Glumica Maria Montez danas je gotovo zaboravljena, ali na vrhuncu karijere tijekom 2. svjetskog rata, kad je snimila niz eskapističkih filmova u kojima se uglavnom prošetavala egzotičnim okolišem u oskudnoj odjeći, nudeći dobrodošao bijeg od sive ratne svakodnevice, bila je slavljena kao zvijezda, pozivana u Bijelu kuću i obasipana pismima obožavatelja koji su joj dali nadimak ‘Kraljica tehnikolora‘ jer su njezine uspješnice blještale u živim bojama omogućenim novom tehnologijom.
Upravo pod tim naslovom, "Kraljica tehnikolora", ovih je dana objavljena nova biografija Dominikanke koja je uspjela pokoriti Hollywood premda se nije isticala glumačkim talentom, nije pohađala dramsku akademiju, nije znala ni pjevati ni plesati, i govorila je s tako jakim akcentom da se jednom požalila kako ne razumije ni samu sebe, a možda najgore od svega, u srce američke filmske industrije stigla je kad joj je već bilo 29 godina, što je po hollywoodskim mjerilima bilo neprihvatljiva starost. Ali šefovi Universala kao da su prepoznali nešto u Mariji - osim njezine upadljive ljepote - pa su problem godina riješili jednim jednostavnim zahvatom: godinu rođenja promijenili su iz 1912. u 1920.
Maria se rodila u Dominikanskoj republici, u mjestu Barahona koje je s ostatkom zemlje bilo povezano isključivo brodom, kao druga od desetero djece i prva od pet kćeri u obitelji uglednog poslovnog čovjeka Isidora Gracije Garcije. Pravim imenom Maria Africa Garcia Vidal, djetinjstvo je provela u provincijalnoj Barahoni gdje je išla u školu i pomagala mami u kućanstvu, premda je poslije za tabloide izmislila da je odrasla na Kanarskim otocima i da je pohađala strogu katoličku školu. Ipak, odskakala je od okoline jer joj je otac bio imućan pa je pripadala višem sloju i mogla je sanjati o uspjehu daleko od kuće.
Već kao mala, Marija je imala ambiciju da postane glumica i priređivala je predstave u školi i za obitelj, posebno za voljenog oca koji ju je u tome podržavao. Pazila je i na liniju pa je satima hodala po selu, a k tome je revno je učila engleski.
Je li joj William MacFeeters, dvostruko stariji američki bankar koji je radio u Dominikani, bio samo stepenica prema Hollywoodu, ili ga je stvarno voljela, teško je reći. Svakako, on se zaljubio u nju i kad su se 1932. vjenčali - njoj je bilo samo 20 godina - omogućio joj je luksuzan život, putovanja prvim razredom, posjete Europi i Americi. Ali to je Mariji očito bila samo priprema za ono što je uistinu priželjkivala i kad je 1939. došla s mužem u New York, jednostavno je ostala - i to na 24-metarskoj jahti "Mako" u vlasništvu milijunaša koji je volio lijepe žene. MacFeeters je poslije zatražio rastavu, a Maria je molila novinare da ga ne spominju u člancima o njoj jer "svaki put kad ga spomenete, od njega dobijem ljutito pismo!"
Boravak u New Yorku, kao i novac koji joj je otac ostavio (20 tisuća dolara, što bi danas vrijedilo gotovo 400 tisuća), Maria je mudro iskoristila da nađe vezu za Hollywood pa je, skockana od glave do pete, redovito posjećivala noćne klubove, davala izjave za novine i napokon pronašla agenta, Louisa Schurra, koji ju je povezao sa studijem Universal u Los Angelesu.
Maria, ili njezin spretni agent, odabrali su pravi trenutak jer je američka vlada lansirala takozvanu "politiku dobrosusjedskih odnosa" s Latinskom Amerikom u kojoj je i Hollywood davao priliku latino glumicama. Uz najpoznatiju među njima, Carmen Miranda, bile su tu još Lupe Velez, Olga San Juan i mnoge druge, ali Maria, koja je uzela prezime prema slavnoj glumici Loli Montez, brzo se istaknula - možda i zato što nikad nije pokleklnula i prihvatila stereotipnu latino ulogu niti je kad karikirala naglasak. Kao potomkinja imućne obitelji, posjedovala je samouvjerenost i uvijek i svuda se osjećala povlašteno, ili se bar tako držala, pa je, za razliku od ostalih Latino glumica, na filmu uvijek glumila kraljice i princeze, a nikad sluškinje i robinje.
- Važna sam od svoje pete godine. Dolazim iz važne obitelji i naučili su me da sam i ja važna - objasnila je Maria u jednom intervjuu.
Ipak, u Hollywood je stigla sasvim sama i nije imala mentora da joj pomogne ni, kao Gloria Swanson ili Ginger Rogers, mamu koja će bdjeti nad njom. Nije zapravo imala ništa osim odlučnosti da uspije.
