Kome ste posudili glas u "Štrumpfovima"?

- U ovom filmu glumim mamu Poot, maleno čupavo stvorenje. Jako slatka uloga.

Koja vam je uloga obilježila karijeru?

- Uloga Fanchette u predstavi "Ludi dani" 1987. otvorila mi je mnoga vrata - nije bila velika, ali je bila upečatljiva. Prvi put sam radila s Paolom Magellijem i tada sam dobila mnoge ponude za predstave, pa čak i nekoliko za stalni angažman u kazalištima. Nakon dvije godine odlučila sam se za ZKM, gdje sam ostala 26 godina, a potom sam prešla u HNK, gdje sam već deset godina. Puno je lijepih uloga, ne mogu izdvojiti jednu, jer bih sigurno nešto ili nekoga zaboravila.

Jeste li imali krize tijekom karijere?

- Imala sam ih mnogo. Glumački je posao zahtjevan, želje su velike, a prilike rijetke. Čak i kad sam imala posla, stalno sam se pitala hoću li ga opet imati. Raspoloženja su mi često varirala od -100 do +100. Tako je to bilo dok sam bila mlađa. Nisam znala drukčije. S vremenom su se stvari posložile.

Kako se privatno i poslovno izvlačite iz loših razdoblja?

- Povučem se, čitam, hodam, spavam. I čekam da prođe.

Što ste kupili od prvog honorara?

- Bundu. Bilo je to 1989., nakon filma "Krvopijci". Sjećam se da sam je platila 2000 njemačkih maraka.

Na što vam danas nije žao potrošiti novac?

- Nekad sam novac trošila na sve dok ga ne bih potrošila. Danas više nisam rastrošna, najviše trošim na svoje najmilije.

Po čemu pamtite djetinjstvo u Virovitici?

- Bila sam sasvim obično dijete. Najviše se sjećam da su mi osnovna, srednja i glazbena škola, kao i kazalište, bili jako blizu i da sam imala osjećaj da imam beskrajno puno vremena. Bila sam znatiželjna i sretna. Ljeta su bila duga, a zime snježne.

Koja je vaša najbolja, a koja najgora osobina? A koja vas je dosad najviše koštala?

- Najbolja osobina mi je suradljivost, a najgora popustljivost, sve za mir u kući, mir na poslu… dvosjekli mač. Upravo me to najviše koštalo.

Što ne podnosite kod drugih?

- Ne volim kad ljudi zabadaju nos u tuđi život. Ne volim one koji od svega prave dramu, ne podnosim zlobu ni spletkarenje.

Kakav je osjećaj biti baka malenoj Luni?

- Tek sam postala baka, zasad je predivno. Samo uživanje!

Kako danas najradije provodite vrijeme s kćeri Koranom i sinom Kostom Kaijem?

- Sin se odselio u Dansku pa se više čujemo nego viđamo. Kći je u Zagrebu, viđamo se češće. Odem povremeno vidjeti njih i bebu.

Biste li se voljeli ponovno zaljubiti?

- Ne znam.

U kakvom ste odnosu s bivšim suprugom Kristijanom Ugrinom?

- U dobrom. Čestitali smo si rođenje unuke.

Koji ste film ili predstavu gledali najviše puta?

- Predstavu "Glembajevi" u Gavelli gledala sam šest puta zaredom dok sam bila na fakultetu. Bila sam fascinirana Radom Šerbedžijom, njegovim talentom, lakoćom, kontrolom. Htjela sam shvatiti što točno on radi, a što me toliko fascinira. I shvatila sam - on se igra, ali ima potpunu kontrolu nad tom igrom.

Ksenija Marinković, prvakinja Drame HNK u Zagrebu

DARKO TOMAŠ/ Cropix

Imate li poroke?

- Hrana, kava, cigarete. Ne ponosim se time. Možda to jednom i riješim.

Na koji ste trenutak u životu najponosniji?

- Bilo ih je mnogo. Većina je vezana uz moju djecu, sada već odrasle ljude.

Što za vas znači hedonizam?

- Užitak. Hedonizam mi znači opuštanje nakon napornog posla, "mozak na pašu" i maštanje… kad si mogu priuštiti to vrijeme.

Kako se najbolje opuštate?

- Uz dobru seriju ili film.