Kad je prije točno sto godina vinarija Mercier proizvela vrhunski šampanjac i dala mu ime Dom Pérignon, po benediktinskom opatu koji je među prvima usavršio postupak proizvodnje pjenušavog vina iz francuske pokrajine Champagne, malo tko je mislio da će ono postati jedan od najpoznatijih šampanjaca na svijetu. Nekada piće europske aristokracije i bogatih industrijalaca, Dom Pérignon se pije u svečanim prigodama.
Na vjenčanju princa Charlesa i Diane Spencer 1981., na primjer, Dom Perignon Vintage 1961. točio se iz magnum boca od 1,5 litre, a danas je među njegovim obožavateljima i Lady Gaga.
U suradnji sa šampanjskom kućom Moët & Chandon američka pop diva osmislila je pakiranje za tri limitirana izdanja Dom Pérignona i dala svoj pečat reklamnoj kampanji Queendom, a zauzvrat sav prihod od prodaje ide njenoj humanitarnoj zakladi Born This Way.
Dom Pérignon Vintage 2010. prodaje se u Velikoj Britaniji za 171 funtu, Rosé 2006. za 295 funta, a u ponudi je i Rosé Vintage 2005. u boci od tri litre, koja se u šampanjskom svijetu naziva jeroboam, posebne kvalitete, a naravno i cijene - za njega će sretni kupci morati izdvojiti 2500 funta. Možda će i oni, kada ga otvore, reagirati slično kao i dobri opat iz 17. stoljeća, kad je kušao vino koje će poslije njegove smrti postati poznato pod nazivom šampanjac.
- Dođite brzo, okusio sam zvijezde - navodno je povikao 1688., kad je shvatio da vino koje su drugi zbog nastalih mjehurića smatrali pokvarenim ustvari ima sasvim dobar, dapače odličan okus, ali kao i mnoge druge legende i ova je samo djelomično točna. Pérignon je bio zadužen za nadgledanje vinograda i vinskih podruma opatije Hautvillers, ali je njegova zadaća bila - spriječiti da vino dobije mjehuriće. U to doba, naime, vinari u pokrajini Champagne, oko 150 kilometara sjeveroistočno od Pariza, željeli su se probiti među probirljive aristokratske kupce, u prvom redu one s francuskog dvora, koji su preferirali crna, teža vina iz južnije smještene Burgundije.
U regiji u kojoj je Pérignon službovao proizvodila su se, naime, jedva pitka vina, prezrena na francuskom dvoru. Da sve bude još teže, svijet je upravo tih godina prolazio kroz takozvano malo ledeno doba, što je proizvodnju vina učinilo još težim, osobito na sjeveru Francuske. Brži dolazak zime prekidao je proces fermentacije, koji se nastavljao dolaskom prvih proljetnih toplijih dana pa se u vinu razvijao ugljikov monoksid, odnosno peckavi mjehurići.
Smatralo ih se “vražjim djelom”, ne samo zbog toga što mijenjaju okus nego i zato što su zbog tlaka često pucale tanke staklene boce u kojima se vino čuvalo.
Spretni opat koji je odmalena bio uključen u rad u vinariji svoje obitelji, a i sam je volio zaviriti u čašu, uvidio je da ti mjehurići mogu zapravo biti korisni jer vinu daju poseban okus i aromu pa je usavršio proces proizvodnje pjenušca, prvi miješao vina dobivena iz različitih vinograda kako bi mu poboljšao kvalitetu, prvi ga je punio u čvršće boce i zatvarao ih čepovima od pluta.
Glas o kvaliteti tog vina u njegovo su doba prvi prenosili hodočasnici koji su u opatiju Hautvillers dolazili zbog relikvija svete Helene. Sljedećih stoljeća pjenušac iz Champagnea, jedini koji danas smije nositi ime šampanjac, postajao je sve popularniji, prvo na francuskom, potom i na engleskom dvoru, a onda i na plemićkim dvorcima diljem Europe. Već 1735. francuski kralj donio je dekret kojim se propisuje veličina, težina i oblik boce za šampanjac te veličina čepa i obaveza da se on veže za bocu kako ne bi eksplodirao i nekoga slučajno ozlijedio - jer bilo je i takvih slučajeva. Nakon toga ulazak u vinske podrume u pokrajini Champagne na proljeće više nije bio tako opasan.
