Uoči velikog koncerta u Zagrebu gdje će obilježiti 50 godina od objave albuma "Dnevnik jedne ljubavi", glazbenica se prisjeća najljepših trenutaka provedenih sa životnim partnerom Karlom Metikošem te otkriva da zadnjih dana živi asketski jer kreacija u kojoj će nastupiti zahtijeva vitku liniju.
Sunčan je zimski dan, njezinim domom odzvanja jazz glazba, a iako je već pola dva popodne, Josipa Lisac tek je nedavno doručkovala i još je u svom kućnom ogrtaču. Oduvijek je, objašnjava, bila najproduktivnija u poslijepodnevnim satima i uvečer, što pripisuje svojoj prirodi, ali i zakonitostima profesije kojom se bavi. Žustro hoda po stanu, što je, kako otkriva, dio njezine dnevne tjelovježbe, držeći u ruci mobitel, koji svako malo zvoni. Kako se približava 17. veljače i Josipin koncert u zagrebačkom Domu sportova, tako je poziva sve više.
Nova godina glazbenoj je ikoni regionalne scene definitivno počela u boljem raspoloženju i zdravstvenom stanju nego što je bila 2023., u kojoj se borila s išijasom. Sijevajuća bol, za koju kažu da se osjeća kao kombinacija malog električnog udara i uboda velike igle, poprilično joj je zagorčala život - morala je potražiti liječničku pomoć, strogo se pridržavati njihovih uputa te otkazati neke nastupe i pomaknuti termine koncerata, no njezina vjerna publika strpljivo je čekala da se oporavi. Na scenu se vratila prošlog proljeća, a nastup u Zagrebu posebno je veseli.
Nakon svih ovih godina i koncerata "u nogama" više nema potrebe za probe s bendom, no zato se svaki dan barem sat vremena upjevava kod kuće, mjereći si dužinu daha, te uvježbavajući duge i kratke tonove. Stanari zgrade u kojoj živi već su navikli na zvonko "brrrrrrrrrrrrr" i "proooooooo" koji ovih dana dopiru iz njezinog stana.
"Posebno je zabavno kad se upjevavam u svojoj kući u Istri, pa mi se pridruži susjedov pas. Kad prestanem pjevati, on počne, kao da me izaziva", ispričala je kroz smijeh Josipa. Koncertom u Zagrebu glazbena diva zaokružit će ciklus regionalnih nastupa u povodu obilježavanja pedesete obljetnice od izlaska svog prvog albuma, "Dnevnika jedne ljubavi", koji se smatra jednim od najboljih domaćih pop rock albuma svih vremena.
"Znate li što je moj Karlo rekao te davne veljače 1973. kad je objavljen? "Čak i ako se album nikome ne svidi, mi ćemo ga držati ovdje, iznad klavira, jer to smo radili za nas." A svidio se mnogima i, eto, još se nalazi na istom mjestu na zidu gdje smo ga tad stavili", otkrila je popularna pjevačica. Njezin životni partner Karlo Metikoš skladao je glazbu, Ivica Krajač napisao stihove, a tad 23-godišnja Josipa svojim je fantastičnim glasom "Dnevnik jedne ljubavi" vinula u glazbenu vječnost.
"Divno je vidjeti koliko nakon svih ovih godina taj album i dalje znači ljudima. Na jednom koncertu pojavio se ljubavni par koji je u rukama držao tu ploču, kupljenu davnih 70-ih, poput neke svetinje. Rekli su mi da su je zajedno kupili kad su se zaljubili i to me baš dirnulo, kao i vijest da su mladi glazbenici u Dubrovniku prošlog ljeta organizirali koncert u čast tom albumu, na kojem su izvodili moje pjesme. U šali znam reći da se "Dnevnik" odmetnuo od svojih autora i vodi neki vlastiti život ", istaknula je Lisac, koja će tri dana prije koncerta u Domu sportova, na Valentinovo, proslaviti svoj 74. rođendan.
Tijekom dvadesetogodišnje veze s Karlom Metikošom, naprasno prekinute njegovom iznenadnom smrću 1991., veljača je bila slavljenički mjesec: 6. veljače je godišnjica njihove veze, Karlo je rođen 8. veljače., Josipa 14. veljače, a i njihov "Dnevnik jedne ljubavi" objavljen je upravo - u veljači.
