na nagovor roditelja vratio pred kamere. U filmu "Tiha noć, usamljena noć" iz 1969. glumio je mlađu verziju lika što ga je tumačio njegov otac, a sljedeće godine dobio je dobre kritike za ulogu bijelog studenta u doba rasnih nemira na sveučilištima u filmu "Halls of Anger". No, bio je to samo uvod u ono što je uslijedilo - uloga u "Posljednjoj kino predstavi" redatelja Petera Bogdanovicha, kojem je to bio prvi igrani dugometražni film.
Bio je to, posve neočekivano za sve uključene, a možda najviše za samog redatelja, velik hit koji je postigao zavidnu zaradu i uz to stekao kultni status te proslavio novu generaciju mladih glumaca - Timothyja Bottomsa, Cybill Shepherd i Jeffa Bridgesa, a dvojici iz stare garde, Benu Johnsonu i Cloris Leachman, donio Oscare. Najviše je, barem kad je riječ o glumačkoj reputaciji, profitirao upravo Jeff Bridges u ulozi Duanea Jacksona, mladića razoružavajućeg osmijeha i nenapadne karizme. Za tu je ulogu bio nominiran za Oscara, a na setu je prohodao sa svojom filmskom partnericom Cybill Shepherd, no kao i s drugim svojim djevojkama s kojima je hodao tih godina ni s njom nije dugo ostao u vezi. I mada je sam Bridges u nekoliko navrata ponavljao da je on sam najbolji primjer nepotizma u Hollywoodu, jer su ga roditelji usmjeravali prema glumačkom pozivu, uvijek je isticao da to nisu činili kako bi progurali svoju djecu tamo gdje im nije mjesto, nego zato što su iskreno vjerovali da je to odlično zanimanje jer su i sami uživali radeći na filmskim setovima.
"Naravno, kad su mi se nakon nekoliko filmova počela otvarati vrata Hollywooda, osjećao sam grižnju savjesti. Nakon srednje škole praktički sam kao padobranac sletio u filmski svijet i prije nego što sam uopće stigao razmisliti o tome što ću u životu raditi. Nije čudno što sam se pitao zaslužujem li ja to. Jesam li zaista nadaren za glumu?", priznao je mnogo kasnije. Prije nego što je odagnao te sumnje, Bridges je ipak snimao film za filmom. U "Gradu izobilja" iz 1972., o ostarjelom boksaču koji se vraća u ring, glumio je uz Stacyja Keacha i prohodao s kolegicom sa seta Candy Clark. Iste godine snimio je vestern "Loše društvo", u kojem je glumio mladića sa sjevera SAD-a koji bježi na Divlji zapad kako bi izbjegao regrutaciju tijekom Američkog građanskog rata. Sljedeće godine publika ga je mogla vidjeti u ulozi mladog vozača na automobilističkim utrkama u filmu "Posljednji američki heroj".
Da je nadaren za glumu, pokazao je i u filmu "Kalibar 20 za specijalista", u kojem se pojavio uz Clinta Eastwooda, te još više u zahtjevnijoj ulozi u "Ledar dolazi", filmu snimljenom prema drami Eugenea O‘Neilla.
"Kad mi je redatelj John Frankenheimer ponudio tu ulogu, nećkao sam se i rekao mu da razmišljam o glazbi, a ne o filmu kao o izboru svoje karijere. U to sam doba, naime, sve bolje svirao gitaru i pisao pjesme, sve više me zanimalo i fotografiranje... No, za to je čuo redatelj Lamont Johnson s kojim sam snimio "Posljednjeg američkog heroja" i izgrdio me na sav glas. Frankenheimerov se poziv ne odbija, svaki glumac sanja da radi s njim, rekao mi je. Poslušao sam ga, pomalo nevoljko, i na setu, gledajući starije kolege Leeja Marvina i Roberta Ryana, shvatio da želim nastaviti glumiti", ispričao je poslije.
Koliko god ga publika u tim filmovima voljela i kritičari hvalili, Bridges tih godina još nije stekao status filmske zvijezde. Bilo je to, naime, doba kad se najviše cijenio potpuno drukčiji tip glumaca, poput Dustina Hoffmana, Roberta De Nira i Ala Pacina, opsesivno uživljenih u uloge koje su tumačili. Za razliku od njih, Bridges je bio opušteniji, činilo se da se u uloge unosi s lakoćom i da na filmskom platnu naprosto zrači svojom karizmom, a ne predanošću glumi.
Nije o tome, doduše, on previše razmišljao jer je imao drugih, slađih briga. Na setu filma "Ranč Deluxe" 1974. u gradiću Paradise Valley u Montani upoznao je studenticu arhitekture Susan Geston iz Sjeverne Dakote, koja je tijekom ljeta tamo radila kao konobarica da zaradi džeparac.