Osam godina kasnije, 1743., Claude Moët osnovao je tvrtku nazvanu po svom prezimenu, njegov unuk Remy Moët će je po prezimenu svoga zeta Pierre-Gabriela Chandona de Briaillesa preimenovati u Moët & Chandon, a kada se 1927. vinarija Mercier udružila s tom tvrtkom, prenijela je na nju pravo na korištenje imena Dom Pérignon za vrhunski šampanjac. Počeo se proizvoditi 1921., prije točno sto godina, no nije bio odmah pušten u prodaju. Čekalo se da odleži do 1935., a prvih tristo boca prodano je engleskom trgovcu vinima, najvećem uvozniku vinarije Moët & Chandon u Ujedinjenom Kraljevstvu. Glas o novom vrhunskom šampanjcu brzo se proširio pa ga je, među ostalima, naručio i američki milijarder James Buchanan Duke, a neke od tih boca sačuvala je pak u svom podrumu i njegova kći, sirota mala bogatašica Doris Duke, koja ih je za velik novac prodala na dražbi 2004.
Puno je poznatih ljubitelja Dom Perignona. Voli ga i američki glazbenik Lenny Kravitz, koji je prije Lady Gage bio njegovo zaštitno lice i dizajnirao specijalnu boca u rokerskom stilu, a među poznavatelje se ubraja i fiktivni lik Jamesa Bonda koji ga često pijucka kad zavodi ljepotice, a ponekad bocom Dom Perignona doduše i razbija glave protivnicima, jer je navodno i njegov tvorac, engleski pisac Ian Fleming, volio probrana godišta tog pića koje se i danas pravi od otprilike 55 posto chardonnaya i 45 posto crnog pinota - s tim da je barem mali dio grožđa uvijek iz vinograda u Hautvillersu.
Osim opata Perignona, i drugi su pridonijeli slavi šampanjca, ne samo kvalitetom vina nego i načinom njegove proizvodnje, a među njima je bila i jedna žena.
Barbe-Nicole Ponsardin iz Reimsa, kći bogatog trgovca i političara u čiju su kuću dolazili Napoleon i Josephine, udala se 1798. za Francoisa Clicquota. Kad je on šest godina kasnije umro od tifusa, njena je rodbina očekivala da će se mlada udovica, kako i priliči ženi iz njene klase, povući na selo i u miru odgajati svoju kćer, no ona je imala druge planove. U doba kad žene nisu smjele imati račun u banci, ona je nagovorila svog svekra da uloži novac u tvrtku koju je naslijedila od njegova sina i posvetila se obiteljskoj vinariji. Početak je bio težak - bilo je to poslije bitke kod rta Trafalgar, kad su francuske luke bile pod blokadom, pa nije mogla izvoziti svoje vino brodovima, no pobrinula se da poslije Napoleonova poraza njezin šampanjac prije svih drugih dođe do isplativog ruskog tržišta. Caru Aleksandru toliko se svidio da se zarekao kako neće piti ništa drugo, a legenda kaže da su njegovi oficiri bili prvi koji su otvarali boce tako da snažnim udarcem sabljom prerežu njihov grlić.
Bilo kako bilo, šampanjac Veuve Clicquot (veuve na francuskom znači udovica) svoju popularnost zahvaljuje životnoj filozofiji vlasnice vinarije - samo najbolje je dovoljno dobro.
Strogo je kontrolirala svaki djelić procesa, od kvalitete grožđa i načina njegova prešanja do čuvanja vina u bocama, i u proizvodnju šampanjca unijela nekoliko značajnih inovacija, primjerice izdvajanja taloga koji se stvara na dnu boce, čime je zadužila i današnje vinare. Ako je godina bila loša pa ne bi mogla proizvesti sve naručene količine, njeni bi kupci dobivali samo mali dio - i bili bi sretni ako bi sljedeće godine dobili ostatak.
Njezina kći i kasniji nasljednici nisu odustali od postulata kvalitete koje je ona postavila pa je Veuve Clicquot i danas ostao jedan od najprodavanijih i najcjenjenijih šampanjaca na svijetu.
Obožavala ga je, na primjer, britanska kraljica Viktorija, pio ga je Humphrey Bogart u filmu “Casablanca”, a boca s prepoznatljivom žutom etiketom može se vidjeti i u televizijskom serijalu “Downton Abbey”. Šampanjsku kuću Veuve Clicquot je 1986. kupio Louis Vuitton, a danas je ona dio koncerna LMVH. Njezin je pak vlasnik i tvrtka Moët & Chandon, koja i sama proizvodi šampanjac, a najcjenjeniji je Brut Imperial.
Počeo se proizvoditi 1869. i danas je jedan od najprodavanijih na svijetu. Ista vinska kuća vlasnik je i vinarije koju je Louis Roederer osnovao 1776. u Reimsu. On je najpoznatiji po šampanjcu Cristal, napravljenom 1855. za ruskog cara Aleksandra II. Kako se ovaj u to burno doba bojao atentata, zatražio je da mu šampanjac koji je naručio za ručak s njemačkim carem Wilhelmom I. i kancelarom Ottom von Bismarckom bude isporučen u bocama od prozirnog stakla - kako se iza njih ne bi mogla sakriti bomba.
