Umjetnička ravnateljica Ansambla LADO Zrinka Posavec (44) i njezina mlađa sestra glazbenica Maja Posavec (42) nose najljepše uspomene iz rodnog kraja prema kojem i danas njeguju ljubav, u posao se jedna drugoj ne miješaju, a najviše uživaju u opuštenim, zajedničkim nedjeljama.
Maja Posavec
Šetnje po poljima i vinogradima, pjevanje i snimanje na kasetofon, igre pogađanja pjesama prije spavanja - to su trenuci koji mi prvi padnu na pamet i prva sjećanja iz našeg ranog djetinjstva u Slavoniji. Najdraža uspomena mi je odlazak u kupnju u susjednu nam Mađarsku, kada je Zrinka progovorila mađarski jezik. Oduvijek je imala božanski dar sporazumijevanja. Ja bih se držala mame i tate, dok je ona vrlo samostalno obilazila trgovine i štandove sama. Komunicirala je sa svima i nije imala nikakav strah. Tada mi je to bilo nepojmljivo, ali danas vidim to kao dio njenog radoznalog i slobodnog karaktera.
Ne znam kada sam postala toga svjesna, ali gluma i glazba zanimale su me već tada zanimale, kao djevojčicu, iako mi nitko nije prenio ljubav prema njima. Sama sam to pronašla u sebi i oko sebe. Zrinka i ja smo pjevale skupa, ali osim folklora gotovo da nismo imale dodirnih točaka u glazbenom odabiru. Otkrivala sam glazbu koja mi se sviđala na MTV-ju i na radiju i bila sam joj prilično vjerna. U srednjoj školi sam počela svirati gitaru i svirala sam omiljene pjesme pa pomalo počela pisati svoje. Gluma je tada još bila kao nekakva vizija za budućnost. I Zrinka je kao glumica odlična, a kao pjevačica precizna, tehnički jako vješta - uvijek pjeva do kraja i s emocijom, nikada ne odrađuje. U Zrinku imam potpuno povjerenje što se pjevanja tiče tako da ju ponekad znam zamoliti da me upjeva ili da me presluša kada se pripremam za neki nastup.
Kao sestra je ponekad stroga i zaštitnički nastrojena, ali je zapravo jako brižna i više od svega zabavna. Ono najvažnije što sam od nje naučila je pisanje mailova. Možda se čini neproduhovljen nauk, ali za mene je velik. Naučila me da službena komunikacija nije bauk. Zrinka odlično kuha pa često zajedno ručamo njene delicije. Najljepše je kad imamo malo više vremena jer nismo baš za kratke susrete. To je obično nedjeljom kada se ima više vremena za ćakulu. Prilično je odlučna, ustrajna, disciplinirana i strpljiva i ostvaruje dugoročne ciljeve. Tu joj se najviše divim i ponosna sam na nju, ali ima kratak fitilj koji aktivira moj kratak fitilj, dok me pak oduševljava svojim pronicljivošću - čita sve kao knjigu! Najveću manu nema, jedna od manjih je strogost, a najveća vrlina joj je radost.
Najsličnije smo fizički, a najrazličitije mentalno. Svi koji nas poznaju komentiraju našu sličnost, imamo i slične boje glasa i neke zajedničke sitne geste. No, funkcioniramo totalno drugačije, ja sam puno sporija i trebam više prostora, dok je Zrinka bolje organizirana i spremnija za akciju - komunikativna, kreativna, intenzivna. Mislim da je ona i tipičnija Slavonka jer njeguje tradiciju pečenja kolača. Ja sam Slavonka po mirnoći, nikad se nisam naviknula na stres, buku i promet velikog grada.
Jedna od neispunjenih želja koju bih s njom voljela ostvariti je neko putovanje. Jednom smo išle zajedno u Berlin, to nam je bilo baš naporno, pa čekamo neko putovanje kojim bi popravile taj dojam.
