Glazbenici koji su ljubavnu i glazbenu priču počeli prije dvadesetak godina najavljuju koncert u Zagrebu na kojem će izvesti svoje pjesme u novom ruhu.
Oni su jedan od najcjenjenijih i omiljenijih glazbenih parova. Međusobno surađuju, ali imaju i svoje projekte. Željka Veverec i Toni Starešinić zaštitna su lica benda Mangroove, a kruna njihove umjetničke suradnje s Jazz orkestrom HRT-a zabilježena je na albumu "Nešto veće od nas" koji će Mangrove predstaviti zagrebačkoj publici. Koncert u klubu Peti kupe zakazan je za četvrtak 30. ožujka, a tim smo povodom razgovarali s uglednim glazbenicima.
Kako je došlo do suradnje s Jazz orkestrom HRT-a?
Do suradnje s Jazz Orkestrom HRT-a došlo je na poziv Mirona Hausera, ali naravno ne slučajno, on je dobro poznavao Mangroove i svidio mu se jako album "Sami", a mi smo ga ne znajući pozvali na suradnju 2018. godine za pjesmu "Nešto veće od nas". Tada još Miron nije bio dirigent Orkestra već odličan trombonist i super se uklopio u našu stvar koja će eto 2020. dobiti i aranžman Jazz Orkestra. Arsen bi rekao "sve te vodilo k meni" pa nekako tako je i bilo sve je vodilo toj suradnji na kojoj smo jako zahvalni.
Kako ste odabrali pjesme i kakvo je bilo iskustvo snimanja?
Sad već imamo pozamašan repertoar pa smo prvo izvukli one pjesme za koje smo nekako i sami bili sigurni da će dobro zvučati i da su relativno poznate široj javnosti. To je bio dugačak popis, a onda smo naravno dopustili Jazz orkestru i samim aranžerima da u tom popisu odluče koje su to pjesme koje oni vide u svom aranžmanu, na kraju krajeva da se i njima sviđaju i nešto im govore. Prvo smo se pripremali za koncert koji je održan u Gorgoni 2020. U jeku užasne pandemije, same probe bile su zapravo jako lijepe, zabavne i stvarno vesele, ali bio je i pritisak hoćemo li to moći sve održati zbog mjera i što ako netko ne daj bože dobije koronu tako da - puno straha i stresa, ali i veselja. Samo snimanje se iz istog razloga oduljilo, pa smo snimali u nekoliko navrata i naravno odvojeno po sekcijama, no eto izdržali smo sve to i svaka čast svima na kraju se sve zaboravi jer album je tu i obuzme te "Nešto veće od nas".
Što vaši obožavatelji mogu očekivati na koncertu? Hoće li biti još koncerata osim ovog zagrebačkog u tom sastavu?
Željka: Na koncertu ljudi mogu očekivati zaista prekrasnu glazbu, možda zvuči pomalo i čudno kad to kažemo Toni i ja kao autori, ali i mi smo sada zapravo slušali naše pjesme na drugačiji način, sam Jazz orkestar HRT-a i aranžeri (Kaplowitz, Žužić, Sedak Benčić) dali su im novu dimenziju tako da će za obožavatelje to biti novi nivo pjesama koje vole, a za one koji još nisu slušali Mangroove prava prilika da se zaljube u naše pjesme. Vjerujem da će se osjetiti i ta energija koju svi zajedno širimo na pozornici i veselje da smo napokon tu gdje jesmo.
Toni: Mi bismo jako voljeli da sviramo još koncerata u ovom sastavu i s ovim albumom, ali naravno malo je kompliciranije zbog velikog broja ljudi i troškova, ali tko god nas pozove i ako se stvore uvjet, mi se nadamo da bismo mogli odsvirati u još kojem gradu Lijepe naše.
Oboje uz Mangroove imate jako uspješne projekte prvenstveno Chui, Je Veux, i brojne druge suradnje... Što za vas znači Mangroove s kojim ste počeli?
Toni: Mangroove je naš prvi bend, naše prvo dijete koje je prolazilo najteži put, mi smo tada bili totalno neiskusni i zeleni. Kroz Mangroove smo pisali prve skladbe, svirali prve koncerte, snimali prve pjesme, prolazili prve rastave, nove sastave i u biti prolazili jednu veliku školu na najteži i najljepši način. Iz njega su nastali i Je Veux i Chui i jako nas veseli da je i Mangroove s ovim albumom i ovom suradnjom zaokružio cijelu tu jednu priču, skoro dvadeset godina od prvih proba.
I bračni ste i glazbeni par, kako razdvojite glazbu od neke normalne svakodnevice - ili to ne radite?
