Televizijski voditelj Matija Lovrec (58) i njegova kći, prvostupnica novinarstva te trenerica skijanja i plivanja Maria Angelina (27) zajedno rade na televiziji, obožavaju skijati i družiti se, a ona je bila uz njega kada je doživio jedan od ukupno 17 moždanih udara.
Matija Lovrec
Maria nam je bila veliko iznenađenje. Nismo joj se nadali, ali bili smo spremni i sretni što ćemo dobiti novog člana obitelji. Nisam znao da će biti kći sve do jednog pregleda na kojem su utvrdili spol. Htio sam da se zove Maria, uzvišeno, ponosno, gordo. Imao sam već punih 30 godina i bio sam spreman na kćer. Kada je došla kući iz rodilišta, zanimljive su bile situacije u kojima se baš nismo snalazili, ali koje si pokazali koliko smo sposobni prilagoditi se i prihvatiti najljepše čudo koje nam je uljepšalo živote. Prvo smo se navikavali, i mi na nju, a i ona na nas. A onda je sve krenulo glatko.
Maria je bila dobra, aktivna, ali poslušna i talentirana djevojčica. Od malena je pokazivala talent za glazbu, svirala je gitaru, išla je u glazbenu školu i već tada je baš lijepo skijala. Od mene je sigurno naslijedila brojne stvari – ljubav prema glazbi, sportu, tvrdoglavost, ustrajnost, vjernost, spremnost za učenje. I ona i njezin brat Tom oboje su moji u svakom smislu riječi, i na to sam baš ponosan. Sposobni su, inteligentni i jako samostalni, čak u stvarima za koje nisam bio siguran da mogu napraviti. Jako su nježne duše i volim ih više od ikoga, više od sebe.
S kćeri u slobodno vrijeme volim skijati, putovati, razgovarati o ozbiljnim temama, jesti i kuhati, isprobavati nova jela, slušati glazbu. Zajedno i radimo u emisiji "TV Automagazin", što ponekad nije lako, treba ju usmjeriti ako je na krivom putu. Ali kada se prihvati nečega, dovršava i temeljita je. Voli aute, i za djevojku je jako talentirana u tim nekim takozvanim "muškim stvarima".
Ono čime me najviše može naživcirati je njezin doživljaj vremena – kasni i to joj je najveća mana, a oduševljava me njezin intelekt, um i talent te vrhunski rad s djecom koju trenira plivanje, jednostavno ju obožavaju. Sve mane nadoknađuje najvećim srcem na svijetu, ljubavlju i nježnošću. Sve što je postigla, sama je postigla i možda nisam u početku vjerovao da će uspjeti, ali sve je napravila savršeno. Zamislila je da želi biti učiteljica skijanja - danas to radi vrhunski. Mnoge njezine prijateljice koje su imale bolje uvjete nisu uspjele. Ona je pokazala koliko zna, hoće i može. Nedavno je diplomirala na Fakultetu političkih znanosti i tu sigurno nije kraj.
Volio bih s njom i Tomom otići na daleko putovanje, od mjesec dana. Uživati u svakom trenutku bez stresa, bez ikakvog pritiska, da uživamo baš u svakoj sekundi života – u Ameriku, Aziju, Afriku, za početak, a onda ćemo lako.
Maria Lovrec
Sjećam se kako sam s tatom svakog Božića slagala tračnice za vlak oko bora i igrala se s vlakovima, to je bila naša tradicija. Među prvim sjećanjima mi je i prvo obiteljsko skijanje s mamom, tatom i djedom Brankom u Kranjskoj Gori, kada sam proskijala. Sportski karakter i ljubav prema sportu sam naslijedila od tate, a rekla bih i od djeda (po tati), oni su mi uvijek bili podrška, a kasnije i motivacija, pogotovo što se skijanja tiče.
Na moj život je utjecalo je i odrastanje na hodnicima HRT-a. Često sam bila kod tate u spikerskoj redakciji gdje mi je pokazivao kako radi i tu se rodila moja ljubav prema medijima i novinarstvu. Što sam starija, sve sam više fizički sličnija mami Zrinki, no karakterno sam definitivno “mali Matija”. S tatom sam proputovala Sloveniju i Austriju, skijali smo svugdje, za svoj gušt. Imamo puno anegdota s tih putovanja kojima se smijemo, primjerice, kada smo zapeli s autom jer nas je navigacija odvela na vrh brda ili kada je prijatelj Saša u Heiligenbluttu, po mećavi upao na glavu u rupu od tri metra pa smo ga čupali van. Rado se sjetim noćnih skijanja na Kopama ili otoka Hvara na kojem bi se vozili skuterom i pjevali "The Lion Sleeps Tonight" iz svega glasa. Nekad kad se zaželimo jedno drugog, samo si pošaljemo tu pjesmu.