"Bila je prekrasna, a ja sam mislio da mogu biti njezin vitez na bijelom konju. Primijetio sam, naime, da ima natučeni nos i modrice oko očiju pa sam mislio da ima dečka koji je zlostavlja i želio je spasiti od njega. Tada nisam znao da su njezine ozljede posljedica prometne nesreće koju je imala nekoliko dana prije nego što sam je ugledao. Skupio sam hrabrost i pozvao je da izađemo zajedno, no odbila me, a u tom trenutku nas je fotografirao prijatelj iz filmske ekipe. Poslije sam dobio tu fotografiju i otada je stalno nosim sa sobom", opisao je fatalni susret koji mu je promijenio život.
Nekoliko dana kasnije ponovno su se sreli na zabavi koju je filmska ekipa priredila za završetak snimanja. Susan je također došla i pristala plesati s njim, a kad se vratio kući u Los Angeles, Bridges nije mogao prestati razmišljati o njoj.
"Ostali smo u kontaktu, no nisam je mogao nagovoriti da dođe živjeti sa mnom. Nekoliko mjeseci kasnije, sav očajan unajmio sam jedan stari kombi i odvezao se u Paradise Valley te je tamo na jedvite jade privolio da ostavi sve i pođe sa mnom u Los Angeles", ispričao je poslije.
No, kad je nakon nešto više od godinu dana zajedničkog života Susan odlučila da je došlo vrijeme da se vjenčaju i zasnuju obitelj, Jeff se nećkao. Smatrao je da je premlad za taj korak i da nije spreman postati suprug, a još manje otac. Susan ga je čak na neko vrijeme napustila, što joj je savjetovala i Jeffova majka Dorothy. No, on je tada, shvativši da bi je mogao zauvijek izgubiti, ipak prelomio i zaprosio je.
"Od početka sam znao da je ona prava pa sam kleknuo pred nju i upitao je hoće li se udati za mene. Odmah je rekla ‘da‘. Vjenčali smo se pet dana poslije, u lipnju 1977. I nikad nisam požalio zbog toga. Istina, imali smo teškoća u braku, kao i svaki drugi par, ali uvijek smo ih zajedno prebrodili", priznao je.
U braku su dobili tri kćeri: Isabelle je rođena 1981., Jessica 1983. i Haley 1985., a Jeff Bridges kaže da mu je danas najviše žao što tijekom njihova odrastanja nije bio više s njima.
Kako mu se karijera zahuktala, ponekad je snimao i po nekoliko filmova godišnje. Osamdesetih su mu najuspješniji bili znanstvenofantastični "Tron", "Nadine", "Tucker: Čovjek i njegov san" te "Fantastična braća Baker", film u kojem je glumio uz svog starijeg brata. Devedesetih je briljirao u "Kralju ribara", "Građanima opasnih namjera" i osobito u svom najpoznatijem filmu "Veliki Lebowski", koji je među obožavateljima stekao kultni status zbog Bridgesove uloge Dudea, opuštenog, vječno napušenog tipa koji doma hoda u kućnom ogrtaču, voli kuglati i stalno pije koktele White Russian, a život mu se totalno preokrene kad ga gangsteri pobrkaju s milijunašem koji se zove isto kao on pa ga upleću u svoje planove...
Istim tempom nastavio je i sljedeće dekade, u kojoj je osvojio Oscara za ulogu ostarjelog country pjevača u filmu "Ludo srce" iz 2009., a uz nekoliko kraćih prekida nastavio je glumiti i nakon što je navršio šezdeset.
"Ne bih to postigao bez supruge koja me cijelo vrijeme drži prizemljenim. Lakše mi je odlaziti na snimanja i uvlačiti se u kožu različitim likovima kad znam da me kod kuće čeka stvaran dom i žena koja zna tko sam", priznao je prije desetak godina Glorijinom novinaru u intervjuu na festivalu u Berlinu, na kojem je bio prikazan njegov film "Čovjek zvan Hrabrost".
A ne posustaje ni danas, iako je u požarima koji su početkom 2025. harali Los Angelesom ostao bez roditeljskog doma. "Izgubili smo zapravo pet domova u požarima, potresima i poplavama. Sada samo čekamo najezdu skakavaca", rekao je nedavno za Guardian. S obzirom na dosad proživljene nevolje, glumac čije se bogatstvo procjenjuje na 70 milijuna dolara financijski gubitak prihvaća filozofski. Osjeća se nevjerojatno bogato jer je živ i sretan, nakon svih nevolja koje je pretrpio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....