"Kuća nam je tih dana uvijek bila puna ljudi, jelo bi se i pilo, uživalo u pjesmi i druženju. Voljeli smo društvo, no Karlo i ja smo zapravo uvijek bili sami sebi dovoljni. Nije nam bio potreban neki povod, poput rođendana, da slavimo život ili si natočimo čašu šampanjca. Za nas je svaki dan bio mali praznik", prisjetila se Josipa, koja je ljubav svog života prvi put vidjela - na coveru singlice, i to kad joj je bilo četrnaest.
Karlo, umjetničkog imena Matt Collins, u to je vrijeme žario i palio ne samo domaćom već i svjetskom estradom, a Josipa je svoju glazbenu priču tek počinjala - kao članica Dječjeg zbora Radiotelevizije Zagreb. Samostalno je debitirala na Opatijskom festivalu 1968. izvedbom skladbe Arsena Dedića "Što me čini sretnom", a Karla prvi put uživo vidjela krajem 1970. u Skoplju na jednom zajedničkom nastupu.
"Sjećam se da je sjedio za klavirom i nešto svirao. Prišla sam i rekla: "Joj, vi prekrasno svirate!", no nije na mene obratio pažnju. Idući put sreli smo se u Petrinji, 6. veljače 1971. Ušla sam u garderobu punu izvođača i prvo vidjela njega. Sreli su nam se pogledi i to je bilo to", kazala je dodajući kako je život s Karlom bio život pun ljubavi, uzbuđenja i hedonizma. Čak i onda kad je, kako to opisuje, "smrt ušla u njezin život", odnosno kad je ostala bez ljubavi svog života, Karlu u čast odlučila je zadržati radost u sebi i nastaviti slaviti život. Svojim stavom često bodri i ljude oko sebe.
"Nikada nisam išla na psihoterapiju, no mnogi su dolazili k meni. Recimo da imam talent za "podignuti" ljude. Zanima me ljudska psiha, dosta sam čitala o toj tematici, a uz to sam po prirodi empatična pa su mi se drugi puno povjeravali. Razumijem složenost čovjeka, čak i kad drugi mene nisu razumjeli", istaknula je Josipa. Ovaj će rođendan provesti ipak pomalo "asketski", ali s dobrim razlogom.
"Kako imam koncert tri dana kasnije, sigurno neću piti alkohol niti previše uživati u hrani, jer kreacija u kojoj ću nastupiti zahtijeva vitku liniju pa sam posljednjih dana na dijeti", otkrila je pjevačica, koja se, osim kao glazbena, nametnula i kao modna ikona. Čitav se život, naglašava, sama stilizirala za scenu, no to nije bilo teško uz "mali krug velikih kreativaca" koje je oko sebe okupila.
"Iza sebe imam dugogodišnju suradnju s Milom Višnjić, Alanom Hraniteljem, Idom Stipčić Jakšić i Stašom Čimbur, a jedno vrijeme sam surađivala i s brendom Ksenija Design", objasnila je Josipa, koja je oduvijek jako pazila na svoj izgled. Priznaje da je tijekom života koristila "milijarde seruma i krema" i pazila da spava na leđima (jer se stručnjaci slažu da spavanje na trbuhu pridonosi preuranjenom opuštanju kože lica i vrata), no nikad se nije odlučila za neki estetski zahvat pomlađivanja.
"Obavila sam samo jednu estetsku korekciju u životu - operirala sam nos kad mi je bilo osamnaest. Sjećam se i kako sam se na to odlučila: šetala sam ulicom sa svojom tri godine mlađom sestrom, kad mi je ona predložila da pozvonimo na vrata estetskom kirurgu koji je u blizini imao ordinaciju, i ja sam je poslušala", prisjetila se. Sa svojom je sestrom Mirjanom i dandanas iznimno bliska, nije joj samo sestra već i najbolja prijateljica, koja će je podržavati i na njezinom zagrebačkom koncertu.
Iako je išijas popustio, Josipa i dalje mora paziti na to kako se kreće i koliko vremena provodi na nogama, pa je i njezin omiljeni sport, golf, trenutno na pauzi. Igra ga još od sredine dvijetisućitih, kad su je njime "zarazili" prijatelji iz Slovenije. Prvi put je golf zaigrala u Mokricama i odmah se zaljubila.
"Golf se uči cijeli život, danas ti ide, sutra ti ne ide, a ti se ne smiješ uzrujavati. Takav je zapravo i život", zaključila je glazbena diva.