Američka spisateljica i filmašica koja se proslavila serijom ‘Djevojke‘ otkriva kako živi s Ehlers-Danlosovom sindromom i zašto je zbog borbe s teškom endometriozom povukla drastičan potez.
"Ja sam nepouzdan pripovjedač. U gotovo svaku stvarnu priču dodam pokoji izmišljeni detalj", tvrdi američka spisateljica, scenaristica, redateljica, producentica i glumica Lena Dunham, čija knjiga "Famesick" 14. travnja stiže u knjižare. Svestrana i britka 39-godišnja filmašica i kreativka poznata je po tome što teme za pisanje, autorske serije i filmove traži u vlastitom životu, koliko joj god sjećanje bilo varljivo. Uz to, na setu se ponaša kao da piše - upravlja gotovo svim dijelovima nastanka nove autorske serije, filma ili videa za YouTube, baš kao što u ulozi pisca kontrolira svoje autobiografske likove. Riječi niže s lakoćom koja osvaja na prvu u britkim tekstovima za poznate svjetske magazine. Najčešće piše eseje s autobiografskim elementima i oštrim komentarima o svojim feminističkim stavovima, nesigurnostima mladih žena, seksu koji nije bajan, vlastitim zdravstvenim problemima i odnosu prema tijelu: često je meta hejta na društvenim mrežama jer izgledom odstupa od holivudskog standarda, no na takve komentare nikada ne ostaje dužna.
Spisateljica i filmašica, koja će u svibnju proslaviti okrugli 40. rođendan, često se šali na vlastiti račun, čak i kad piše o teškim razdobljima svog života, poput onog od 2010. do 2020. kad je vodila ozbiljnu bitku za zdravlje. Upravo to najteže razdoblje opisala je u knjizi "Famesick" na kojoj je radila čak sedam godina.
Naslovnica knjige asocira na "Alisu u zemlji čudesa": odabrala ju je jer se nakon proboja u zabavljačkoj industriji sa serijom "Djevojke" osjećala kao Alisa u iskrivljenom svijetu s druge strane ogledala. Ni naziv knjige "Famesick" nije slučajan: označava težnju slavi, ali i bolest koju slava može izazvati. Piše o povezanosti svoje karijere okrunjene s četiri Emmyja, dva Zlatna globusa i dvije nagrade BAFTA i pogoršanju zdravlja zbog snimanja, velikih tjelesnih napora i proživljenog stresa tijekom 20-godišnje karijere. Posebno se osvrnula na svoju desetak godina dugu borbu s teškim oblikom endometrioze i snažnim bolovima zbog kojih bi nerijetko završila na hitnoj. Zbog te bolesti prošla je kroz 11 operacija sve dok se nije podvrgnula histerektomiji i zauvijek odrekla nade da će ikada roditi.
Oduvijek drugačija
"Provela sam dvanaest dana u bolnici prije nego što su 2018. obavili taj zahvat. Tijekom tog vremena navikla sam se na suptilne uzdahe sažaljenja medicinskih sestara, liječnika i kapelana", napisala je Lena.
No, očekujete li tužnjikavu ispovijest, bolje je da zaobiđete knjigu: spisateljica je posebna žena koja hvata život za rogove, koliko god oštri bili. Rođena je fajterica i ne trpi sažaljenje. Morala je očvrsnuti s obzirom na to da ne nosi konfekcijski broj super small, intelektualno je superiorna likovima koji u zabavljačkoj industriji imaju moć i novac i još ima britak jezik, zato ne čudi da se teško uklapala.
Lena Dunham rodila se 13. svibnja 1986. u New Yorku u liberalnoj, umjetničkoj obitelji: njezin otac Carroll Dunham je slikar, a majka Laurie Simmons suvremena umjetnica i fotografkinja poznata po radu s lutkama i fotografiranju minijatura interijera. Obitelj ju je odmalena poticala na kreativno izražavanje, stoga je Dunham rano razvila interes za umjetnost i pisanje. U rodnom gradu pohađala je osnovnu školu Saint Ann‘s School u Brooklynu, gdje je upoznala svoju najbolju prijateljicu, Jemimu Kirke: kasnije je glumila u njezinim najpoznatijim projektima. Već je kao tinejdžerica zbog pisanja osvojila nagradu Scholastic Art and Writing Award te odabrala studij kreativnog pisanja na privatnom sveučilištu Oberlin College nedaleko od Clevelanda, gdje je 2008. diplomirala. Ima gotovo šest godina mlađu sestru, Grace Dunham, koja se pojavila u njezinim ranim ostvarenjima. Danas je Grace književnica i umjetnica koja se, uz blagoslov obitelji, prije osam godina izjasnila kao nebinarna osoba, koristi zamjenicu on i promijenila je ime u Cyrus Dunham.