Cristal se i danas, za razliku od većine ostalih šampanjaca, prodaje u prozirnim bocama, i dalje je vrhunske kvalitete, ali njegovi ljubitelji više nisu carevi, nego pop i rap zvijezde, koji ga nazivaju Crissy.
- Ne možemo zabraniti ljudima da ga kupuju - odgovorio je direktor tvrtke Louis Roederer na pitanje škodi li imidžu Cristala to što ga hvale reperi kao što su The Notorious B.I.G, 50 Cent, Tupac Shakur i Sean Combs. To je među njima izazvalo bijesnu reakciju pa su se mnogi od njih, uključujući i Jay-Z-ja zarekli da ga više neće ni okusiti. No, prodaja Cristala nije se smanjila, dapače u sljedećih nekoliko godina gotovo se udvostručila. Među proizvođačima vrhunskih šampanjca još je jedno ime koje se izgovara s velikim poštovanjem - Joseph Krug.
Sin mesara iz Mainza doselio se 1842. u Reims nakon što je godinama putovao Europom i svagdje kušao najbolja vina te ga je odlučio i sam proizvoditi. Vlastitu vinariju osnovao je 1843., a nakon njegove smrti obiteljski je posao naslijedio njegov sin Paul Krug. Pod njegovim je vodstvom tvrtka dobila oznaku “grande marque”, koju dobivaju samo najbolje i najslavnije vinarije u pokrajini Champagne. Iako je kasnije postala dio brenda Moët & Chandon, i danas je vodi član obitelji - Olivier Krug - a i danas je šampanjac pod etiketom Krug proizveden od grožđa koje je većim dijelom, više od 60 posto, sazrijevalo u obiteljskim vinogradima.
Krugov najpoznatiji šampanjac, pod imenom Grand Cuvée, mješavina je vina različitih godišta, koja ima tako pun i jedinstven okus da je ponekad i dobar poznavatelj može zamijeniti za neki šampanjac koji se proizvodi od grožđa iz samo jedne godine. Većina drugih vrhunskih šampanjaca se, naime, tako proizvodi, a ako je godina bila loša, ono se koristi za druga vina.
Računa se da u prosjeku u svakom desetljeću samo četiri godine daju grožđe za najbolje šampanjce.
Krugovi šampanjci na dražbama postižu visoke cijene, a najrjeđi i najcjenjeniji proizvod te vinarske kuće jedinstveni je Clos du Mesnil. To je “blanc de blancs”, bijelo vino od bijelog grožđa, po čemu se Krug također izdvaja od drugih vinarija koje vrhunske šampanjce proizvode od bijelog vina dobivenog od crnog grožđa, po postupku koji je usavršio još Dom Pérignon.
- Pijem šampanjac kad sam sretna i kad sam tužna. Ponekad ga pijem kad sam sama, a obavezno kad imam društvo. Pijuckam ga kad nisam gladna i pijem kad jesam. Inače ga neću ni taknuti, osim ako nisam žedna - samo je jedna od poznatih izreka Lily Bollinger, nasljednice vinarije koju je 1829. u mjestašcu Aÿ, gdje drugdje nego u pokrajini Champagne, osnovao Jacques Bollinger.
Čitajte i: Inspirirala hit seriju! Intrigantan život žene koja je zaustavila amandman o pravima nježnijeg spola
Njihovi šampanjci danas se piju na britanskom dvoru, voli ga i kraljica Elizabeta II., a od 1979. Bollinger je najčešći izbor Jamesa Bonda, barem kad je riječ o pjenušcima.
Roger Moor ga je u ulozi tajnog agenta 007 pio u filmu “Operacija svemir”, a poslije njega to su nastavili Timothy Dalton, Pierce Brosnan i Daniel Craig. Nije čudno što je povodom filma “Za smrt nema vremena”, posljednjeg s Craigom u ulozi Bonda, Bollinger lansirao specijalno izdanje “007 Special Edition 2011”. I tvrtka Bollinger, kao i većina drugih šampanjskih kuća, odlično posluje, ali ne zbog povećanja proizvodnje. Ona je, naime, ograničena ponudom visokokvalitetnog grožđa u pokrajini Champagne, a sva je raspoloživa zemlja u njenim granicama već zasađena vinogradima.
Čitajte i: Madonna, Robin, Charlize, Scarlett, a sad i lijepa Leila: Holivudskom buntovniku žene ne mogu odoljeti
I njoj, dakle, kao i Dom Perignonu, Krugu i drugima, preostaje samo jedno - nastaviti održavati vrhunsku kvalitetu svojih šampanjaca, baš kao što to čine već godinama.