Tata je strog, ali pravedan. Uči nas da puno radimo i budemo najbolji u svom poslu. Kod nas doma nikada nije bilo kazni, oduzimanja stvari ili zabrane izlazaka, već bismo o svemu razgovarali. Takvi razgovori u kojima bih vidjela da je tata razočaran u mene i tužan su mi bili veća kazna od zabrane mobitela.
Naučio me i puno praktičnih stvari poput pravilnog korištenja perilice za suđe, a da ne ostanu mrlje na posuđu, kako ne bacati ostatke hrane, kako popraviti kotlić ili sastaviti ormar. Šalu na stranu – ono najvažnije što sam naučila je da nikada ne smijem odustati od stvari koje volim i uživam u njima. Kada me od licence za trenericu skijanja dijelio samo jedan ispit, slomila sam nogu i dobila ugrađenu pločicu i devet vijaka u gležnju. Tata je došao po mene u bolnicu u Austriju i te zime sam mislila da je gotovo, da više nikada neću skijati. No roditelji mi nisu dali da odustanem, naučili su me da se borim i kada je najteže. Već iduće zime sam položila ispit, dobila licencu i otišla na dodatnu edukaciju za skijašku sutkinju. Sada radim paralelno u tri škole skijanja i imam više od pet godina iskustva rada s djecom. A zamislite da sam tada odustala od skijanja...
S tatom danas najviše volim otići na ručak ili putovati, pa i raditi s njim jer je zanimljivo i nema monotonije. Drago mi je što mogu učiti i sazrijevati uz njega. Rad s njim je nekad zahtjevan jer je točan i strog po pitanju posla, ali sve što sam u praksi naučila o novinarstvu sam naučila od njega. Znaju mi reći "blago tebi, ti radiš s tatom pa ti je lakše", ali realnost često zna biti obrnuta jer mislim da je pritisak i da su očekivanja još veća. Znaš da to nije neki posao gdje si privremeno ili gdje imaš šefa kojeg možda kasnije više nikada nećeš vidjeti u životu.
Ono čime me učinio najponosnijom je činjenica da je preživio više od 17 moždanih udara, zahvalna sam što je živ. Ponosna sam i na sve što je napravio i izgradio u životu, na način kako me je odgojio. Moj tata je veliki borac. Jedan od moždanih udara proživjela sam s njim, imala sam možda 10 ili 11 godina kada smo se vozili u žičari-sidru na Voglu u Sloveniji, samo srušio. Tada nisam bila svjesna što smo prošli zajedno u tom trenutku.
Tvrdoglav je i nekad mu se neke stvari ne mogu objasniti. Znamo se kao, vjerojatno, svaki tata i kćer, posvađati oko najmanje gluposti, pa nam kasnije bude žao, jer smo isti. Često me iznenadi svojim idejama, predanošću poslu i nevjerojatnim sposobnostima. U posljednje vrijeme češće skijamo, a svaki njegov entuzijastičan pristanak na skijaške planove me baš veseli. Takvi trenuci nam puno znače.
Mislim da smo brat i ja njegova najveća postignuća u životu. I u trenucima kada je bilo teško, tata je uvijek ostajao dosljedan tome da Tom i ja budemo dobro odgojeni, akademski obrazovani, kvalitetne i čvrste osobe. Nije rijetkost da to javno kaže, pa mi imamo još veću motivaciju da ga učinimo ponosnijim. Tom je učenik osmog razreda, priprema se za Klasičnu gimnaziju, a ja studiram novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti te rani i predškolski odgoj na Učiteljskom fakultetu. Oboje smo išli u glazbenu školu, on svira saksofon kao i tata, a ja gitaru, on trenira košarku, a ja sam trenerica skijanja i plivanja te skijaška sutkinja. To su sve neke stvari koje su se dogodile spontano, ali tata je odigrao veliku ulogu u tome.
Što se tiče novinarstva, voljela bih voditi s tatom "TV Automagazin". Zaposlena sam, pomažem sve što treba iza ekrana i znamo to spominjati, ali još nismo zajedno vodili emisiju, a to bi mi bilo ostvarenje životnog sna. Osim toga, voljela bih posjetiti i neke egzotične destinacije s tatom i bratom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....