No, Lena je bila ta koja se u svojoj obitelji oduvijek osjećala drugačijom. Razlog je zdravstveni problem zbog kojeg su roditelji strepili nad njom: ima Ehlers-Danlosov sindrom (EDS), nasljedni poremećaj vezivnog tkiva koji utječe na kožu, zglobove i stijenke krvnih žila. Nastaje zbog mutacije u genima koji kontroliraju sintezu kolagena, što rezultira prekomjernom elastičnošću kože, hipermobilnošću zglobova (česta su uganuća) i osjetljivošću na ozljede. Zbog Ehlers-Danlosova sindroma ima kronične bolove, ne može predugo zadržati uspravno držanje tijela, a sindrom je i emocionalno i psihički zahtjevan - o čemu piše i u novoj knjizi "Famesick".
A onda su došle "Djevojke"
Zato ne iznenađuje to da joj proboj u zabavljačkoj industriji nije bio nimalo lak. Morala je sama sebi stvarati prilike i biti spremna obraditi teme koje su drugima neugodne. Prvi rad bio joj je kratki film objavljen na YouTubeu - "Pritisak" iz 2006. godine, kojim počinje njezina karijera. Prikazuje tri mlade žene koje sjede na podu sveučilišne knjižnice i razgovaraju o seksu te problemima s kojima se djevojke susreću u društvu. Leni je bilo 20 godina kada ga je snimila. Danas ga svrstavaju u filmaški stil "mumblecore" zbog prirodnog, gotovo dokumentarističkog pristupa i mnogo dijaloga u čijem su fokusu osobni odnosi. Slijedi kratki film "Otvori vrata" iz 2007., također emitiran na YouTubeu: prikazuje ju kao pomalo iritantnu verziju Lene koja traži od svojih roditelja da izgovaraju određene rečenice i glume scene koje im zadaje ne bi li ih pustila u svoj studentski stan. Njezin idući rani rad, kratki film "Fontana" iz iste godine, prikazivao ju je u bikiniju kako pere zube u javnoj fontani na Oberlin Collegeu u Ohiju koji je pohađala. Iako ga je Lena snimila sa željom da naglasi kako nečiji nesavršeni izgled ne bi trebao biti u fokusu te da i punije djevojke imaju pravo odjenuti što god žele, video je postao viralan i dobio toliko negativnih komentara na račun njezinog izgleda da ga je naposljetku odlučila ukloniti.
"Pokrenute su posebne grupe na internetu posvećene komentarima o tome koliko sam debela ili koliko nisam debela... Nisam htjela da me guglate i da je prvo što vidite o meni rasprava jesu li moje grudi deformirane", pojasnila je Lena.
Mediji su je u tom razdoblju posprdno opisivali kao autsajdericu koja "pokušava snimiti film, pokazati umjetničku crtu i ako ikako može, poseksati se". Pokazalo se da su joj kratki filmovi bili svojevrsni kreativni laboratorij u kojima je izbrusila stil pisanja, režiranja i svoju glumu. Iste 2007. godine već je režirala desetodijelnu web seriju "Tight Shots" u kojoj je ponovno igrala verziju sebe: mladu redateljicu koja pokušava snimiti film o seksualnom buđenju, vlastitom i buđenju svojih vršnjaka. No, doživjela je neugodno otrežnjenje: intimni odnosi pokazali su se nezadovoljavajućima, muškarci nezreli, a stvarnost daleko od romantičnih očekivanja.
Fenomen pop-kulture
Bio je to uvod za njezin prvi dugometražni igrani film, neovisnu komediju "Sićušni namještaj" iz 2010., od 98 minuta, u kojem radi praktički sve, od režije do tumačenja glavne uloge. Koštao je samo 65.000 dolara, a u kinima gdje se prikazivao, zaradio je gotovo 420.000 dolara. Priča prati studenticu Auru koja se vraća u New York u majčin stan nakon što ju je ostavio dečko. Aurina majka Siri uspješna je fotografkinja koja snima dražesne prizore koristeći minijaturni namještaj, a glumi ju Lenina prava majka. Aura ima sestru čiju je ulogu dobila Lenina prava sestra, šest godina mlađa Grace, odnosno Cyrus Dunham. Kritičari su bili podijeljeni. Jednima se sviđao Lenin dotad neviđen "ispovjedni" stil snimanja, a druge je previše podsjećao na video. Nije im se svidio ni njezin "napravi sam" vizual čemu se priklonila zbog besparice. Unatoč zamjerkama, projekt joj je bio odskočna daska za zahtjevnija ostvarenja. Danas se "Sićušni namještaj" smatra jednim od važnijih uradaka u modernom nezavisnom filmu.
Proslavila se serijom "Djevojke" za HBO, koja se prikazivala od travnja 2012. do travnja 2017., imala je šest sezona, a 62 epizode su trajale od pola sata do četrdesetak minuta. Lena Dunham zamislila je svoj autorski projekt, čija je glavna glumica, kao autentičan prikaz iskustava, borbi i odnosa mladih žena u New Yorku i namjerna je suprotnost "Seksu i gradu". Dok su Carrie i njezine prijateljice živjele na Manhattanu, u svijetu dizajnerskih haljina i Manolo Blahnik štikli, ženska serija Lene Dunham vodi nas u manje uglađenu četvrt New Yorka, Brooklyn, gdje je second hand odjeća svakodnevica.
