Marijana Mikulić i njezin suprug Josip, profesor na Ekonomskom fakultetu, obilježili su dvadeset godina braka: najprije su otišli po Papin blagoslov u Vatikan, a potom u Zagrebu obnovili zavjete i organizirali ručak za obitelj i najbliže prijatelje.
Dok mnogi parovi danas zaziru od braka ili se, ako i naprave taj korak, ubrzo razvedu, priča Marijane Mikulić (43) ulijeva vjeru u trajnu ljubav. Glumica je ovih dana proslavila dvadeset godina braka sa suprugom Josipom Mikulićem (46), redovitim profesorom zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, i pritom pokazala vlastitu poduzetnost i odlučnost. Sama je osmislila i organizirala obilježavanje ove značajne obljetnice - najprije putovanjem u Rim i Vatikan, a potom i obnovom zavjeta u crkvi sv. Josipa u njihovoj župi na zagrebačkoj Trešnjevci.
"Ja bih došla na neku ideju, pitala Josipa što misli o tome, a on bi se ili složio ili rekao: "Prepuštam tebi da odlučiš." Na kraju ispada da je to uglavnom bila moja inicijativa. Cijela misa bila mi je baš posebna. Dan prije u našoj župi održana je pričest pa je crkva bila predivno ukrašena cvijećem. Bilo je prelijepo i meni osobno jako dirljivo - zbog lijepih riječi koje nam je uputio velečasni Sebastijan Valjavec, zbog obnove zavjeta i ponovnog blagoslova prstenja. Zbor Izvor predivno je pjevao, a ja sam imala osjećaj da pjevaju samo za nas. Da sam sama sve režirala, ne bih mogla posložiti ljepše. Baš sam bila ispunjena. Sretna sam i zahvalna našem župniku, vikaru i zboru što su nam taj dan učinili predivnim", otkriva Marijana Mikulić i dodaje kako su u želji da sve bude do kraja intimno, a ne poput male svadbe, pozvali dvadesetak ljudi.
Tako su se u restoranu Okrugljak okupili njihovi roditelji, braća, sestre i nekoliko najbližih prijatelja. Bili su sami u maloj kućici, tik uz dječje igralište, a glumici je drago što su djeca pola dana provela vani u igri umjesto da budu zaokupljena mobitelima. Marijana i Josip Mikulić imaju troje djece - Ivana (16), Andriju (11) i Jakova (7) - koje su poveli sa sobom i u Rim i Vatikan.
"Pala mi je na pamet ideja da bi bilo lijepo za tu prigodu otići s djecom u Vatikan na Papin blagoslov. Pogledala sam kojim se danima održava i vidjela da je srijedom. A kada pada naša godišnjica? Srijeda, 24. rujna. Josip je rekao: "Pa to je onda to. Oboje radimo, tu je i škola, ali pokušat ćemo barem na taj dan i pol do dva otići po blagoslov." I tako smo u utorak otputovali, u srijedu bili na blagoslovu, a u četvrtak se vratili doma", priča glumica, koja je i ovdje pokazala inicijativu te je za sve njih bukirala letove, smještaj i karte za Papin blagoslov. Iznenadila su ih duga čekanja - i za podizanje karata i za ulazak na Trg sv. Petra u Vatikanu. Nisu mogli ući ranije, čak ni uz invalidsku iskaznicu najmlađeg sina Jakova, kojem je prije četiri godine dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma.
"Njemu je bilo dosta izazovno dva sata čekati za ulazak na Trg, a na kraju blagoslova još je pala i kiša. Ali bio nam je jako lijep taj dan. Rezervirali smo restoran s pogledom na baziliku sv. Petra i ondje smo nakon ručka napravili lijepe fotografije za uspomenu. S nama su bili moj brat i šogorica, koji imaju godišnjicu braka isti dan kao i mi, pa smo se svi zajedno družili. Kasnije smo opet išli zajedno na večeru, tako da nam je bilo predivno, unatoč nekim neplanirano izazovnim situacijama", govori Marijana, dodajući kako joj ovo nije bio prvi posjet Vječnom gradu. U Rimu su bili i 2023., kada je Josip, koji je u međuvremenu godinu dana živio u Berlinu zbog stipendije, imao konferenciju. Ovaj put boravak je bio kraći, a osim Trga sv. Petra, posjetili su i Anđeoski most na rijeci Tiber, jednu od najstarijih sačuvanih rimskih građevina.
