Donosimo fascinantnu priču o Lucianu Freudu, slikaru čiji je život ispunjen neobuzdanom strašću i kontroverzama.
Slikareva opsesija temom je sve što mu je potrebno da ga potakne na rad. Djela koja me zaista uzbuđuju uvijek imaju erotski element - riječi slavnog britanskog slikara Luciana Freuda, koji je preminuo u srpnju 2011. u 89. godini, možda najviše govore o njemu kao umjetniku, ali i muškarcu. Unuk slavnog psihoanalitičara Sigmunda Freuda bio je čovjek čijim je životom upravljala strast i kojeg bi vjerojatno teško dokučio i vlastiti djed. Samopriznati čudak, bonvivan, kockar, serijski ženskaroš, loš otac, još gori muž, ali prvenstveno veliki umjetnik na čijim platnima istina nikad nije bila "provučena kroz filter".
"Ne želim da slika samo izgleda kao neka osoba, želim da doslovno bude ta osoba. Za mene, boja funkcionira kao živo meso", govorio je Freud, čiji su naturalistički aktovi otkrivali ono što bi mnogi rado sakrili poput obješenih koža, bora i popucalih kapilara. U londonskoj Nacionalnoj galeriji portreta 12. veljače otvorena je dugo iščekivana izložba "Lucian Freud: Crtanje u slikarstvu", osmišljena tako da i promatrači laici mogu otkriti kako se iza njegovih pomno nanesenih poteza kistom, uglavnom uljnim bojama (omiljeni su mu bili kistovi od dlake samura te od čekinja svinje), kriju nevjerojatno vješti crteži. Dosad su u prvom planu bili Lucianovi slavni portreti kojima se proslavio te aktovi, a sada će i crteži dobiti zasluženu pozornost. Izložba je otvorena do 4. svibnja, s tim da je svijetu otkrila 12 njegovih dosad neviđenih djela. Jedan od najvećih svjetskih slikara novijeg doba u najmanju je ruku bio osebujan.
Stvarao je od 1944. - kad je u Londonu, u galeriji Lefevre, imao prvu samostalnu izložbu na kojoj je izložio svoj prvi (danas legendarni) autoportret "Čovjek s perom" - pa do svoje smrti. Pratio ga je glas jednog od "najsporijih" slikara: poziranje za njegove portrete trajalo bi godinu ili dvije, pa i više. Zato su mu modeli najčešće bile dvije strpljive supruge te četiri partnerice s kojima je dijelio život. Sveukupno je imao 14 djece, od kojih je naslikao desetero. Među njima su i aktovi kćeri tinejdžerica Annie te Rose, koja je pozirala naga kad joj je bilo tek 14 godina, eksplicitan je i izaziva izrazito neugodan dojam. Recimo i to da su mu pozirale i mnoge slavne žene, poput trudne manekenke Kate Moss, modela Jerry Hall te britanske kraljice Elizabete II.Lucian Freud živio je izrazito hedonistički, u stalnom traganju za uzbuđenjima i emotivno-tjelesnim stimulansom potrebnim za slikanje, a pronalazio ga je u brojnim ljubavnim aferama. Istodobno strastven, magnetski privlačan i emocionalno potpuno hladan, gotovo po ustaljenom redoslijedu, zavodio bi osjetno mlađe partnerice koje bi mu postajale modeli. S njima bi dobio djecu pa bi slikao i njih. Vodio je paralelne ljubavne odnose s više žena u isto vrijeme, s većinom je održavao kontakt i nakon što bi ljubav pukla, a o nekima se financijski brinuo.
Umjetničkim svijetom kruži priča da je jedan od najznačajnijih portretista novijeg doba u krevet odveo oko 500 dama. Njegov prijatelj, grčki kipar Vassilakis Takis, 2013. izjavio je to za The Sunday Times. Motiv mu je, osim očite požude, bio umjetnički. Naime, Freud je pasionirano slikao baš ljubavnice. No, njegovi aktovi pokazuju da ne idealizira žensko tijelo: nekad se čini da je akt svojevrsni komentar modelovog unutarnjeg stanja. Prikazivao ih je ranjivima, umornima, tužnima, katkad odbojnima. Kad su slikara pitali zašto njegovi brutalni, beskompromisni ženski aktovi izazivaju nelagodu, rekao je: "Slikam ljude ne zbog toga kako izgledaju, nego kakvi zaista jesu." Najbolji primjer za to je akt "Benefits Supervisor Sleeping" iz 1995. koji prikazuje njegovu prijateljicu Sue Tilley dok se na kauču odmara gola. Dao joj je nadimak "The Big Sue" jer je vrlo krupne građe, što mu Sue, nadzornica u vladinom centru za zapošljavanje u Londonu - s kojom nije imao aferu - nije uzela za zlo. Taj akt ruski oligarh i kolekcionar Roman Abramovič platio je 2018. čak 17 milijuna funti! Vrtoglavi iznos za sliku većeg formata te godine se smatrao rekordom za djelo živućeg umjetnika, navodi BBC. Radovi umjetnika rođenog 8. prosinca 1922. u Berlinu i danas su među najskupljima.
