Kod jedne od naših najzaposlenijih glumica gotovo uvijek ima vijesti za najavu, Kseniju Marinković "ulovili" smo dok se priprema za premijere svoja dva filma na Mostri u Veneciji, no, kako nam je otkrila na jednu od njih neće moći doći. Razlog je što ima probe s kazališnim komadom "Tvorničke postavke", što će joj biti redateljski debi. Film u kojem tumači glavnu ulogu "Jeste li vidjeli ovu ženu" redateljskog dvojca Dušana Zorića i Matije Gluščevića, premijerno se prikazuje u Veneciji, a za tu će se prigodu pridružiti filmskoj ekipi na crvenom tepihu. Kako je riječ o jutarnjim i dnevnim projekcijama, kaže, outfiti ne moraju biti toliko "napucani".
"Kad dođem u Veneciju prvo što dogovorim je frizer, a ovdje ću nabaviti odjeću i sve što uz to ide", objašnjava glumica i napominje da u Veneciji ove godine ide isključivo uživati. U drugom njezinom filmu koji će premijeru imati na Mostri - "Najsretniji čovjek na svijetu", makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske, Ksenija ne tumači jednu od većih uloga. Ali nisu to svi njeni recentni projekti. Uz spomenuto, prošle je godine snimila i malu ulogu u dječjem filmu "Dnevnik Pauline P.", a glumi i u dvije serije, "Metropolitanci" te "Oblak u službi zakona". Na pitanje kako sve stigne uz osmijeh odgovara da radi - jedno po jedno.
"Zapravo ne smatram se radoholičarkom. Volim raditi i oduvijek sam radila puno, nekad se za to čulo više, nekad manje. To mi je sastavni dio života, ne doživljavam to kao eksces", iskrena je Marinković.
Kod biranja uloga vodi se samo i isključivo svojim instinktom. Dramska prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kaže da u svom kazalištu ne bira i tu igra onu ulogu koja joj se dodijeli. Biranje je luksuz koji ostavlja za projekte. "Kad pročitam ulogu samo gledam imam li neku ideju za nju i je li dobro za mene", opisuje naša umjetnica.
Vodi se instinktom
"Nemam problem s tipom uloge ako mogu kao glumica opravdati lice koje igram, bilo da je negativac ili pozitivac. Nemam problem ni s tim da se o svakoj temi govori. Osim toga, sad sam već u godinama pa mi ni ne nude bilo što. Prije su mi nudili svašta pa sam se trudila da izbjegnem bilo kakav klišej. A danas, već i sami filtriraju ponude", dodaje. Glumica tvrdi da ne postoje lake ili teške uloge, a sve je jednostavnije kada sama ima ideju i može se dogovoriti s redateljem.
Glavna uloga koju tumači u filmu "Jeste li vidjeli ženu", govori o Draginji koja oboli od demencije i nestane. Budući da joj se posao sastoji od pamćenja puno tekstova, otkrila je kako joj to uspijeva i boji li se da jednog dana više neće moći.
"Imam neki kliker za pamćenje, kad radim veće uloge uglavnom moram prepisati cijelu ulogu, to mi je najbolji način analize i pamćenja. Imala sam jednu fazu kad sam patila od demencije, stalno sam zaboravljala, bila sam dekoncentrirana jer sam previše radila. Tako sam i shvatila da ne mogu toliko puno raditi. Doduše sada nije kao nekad, tad bih pročitala jednom - dvaput i sve bih znala napamet. Danas mi treba više vremena, misli mi odlutaju, treba mi vremena da se vratim i fokusiram. No, ne bojim se", otkriva Ksenija.
Kaže nam, dugo se borila da se oslobodi svih strahova, i trebalo joj je 20 godina da dođe do filozofije. "Znali su se i meni događati i strahovi i paranoje, potpuno neopravdani, a onda sam shvatila da tako nigdje neću doći, samo sebe kočim i činim se nesretnom. To je zapravo stvar odluke", objasnila je.
Film zbog kojeg će otputovati u Veneciju zamišljen je kao kratki igrani film, koji je redateljima trebao za diplomski ispit. "Bila sam članica žirija na Filmskom festivalu u Beogradu gdje su mi pristupila dva studenta i pitala me bih li sudjelovala u njihovom filmu. Taman sam na tribini rekla da rado pomažem studentima, pa ‘ajde ti sad njima reci ne", našalila se glumica i nastavila da ju je strašno privukao scenarij te prve kratke priče.
"Riječ je o ženi koja prodaje usisavače i jednog dana samo poludi, hoda po gradu, a u noći završi u nekom disko klubu, uzme drogu, vrati se nazad kući sjedne i nestane. Nebitan život koji proživi neku burnu noć sjedne i nestane", opisuje i kaže da ju je upravo ta scena nestajanja privukla. Od 2017. do 2021. snimali su ostatak proširene priče te dobili dugometražni film.