Zrinka Posavec
Maja je stigla samo dvije godine nakon mene, tako da se zapravo ni ne sjećam svog života prije nje. Ona je oduvijek bila pored mene kao sestra - suigračica. Imamo jako puno lijepih uspomena, ali najdraže su mi one iz djetinjstva kad smo zajedno glumile, pjevale i izmišljale svoje svjetove. Maja zna biti vrlo iskrena, ponekad i kritična, ali uvijek s mjerom. Znam da njezina pohvala dolazi samo kad je uistinu zaslužena i baš zato mi puno znači. Cijenim njezino mišljenje jer znam da iza toga stoji promišljenost i ljubav. U mnogim stvarima zna biti zaštitnički nastrojena, iako je mlađa.
Kao glumica i pjevačica je izvrsna! Kao glumica intuitivna i duboka, a kao pjevačica – moćna i izražajna. Godinama radi na svom glasu, uz formalno glumačko obrazovanje uzimala je i privatne poduke pjevanja. Svaka njezina izvedba je posebna i autentična. Osim toga, i sama piše glazbu – njezin novi album na engleskom jeziku "Leaving A Lover", pod umjetničkim imenom Poma, upravo je izašao i zaista sam radosna. I mene je glazba zanimala od najranijeg djetinjstva. Sjećam se da sam satima gledala festivale, glazbene emisije i plesne nastupe na televiziji. Iako naši roditelji nisu iz umjetničkog svijeta, meni je ta ljubav došla prirodno, iznutra. I danas bih izabrala isti put.
Ono najvažnije što sam od sestre naučila je da vrijedi slijediti sebe i svoju istinu, čak i kad je teško i kad ideš protiv struje. Maja je uvijek bila svoja – nije radila ništa u što nije vjerovala. Njezin put je dubok, često izazovan, ali zato su i njezine izvedbe toliko snažne i dojmljive.
Danas stanujemo blizu u Zagrebu, pa se viđamo redovito. Imamo nedjeljnu tradiciju – ja kuham, ona dođe na ručak. Nedjeljom smo obje opuštenije, pa često zapjevamo, nasmijemo se, jednostavno budemo zajedno. Ponosna sam na nju zbog njezine hrabrosti i stalnog rada na sebi. Nikad ne miruje – uvijek istražuje, uči, raste. Zna me izluditi kad nešto zaboravi pa ja moram uskočiti. A oduševi me svaki put kad stane na pozornicu – u tom trenutku zaboravim sve sitnice koje me živciraju. Najveće vrline su njezina predanost, dubina i emotivna iskrenost. Mana? Rekla bih zaboravljivost i ponekad pretjerana dramatičnost.
Po izgledu smo vrlo slične i često nas ljudi miješaju, ali po energiji i temperamentu smo različite: ja sam glasnija i više organizator, ona je više mirniji, ali slobodni duh. Ja sam tipičnija Slavonka. Volim kuhati, njegujem slavonsku tradiciju i folklor – i to mi je važno, jer se time povezuješ s korijenima. Maja je više Slavonka po duši nego po vanjskom izražaju. U posao se jedna drugoj ne miješamo. Savjetujemo se i dijelimo ideje, ali svaka ima svoj put. Podržavamo se, ali ne ulazimo jedna drugoj u prostor rada. Voljela bih da zajedno negdje otputujemo na duže vrijeme. Mislim da bi to bilo sjajno, na recimo tri tjedna ili mjesec dana.
Veselim se i jedva čekam njezin rujanski koncert u Zagrebačkom kazalištu mladih koji neće biti samo koncert, već glazbeno-kazališni performans. Riječ je o predstavljanju njenog novog projekta "Leaving a Lover“ - konceptualni glazbeni projekt svestrane umjetnice nastao pod umjetničkim imenom POMA - lik koji živi između imaginarnog svijeta priče i stvarnog svijeta izvedbe. Kroz svoj umjetnički alias Maja stvara projekte neopterećena prethodnim složit ćete se, impresivnim glumačkim ili glazbenim radom. Što nije lak zadatak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....