Velika obitelj
Slikarski genij rođen je u Berlinu, tadašnjoj prijestolnici Weimarske Republike. Njegov otac je arhitekt Ernst Freud, četvrti od šestero djece Sigmunda Freuda, slavnog psihoanalitičara, i njegove supruge Marthe. Ondje je 1919. otvorio arhitektonski ured i ubrzo nakon toga oženio je Lucie Brasch, kćer bogatog berlinskog trgovca žitom. Dobili su tri sina: najstariji Stephen rođen je 1921. i kasnije je postao trgovac željezom, drugi je Lucian, rođen 1922., a dvije godine kasnije došao je i najmlađi Clement (kad je odrastao, postao je televizijski voditelj). Njihov djed po očevoj strani, psihoanalitičar Sigmund Freud, često je putovao iz Beča, gdje je živio, u Berlin, gdje je primao terapiju za uznapredovali karcinom čeljusti. S Lucianom je imao lijep odnos - svaki put bi mu donio hrpu stripova (dijelili su naklonost prema Maxu i Moritzu, junacima iz Wilhelm Buschovog stripa) i novi crtački pribor te ispričao nekoliko masnih viceva, apsolutno neprikladnih za njegovu dob, a jednom je prilikom nakon obiteljskog objeda izvadio umjetne zube iz usta i počeo njima škljocati iznad dječakove glave. Lucian je bio i miljenik majke, koja je podržavala njegov umjetnički talent. Kad se zainteresirao za fotografiju, majka mu je kupila fotoaparat, a posljednja slika koju je snimio u Berlinu prikazivala je Adolfa Hitlera u pratnji njegove svite.
"Okružen svim onim ljudima, doimao se sićušno i beznačajno - ispričao je Lucian kasnije. Nakon što su nacisti u Njemačkoj došli na vlast, njegov otac, svjestan opasnosti koja im prijeti kao Židovima, preselio se s obitelji u London i ondje otvorio arhitektonski ured. Pristojno su živjeli i relativno često primali goste. Arhitekt je, predstavljajući im svoju obitelj, o Lucianu govorio: "Ovaj divlji je moj srednji sin." Roditelji intelektualci željeli su najbolje obrazovanje za njega pa su ga upisali u internat Dartington Hall u Devonu. Tamo ga je pratio glas čudaka koji se više volio družiti s konjima i kozama na imanju nego s drugim učenicima. Ni u sljedećoj privatnoj školi Bryanston nije bilo bolje. Prezirao je disciplinu i stalno radio nove spačke - jednom je namamio čopor pasa lutalica u školski hodnik. Dok su nastavnici u panici bježali, on se sa strane smijao. Tada je dobio ukor i nastavio s glupostima. Kap koja je prelila čašu bilo je njegovo javno pokazivanje stražnjice, rezultat izgubljene oklade s nekim kolegom, nakon čega je izbačen iz škole. No, nitko mu nije mogao opovrgnuti veliki umjetnički talent. Kratko je studirao na Central School of Art in London, a potom mu je jedan od prvih radova i jedina skulptura koju je napravio - tronogi konj izrezbaren od drva - omogućio 1939. upis na akademiju East Anglian School of Painting and Drawing u Dedhamu. Zbližio se s profesorom Cedricom Morrisom, koji je uvelike oblikovao njegov umjetnički izričaj.
"Naučio me da portret mora biti otkrivajući do granice bezobraznog", priznao je Freud, koji se ni na studiju nije smirio. Avanturistički duh natjerao ga je da se početkom četrdesetih priključi trgovačkoj mornarici koja je u atlantskom konvoju tijekom Drugog svjetskog rata, unatoč sveprisutnim njemačkim podmornicama, donosila u Veliku Britaniju vojnu pomoć iz Sjedinjenih Država. Put po Atlantiku gotovo ga je stajao života.