Singl život se dogodio, ali joj je i bio jednostavniji
Film "Najsretniji čovjek na svijetu" koji je snimala u Makedoniji prikazuje avanturu SpeedDatinga. Radnja filma, kaže nam glumica, odvija se u jednom danu, a snimanje im je ličilo na pripremu kazališne predstave. Ksenija tumači ulogu Azemine, koja je jedna od brojnih solo žena koje su u priči srodnu dušu odlučile pronaći na organiziranom brzom spoju. A glumica je otkrila što privatno misli o takvom načinu upoznavanja partnera i bi li i sama takvo što isprobala. "Nisam probala, ali podržavamo. Nisam stigla (smije se). Inače nemam takvih želja, nisam već dugo probala, nekako su me ‘odnijeli‘ posao i djeca, pa ne znam što bih...", priznaje.
Iz bivšeg braka s kolegom Kristijanom Ugrinom ima dvoje djece. Kći Korana završava glumu, a sin Kosta Kai radi kao programer. Svojim ih je primjerom pokušala naučiti da se u životu oslanjaju na svoj rad i vjeru u sebe. "Kao i to da ne budu oholi, da rade ono što žele i da ne odustaju od svojih snova, kakvi god oni bili. Nikad se nisam stavila u poziciju izrazito samohrane majke, niti sam se bojala za financijsku egzistenciju. Bila sam zaposlena i uvijek smo imali za preživjeti mjesec. Ako sam htjela nešto više, znala sam da moram raditi više", kazala je Ksenija Marinković.
Nakon završetka braka, ističe, singl život joj se zapravo dogodio. "U jednom trenu sam shvatila da je meni i djeci naprosto jednostavnije da ostanem sama i da se nas troje dogovaramo kao mala ekipica. Da oni budu sigurni u mene, ja u njih, da nema još nikakvih ekstra događaja koji bi ih uznemiravali. To je i meni davalo mir", iskrena je glumica.
Dodaje i da je sada, kad su odrasla, djeca nagovaraju da pronađe partnera. "Bilo bi divno, ali nije baš da ću trčati za tim. S tim da si stalno mislim, bilo bi dobro pred mirovinu da neki gospodin i ja putujemo. Sad je vrijeme za to", kazala je, a dotaknula se i predrasuda nametnutih ženama da ne mogu biti zaista ostvarene bez partnera. "Mene ne zanima tko što misli o mom životu, kad ja dobro znam kakav je on. Odavno sam to naučila", zaključila je.
Osim brojnih glumačkih uloga koje ostvaruje na TV ili filmskom setu Marinković ćemo ove godine vidjeti i u potpuno drugoj ulozi - onoj redateljskoj. Predstavu "Tvorničke postavke" postavlja u Teatru Moruzgva, a sve je počelo tako što je pristupila Eciji Ojdanić, osnivačici te glumačke trupe, koja je pristala na suradnju. "Jako mi je zabavno biti s druge strane, ali nisam znala da je tako iscrpljujuće, moram voditi brigu o svemu, veći je presing, ali mi se zapravo jako sviđa", ispričala nam je.
Dvostruka mjerila
Iz razgovora s našom poznatom glumicom jasno je da podržava slobodu svakoga da živi život kako želi, a Ksenija tako gleda i na slučaj s finskom premijerkom Sannom Marin, koju su konzervativci diljem svijeta napali jer je plesala na kućnoj zabavi. "Ja bih isto kao i ona. Zašto bi se morala skrivati? Ona vjerojatno živi i radi i tulumari kao i svi ostali. Ne vidim problem", kazala je Ksenija, a poznata su joj i dvostruka pravila koja vrijede za žene i muškarce.
"Uvijek se žene strože gleda, ja sam se trudila da izbjegnem takve osuđujuće ljude koji su skloni etiketiranju, kao i one koji su skloni igrati se s pozicijom moći. Ne razumijem takav svijet i ne želim u njemu sudjelovati... Stvarno vjerujem da živim u paralelnom svijetu, aktivno si ga trudim stvoriti i živjeti među ljudima koji nemaju takvo viđenje", opisala je glumica.
U činjenici da se žene moraju više truditi te da se njima ne praštaju greške kao muškim kolegama - vidi nešto dobro. "Žene moraju biti vrednije da bi se dokazale i izborile, a to je medvjeđa usluga tim muškarcima. Jer, dobar će postati onaj koji radi, a neće postati onaj koji zabušava. Imaš talent ili nemaš, onda radiš ili ne radiš", objasnila je. Primijetila je da su mlađe generacije po tom pitanju, kao i po mnogim drugima, osvještenije, zreliji su i svjesni svijeta u kojem žive.
Moja je generacija odrasla u oblacima i ostala u oblacima, mladi su puno prizemljeniji i puno realnije gledaju na stvari nego mi. "Oni su multitalentirani, svi sve rade i traže mjesto za sebe. Uopće se ne bojim za njih", zaključila je Ksenija Marinković.