"Sve to puno mi je značilo. Ljudi obično takve proslave rade za srebrni pir, 25 godina braka. No naših proteklih pet godina bilo je iznimno izazovno - od Jakijeve dijagnoze, prodaje stana, kupnje i renovacije kuće, do Josipovog boravka u Njemačkoj. Zato sam imala želju i potrebu da to obilježimo sada - da sada primimo te blagoslove, da imamo snage nastaviti dalje. I, evo, imam osjećaj da će sada s time biti lakše ići naprijed", ističe glumica, koja teško može izdvojiti samo jedan poseban trenutak u dva bračna desetljeća. Među njima je nesumnjivo rođenje trojice sinova, ali i još mnogo zajedničkih uspjeha, borbi, pobjeda i nagrada. Marijana kaže da su ona i suprug zajedno odrasli i sazreli, postigli mnogo jedno uz drugo i samo želi da tako nastave.
"Neusporedivo lakše bilo je na početku braka. Oboje smo puno radili i bili posvećeni svojim karijerama i jedno drugome. Kad su došla djeca, postalo je puno izazovnije, ali i neusporedivo ispunjenije. Ništa ne bih mijenjala. U ovih dvadeset godina bilo je puno postignuća, ali i izazovnih razdoblja, kriza i situacija kad sam pomislila da nema izlaza i da nešto neće završiti dobro. Među njima su definitivno Jakovljeva dijagnoza, prodaja stana, kupnja i renovacija kuće te Josipov odlazak u Njemačku na godinu dana. Ako smo preživjeli taj period, preživjet ćemo sve. I eto, kad čovjek to prevlada, može ići dalje. Samo Bog nam je dao snagu. Nekako smo se u tim najtežim trenucima potpunog pada i rasula okrenuli vjeri i oboje u tome našli čvrsti stup. Za to se i sada čvrsto držimo kad nam je teško. Opet, naravno, dolaze problemi i krize, ali uz utočište u Bogu sve je to nekako lakše prevladati", priznaje Marijana, koja kao ključ uspjeha i bračnog zajedništva ističe kompromis.
Smatra da ne može uvijek sve biti po tvome, ali niti da možeš uvijek biti u krivu. Dodaje i kako se ona i suprug znaju i porječkati, najčešće oko gluposti, a za velike stvari sjednu i dogovore se. Nekad popusti Marijana, a nekad Josip - biraju svoje borbe. Oko podjele obiteljskih i kućanskih poslova nisu se striktno dogovorili.
"Prešutno se posložilo da više kuham i brinem se o vešu. Suprug iznosi smeće i ide u nabavke, dok klinci izvode psa te pune i prazne perilicu. Ivan pokosi travu. Puno je obaveza, puno ljudi u kući, ali svi radimo pomalo i nekako ide. A iskreno, nismo opsjednuti time da sve stalno mora biti cakum-pakum", govori glumica i dodaje kako se ona i suprug s godinama sve bolje razumiju i lakše funkcioniraju, jer oboje znaju što žele od posla i od sebe samih. Oboje su rodom iz istog kraja - ona iz Širokog Brijega, on iz obližnjeg Kočerina, ali je odrastao u Njemačkoj. Upoznali su se u Hercegovini na jednoj ljetnoj svadbi; idućeg ljeta na drugoj svadbi su prohodali, a treće, sunčano ljeto bilo je rezervirano za - njihovo vjenčanje.
"Održano je u Hercegovini, u sali u kojoj smo prohodali, a svirao je isti bend kao i kad smo se upoznali. Bila je to lijepa, vesela i "mala" svadba s 300 ljudi", smije se Marijana, koju je Josip privukao inteligencijom, pažljivošću i time što "nije bacao glupe fore". Dodaje da joj je s njim bilo lijepo i da se osjećala ugodno - mažena i pažena. Priznaje i da ne provode onoliko zajedničkog vremena koliko bi htjeli, no uvijek pronađu trenutke rezervirane samo za njih dvoje.
"Sami smo u Zagrebu s troje djece i jedva uspijevamo sve obveze rješavati uz Jakijeve terapije i cijeli program. Ali otkako se Josip vratio iz Njemačke, trudimo se da naša teta Jelena čuva Jakija, kako bismo barem ponekad otišli na večeru ili koncert. To nam je postalo jako važno, jer jedino tada ostajemo potpuno sami, fokusirani jedno na drugo i možemo u miru razgovarati - otkriva glumica", koja suprugu i sebi u idućim desetljećima želi još više ljubavi i zdravlja.
Htjela bi i da budu okruženi dobrim ljudima te da djecu izvedu na pravi put. Nevjerojatno joj je da je već prošlo dvadeset godina.
"S jedne strane mi je proletjelo, a s druge se i ne sjećam života prije toga. Kao da smo oduvijek zajedno", zaključuje Marijana Mikulić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....