"Brod iza nas bio je pogođen. Dva čamca za spašavanje su pobjegla, a onda je sve odletjelo u zrak. Komadići broda i komadići ljudi pljuštali su poput kiše", ispričao je Freud, koji je na brodu dobio tešku upalu pluća, pa je nakon tri mjeseca otpušten iz službe i vraćen kući. Vrativši se kući posvetio se slikarstvu. U jeku rata, 1943., tamilski pjesnik i književni urednik Meary James Thurairajah Tambimuttu naručio je od Freuda ilustracije za zbirku poezije Nicholasa Moorea "Stakleni toranj", a godinu kasnije slikar je imao prvu samostalnu izložbu. Poslije rata neko je vrijeme slikao u Parizu, Grčkoj te u Dublinu, no London je oduvijek bio grad u kojem se najbolje osjećao i ostao njegova baza do kraja života.
Status ultimativne zvijezde
Kao figurativni slikar koji se trudio afirmirati iako je u trendu bilo apstraktno slikarstvo, tjerao je po svom i prošao je kroz bolna razočaranja. Godinama je radio kao gostujući predavač u londonskoj Slade School of Fine Art (što je bilo bitno i za njegov ljubavni život). Toliko željenu profesionalnu afirmaciju i stabilniju zaradu dočekao je tijekom 1950-ih, kada su se njegovi portreti počeli redovito izlagati u londonskim galerijama i kupovati za privatne zbirke. Tek je tada postao cijenjen figurativni slikar i otada je mogao živjeti od slikanja. No, status ultimativne zvijezde dobio je između svibnja 2000. i prosinca 2001., kad mu je kraljica Elizabeta pozirala u palači St. James u Londonu, što je bio presedan jer kraljice nikada ne poziraju toliko dugo. Nakon što je Roman Abramovič dao puste milijune za njegov akt "Velika Sue", Freud je postao legenda.
Koliko je bio poznat, svjedoči detalj o prodaji zbirke od njegovih 11 pisama upućenih prvoj djevojci, Felicity Hellaby. U Sotheby‘su u veljači 2014. prodana su za 122.500 funti (prema drugoj verziji, dostigla su cijenu od nevjerojatnih 412.000 funti) s tim da je početna procjena cijene bila 3000 - 5000 funti. Slikar ih je napisao početkom 40-ih kad je Felicity upoznao u umjetničkoj školi u Dedhamu u Essexu, koju je pohađao od 1939. do 1940. godine. Kada je krajem 40-ih upoznao prvu suprugu Kitty Garman, pisma su prestala stizati. Njegova odabranica bila je četiri godine mlađa slikarica, kći kipara Jacoba Epsteina. Vjenčali su se 1948., kada su dobili prvo dijete, Annie, koja je postala pjesnikinja, dok je njezina četiri godine mlađa sestra Annabel slikarica.
Freud je vrlo brzo shvatio da je vjernost za njega nemoguća misija. Trebao je žene, uzbuđenje, osvajanje i seks da bi mogao slikati. S Kitty Garman je izdržao u braku četiri godine - ostavio ju je 1952. i spetljao se s prelijepom spisateljicom i članicom visokog društva, devet i pol godina mlađom lady Caroline Blackwood, koju je oženio 1953. tako da su u prosincu te godine pobjegli u Pariz. Telegram kojim su obavijestili obitelj o vjenčanju zgrozio je njezine roditelje: Basila, četvrtog markiza od Dufferina, i Maureen Constance Guinness, članicu slavne irske obitelji. Lucian Freud bio je sve osim poželjnog, dobrostojećeg zeta. Njihove nade da će se brak vrlo brzo raspasti nisu se odmah ostvarile: par, koji nije imao djece, ostao je zajedno šest godina, a onda je slikar 1959. odlepršao drugoj.
Dok je predavao na Slade School of Fine Art zagledao se u 17 godina mlađu studenticu Suzy Boyt: nije mu trebalo mnogo da je 1959. zavede, počne slikati i na kraju dobije s njom čak četvero djece. Veza je bila burna, strastvena, ona se nije ustručavala imati afere sa strane znajući da joj je nevjeran. Tako je 1960. rodila sina Kaija kojeg je slikar prihvatio kao svoga premda mu nije bio biološki otac. Nekadašnja studentica s vremenom se emancipirala od Luciana: gradila je karijeru spisateljice i novinarke, zbog sebe same i djece koju su dobili, znajući da je slikar, najblaže rečeno, nestalan. Najprije im se 1957. rodio sin Alexander, a godinu i pol kasnije na svijet je došla kći Rose. Još jednu kćer, Isobel, dobili su 1961., dok se njihovo najmlađe dijete, Susie Boyt, rodila 1969. godine. Sva njihova djeca s ponosom ističu tko im je otac i da su praunučad Sigmunda Freuda.