Željka: Zajedno smo kao par i kao glazbenici skoro 20 godina i nekako naučili smo živjeti s tim tako da nemamo neki plan odvajanja glazbe od privatnog života jer sve je to dio nas i dio naše svakodnevice. Naravno to ne znači da stalno i uvijek sviramo ili stvaramo, ali sve je isprepleteno kao što to često u životu i je. Naučili smo dobro se organizirati i postaviti neke prioritete tako da ne vlada neki totalni kaos, ali dogodi se i kaos pa ga rješavamo. Kroz godine oboje smo naučili mnoge stvari i od drugih i jedno od drugog tako da vježba i iskustvo puno pomažu. U svakom slučaju nikad nam ne fali uzbuđenja.
Jeste li prije počeli surađivati ili se prvo rodila ljubav? Kako ste se upoznali?
Željka: Kod nas je to upoznavanje s bendom, stvaranjem i glazbom išlo paralelno s ljubavnom pričom.Toni i ja upoznali smo se na jednom koncertu na kojem smo oboje bili gosti i krenuli smo pričati, simpatije su bile jasne s obje strane, a Tonijev ulet tek sad shvaćam. On je naime rekao kako baš traži pjevačicu i eto. Ja sam došla čuti njegov bend koji se tada zvao Mangroove i bio je instrumentalni bend i razorila vladavinu muškaraca i instrumentala u Mangrooveu.
Čiji savjet u vezi glazbe vam je najdragocjeniji?
Željka: Jako volim slušati iskustva starijih glazbenica i glazbenika jer to je bogatstvo i lijepo je čuti nečiju glazbenu priču koja te može motivirati i dati ti neki osjećaj "a-ha nisam sam", ali iskreno naučiti nešto možeš tek na vlastitom iskustvu i bojim se da smo mi tako i radili. Nismo našli način da učimo na tuđim greškama, ali jako cijenim kad mi kolegice i prijateljice glazbenice, ali i muški kolege, kažu nešto ili pokažu nešto što je njima pomoglo. Može to biti obična rečenica tipa: "Gle ok je ako nije ok"‘. I već ti je nekako lakše znajući da svi zapravo plovimo istim prostranstvima pitanja i tražimo na kraju dana iste odgovore. Ipak Toni je taj koji će prvi čuti sve što napravim i reći mi najiskrenije što misli. To mi je jako važno, a vjerujem da i njemu nešto znači kad ja njega poslušam, pa čak i da napravi potpuno drugačije od onog što sam rekla.
Pišete li si međusobno pjesme? Koja bi pjesma bila neka koja govori o vašem odnosu?
Željka: Pa zapravo sve moje pjesme su na neki način o našem odnosu. "Laka sam" je prava ljubavna za Tonija kao i "Dobar plan", a Toni nije tako sklon pisati za mene, ali napisao mi je par fora stvari, jedna je "I Wanna" s albuma "Put na mjesec" koju on i sam pjeva na vocoderu, iako mnoge su, vjerujem, inspirirane našim životom. Zanimljivo, prva stvar koju sam napisala i bila je inspirirana našom vezom je singl iz 2009. "Nemamo sutra", a gle nas danas.
Čija je zadnja u pisanju pjesama, kako ste to dogovorili?
Željka: Pjesme nastaju na nekoliko načina, ali najčešće za Mangroove ja dobijem ideju i sklepam je na primitivno jednostavan način: melodija - tekst, snimim se i onda zagnjavim Tonija da krenemo to posložiti kak‘ se spada. Ima naravno slučajeva da Toni ima sve pa ja samo napišem tekst kao npr. za pjesmu "Vila 21". Nekad se zna dogoditi da krenemo zajedno svirati i opušteno jammati i dogodi se pjesma, tako da to su naši načini što se Mangroovea tiče. U Chui ne ulazim osim ako ne treba napisati neki tekst (kao što je bio slučaj za "Tebi putujem", a onda ujedno i vokalnu melodiju). Je Veux je opet moja priča, ali naravno ništa bez Tonija. Zadnja u kreativnom procesu, ja bih rekla, ide onome tko ima viziju i tko je donio pjesmu i uvijek se gleda da se napravi ono što je najbolje za pjesmu jer ništa drugo nema smisla.
Kako najradije provodite vrijeme?
Željka: Volimo provoditi vrijeme u prirodi pa tako kad god možemo skoknemo do naše čarobne šume, volimo se družiti s prijateljima i kuhati, ići u kino, odmarati uz knjigu ili strip i naravno tu je neizostavno slušanje glazbe.
Jedan ste od najdugovječnijih parova na našoj glazbenoj sceni (mlađe generacije) koja je vaša tajna uspjeha?
Željka: Naša tajna uspjeha leži u tome da smo zajedno odrasli u glazbi i životu, da jedno drugom vjerujemo, dajemo dovoljno slobode i da zapravo znamo da je naš najveći uspjeh to što možemo računati jedno na drugo i raditi ono što volimo.