Dunham prikazuje svoju generaciju koja se nakon studija tek pokušava snaći u stvarnom svijetu. Također prati četiri prijateljice u dvadesetima. Glavna junakinja je Hannah Horvath (glumi je Lena Dunham), ambiciozna i nesigurna spisateljica kojoj roditelji ukidaju financijsku pomoć, pa je muči besparica. Pritom teško pronalazi zadovoljavajuću vezu. Serija brutalno iskreno istražuje žensko prijateljstvo, odrastanje, odnos prema tijelu, seksu, novcu i identitetu, postala je fenomen pop-kulture 2010-ih, promijenila je televizijski mainstream u kojem, zahvaljujući njoj, ima prostora za drugačije ženske likove i donijela joj zavidan profesionalni uspjeh.
Napokon ljubav
U privatnom životu Leni nije baš sve krenulo uzlaznom putanjom kao u zabavljačkoj industriji. Dugo se pokušavala emancipirati od previše zabrinutih roditelja, što je otkrila u ranom radu na YouTubeu. Poslije završetka studija 2008. i povratka u New York iz Ohija godinama se selila s Manhattana na Brooklyn i natrag, ovisno o tome gdje bi pronašla stan s koliko-toliko prihvatljivom cijenom. Na krilima uspjeha sa serijom "Djevojke" 2014. je napisala prvu autobiografiju "Nisam takva djevojka: lekcije jedne mlade žene" i nastavila neumorno snimati, iako svjesna da zdravljem koje se počelo pogoršavati plaća (pre)visoku cijenu. Snimila je dva dokumentarca, u prvom je osvijetlila rad Hilary Knight, autorice ilustracija za seriju popularnih dječjih knjiga, dok je u drugom, "Suited" iz 2016., ispričala priču o krojačkoj radnji gdje se šiju odijela za transrodne osobe. Prije tri godine režirala je humoristični film "Oštar štap" i komediju koja se odvija u srednjem vijeku "Catherine Called Birdy" s Bellom Ramsey, zvijezdom serije "The Last of Us" u naslovnoj ulozi. Prošle godine Netflix je prikazao njezinu seriju "Too Much" od 10 epizoda: prati Amerikanku (igra je Megan Stalter) koja se nakon prekida veze poput Lene Dunham seli u London, pokušavajući iznova pronaći ravnotežu u ljubavi i životu. Ove godine prikazat će se njezin novi film "Dobar seks": u glavnim ulogama su Natalie Portman i Mark Ruffalo.
Što se njezinog privatnog života tiče, njezina najveća bivša ljubav je dvije godine stariji američki glazbenik Jack Antonoff, producent koji surađuje s Taylor Swift, Lorde i Lanom Del Rey. S jednim od najutjecajnijih autora pop-glazbe današnjice te frontmenom grupe Bleachers započela je vezu na spoju naslijepo 2012. godine dogovorenom preko zajedničkih prijatelja. Voljeli su se više od pet godina i tiho prekinuli 2018.
"Jednu večer smo sjeli u zajedničku kuhinju i suočili se, priznajući ono što nitko nije htio reći. Zavjese su padale otkrivajući da smo se razvili odvojeno", napisala je. Nakon bolnog prekida poželjela je potpuni reset i 2021. preselila se u London. Iste godine upoznala je čileansko-britanskog glazbenika, 39-godišnjeg Luisa Felbera na spoju naslijepo koji su im organizirali zajednički prijatelji. Razgovarali su satima, što je Felbera oduševilo.
Prije tog susreta nije znao tko je ona pa je, kako je priznao, proguglao. Veza se razvijala munjevito: zaručili su se nakon samo sedam mjeseci, a već 25. rujna 2021. vjenčali su se na intimnoj ceremoniji u londonskom Union Clubu pred šezdesetak uzvanika, među kojima je bila i Taylor Swift. Mladenka je nosila tri haljine po mjeri škotskog dizajnera Christophera Kanea, uz niske potpetice brenda Miu Miu, u svojem pomalo razbarušenom stilu. Iako priznaje da brak nakon tako kratke veze "nije za svakoga", njih dvoje odlično funkcioniraju. Dokazali su to 2023. u zajedničkom projektu, humorističnoj seriji "Too Much" u kojoj se osvrnula na svoje preseljenje na Stari kontinent, novu ljubav i brak. Muške likove osmislila je kao mješavinu svojih bivših: njezin suprug nije imao ništa protiv.
Iako je Lena i dalje pomalo cinična Njujorčanka koja će se radije narugati filmskoj zaljubljenosti nego je priznati, ovaj put potvrđuje da je Luis Felber onaj pravi. Godinama je analizirala ljubav kroz tekstove i scenarije, no ovo je prvi odnos koji ne pokušava objasniti. Uživa u njemu dan po dan, sretna što je pronašla zrelu, iskrenu ljubav za kojom je dugo tragala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....