Jedna od slikarevih partnerica bila je i Katherine McAdam s kojom je bio u isprekidanoj vezi započetoj 50-ih godina: s njom je dobio četvero djece koje mu je zabranila slikati. Danas su odrasli, a britanski mediji nazivaju ih "nepriznatim" članovima obitelji Freud. Nisu među nasljednicima slikareve milijunske ostavštine, što je potvrdio David McAdam Freud, jedno od odbačene djece.
Ljubavne intrige
"Mislim da je mamino napuštanje Luciana, to što smo ga ostavili i nismo mu rekli gdje smo, toliko povrijedilo da nije mogao oprostiti ni njoj ni nama", rekao je u intervjuu za The Guardian njegov 62- godišnji sin David. Sa sestrama, kiparicom Jane (rođenom 1958. koja je nakon teške bolesti preminula 2022.) i Lucy, 65-godišnjom slikaricom, te 67-godišnjim bratom, slikarom Paulom - kao dijete je živio u oskudici. Uzdržavala ih je majka koja je radila kao učiteljica likovne umjetnosti, a okušala se i kao modna dizajnerica. S djecom je u početku živjela blizu Luciana, što je bio čest slučaj sa svim njegovim partnericama. No, poslije svađe s Freudom preselila se u Roehampton u jugozapadnom Londonu, prestala se javljati bivšem i nije mu dopuštala viđati djecu. David je kasnije ispričao kako je kasnije u životu od oca doživio neugodnost. Bilo je to na jednom događaju na koji je došao sa svojom zgodnom suprugom, liječnicom Kathryn.
"Tijekom zabave dobio sam SMS poruku u kojoj je pisalo da Lucian želi naslikati akt moje žene. Odbio sam. Bio sam bijesan. Zašto bi moj vlastiti otac poželio gledati i slikati moju golu ženu?", rekao je ogorčeno.
Zaljubljivi i puteni slikar spetljao se krajem 50-ih i početkom 60-ih s gotovo 20 godina mlađom Bernadine Coverley. Kasnije je postala spisateljica, koja se s kćerima iz veze s Freudom, Bellom i Esther, preselila u Maroko, a kasnije se uputila na put oko svijeta brodom s novim ljubavnikom, Nijemcem Uweom. Kad je 1961. bila trudna sa starijom kćeri, Freud ju je slikao tijekom 1960. - 1961. Taj rad zove se "Trudna djevojka". Bernadine Coverley tada je bilo samo 17 godina, a pod srcem je već nosila Bellu. Slika je 2016., mnogo godina kasnije, na aukciji u Londonu prodana za 16,1 milijun funti. Na popisu ljubavnica koje je Freud slikao i imao s njima djecu je i slikarica Celia Paul. I nju je, poput Suzy Boyt, upoznao u Umjetničkoj školi Slade. Zaljubljenoj osamnaestogodišnjakinji nije smetalo što je Lucian 37 godina stariji od nje. U desetogodišnjoj vezi, koja je samo s njezine strane bila monogamna, dobili su 1971. sina Franka. Lucian ju je cijelo vrijeme opsesivno slikao. Među djelima iz prve polovice 80-ih na kojima je Celia ističu se "Gola djevojka s jajetom" (danas je, čini se, vlasništvo British Councila i često se izlaže na Freudovim retrospektivama), dok je Celijin portret "Djevojka u prugastoj spavaćici" završio u privatnoj kolekciji samozatajnog zaljubljenika u Freuda, kojem nije bilo teško izdvojiti tko zna koliko milijuna za to djelo. Dodajmo i to da je Freud počeo slikati i svog sina Franka kojeg je 1984. dobio s bivšom studenticom. Mladić je, na nagovor majke koja se nadala da bi se njih dvojica tako mogli zbližiti, jedva pristao pozirati. Međutim, dozlogrdilo mu je (pre)dugo sjedenje pred očevim štafelajem. Početkom 2000-ih otišao studirati jezike, zbog čega je, kako je 2012., godinu dana nakon očeve smrti, rekao za The Guardian, često putovao u inozemstvo. Dodao je da je trebalo biti strpljiviji s osebujnim ocem, ali što je tu je. Danas je i on umjetnik, poput svoje majke.
Kada je Lucian Freud 2011. preminuo, njegova imovina procijenjena je na 96 milijuna funti, od čega su, nakon oporezivanja, ostala oko 42 milijuna. Pohranjeni su u zakladu čiji korisnici, unutar obitelji, nisu otkriveni javnosti. Njime, u ime nasljednika, upravljaju Rose Pearce, odnosno Rose Boyt rođena iz Freudove veze sa Suzy Boyt te slikareva odvjetnica Diana Rawstron. Nezadovoljan raspodjelom, Lucianov sin David McAdam Freud tužio je zakladu, a koliko je poznato, novac nije dobio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....