Ispočetka situacija nije djelovala obećavajuće. Mariji su davali nezamjetne uloge u filmovima koji nisu posebno privukli publiku i činilo se da će sve završiti prije nego što je pravo i počelo. Ali tad je odlučna Dominikanka uzela stvari u svoje ruke. Poslušala je savjet iskusnog promotora Henryja Rogersa koji joj je objasnio kako, da bi privukla pozornost medija, mora biti iznimna, i počela na tome raditi. Zaključila je da su joj najjači aduti izgled - bila je statueskna, naglašenih oblina i sa 172 cm visoka za ženu onog doba - pa je investirala u vrhunske promo fotografije i razradila svaki svoj nastup u javnosti, od ručka u studijskoj kantini, gdje je pravila predstavu od jela i čitanja novina, do spektakularnih ulazaka u noćni klub koji nikome od nazočnih ne bi mogli promaknuti. K tome, ako bi primijetila da je nakon nje u klub stigao neki važan producent ili redatelj, Maria bi izišla i ponovno dramatično ušla; jednom je, priznala je, u isti klub u jednoj večeri ušla ravno dvanaest puta i svaki put su fleševi bljeskali.
Za glumicu koja je snimila šačicu teško pamtljivih filmova, Maria je dobivala nesrazmjerno mnogo prostora u medijima, koji su detaljno pisali o tome kako nerado nosi grudnjak - "jer mi ne treba", ponosno je objašnjavala - i davali joj nadimke kao što su "dominikanski dinamit" ili "karipska ciklona". Javnost je posebno napeto pratila njezin ljubavni život, koji se sastojao od beskonačnog niza muškaraca s kojima je izlazila u restorane i klubove, kao što su Orson Welles, redatelj Jean Negulesco, glumci Franchot Tone, Mischa Auer i Walter Pidgeon, pjevač Rudy Vallee, nogometaš Kurt Kruger … Zvala ih je "hollywoodski vukovi" i hvalila se kako zna izići s njima na kraj, čak je napisala i nekoliko članaka o odnosima među spolovima u kojima je tvrdila kako se muškarci moraju agresivno udvarati ženama, a na ženi je da to okrene u svoju korist i preuzme kontrolu, dopuštajući pritom muškarcu da misli kako je on taj koji sve kontrolira.
Sva ta silna samopromocija možda ne bi bila dovoljna da Maria nije zasjala u svojoj verziji saronga u u filmu "Južno od Tahitija" i postala prava pin-up djevojka. Pustolovni filmovi u raskošnom tehnikoloru koji su slijedili pretvorili su je u istinsku zvijezdu, poput "Arabian Nights" iz 1942. kad je Maria na projekciji u Universalu vrisnula: - Kad se vidim na platnu, tako sam lijepa da vrištim od veselja!
Nastavilo se u sličnom stilu, na egzotičnim lokacijama i kostimima koji mnogo otkrivaju: "Bijeli divljak", "Ali-baba i četrdeset lopova" i "Cobra Woman" u kojem Maria glumi kraljicu i njezinu zlu sestru blizanku, u režiji slavnog Roberta Siodmaka, koji je rekao kako Maria "uopće ne zna glumiti, ali je iznimna kao osoba i potpuno vjeruje u svoje uloge".
Slava se Mariji dogodila gotovo istodobno kad i ljubav: u listopadu 1942. na kolodvoru je spazila visokog, plavokosog i plavookog muškarca koji je izgledom odskakao od Amerikanaca. Bio je to francuski glumac Jean-Pierre Aumont, na privremenom radu u Hollywoodu. Maria se zaljubila na prvi pogled, a isto je to doživio i Aumont, i htio ju je smjesta zaprositi, ali se suzdržavao jer je znao da će, kao francuski časnik, uskoro morati u vojsku. Ljubav je ipak prevladala i kad ju je Aumont zaprosio, Maria je odmah pristala, ali ne prije nego što je konzultirala svojeg vjernog astrologa Carrolla Lightera da joj provjeri je li datum vjenčanja povoljan. Astrolog je dao zeleno svjetlo i par se vjenčao 13. srpnja 1942. u Marijinoj kući. Njoj je kuma bila glumica Janine Crespin, njemu glumac Charles Boyer, a mladenci su se tijekom obreda poljubili 112 puta. Nekoliko dana poslije, mladoženja je otišao u rat, a Maria je ostala u Hollywoodu i nastavila snimati svoje najpopularnije filmove.
Kad se Aumont napokon vratio s bojišta, s odličjima, isprva su namjeravali ostati u Hollywoodu, ali ubrzo su shvatili da ondje nema za njih mjesa. Aumontu su zbog akcenta nudili isključivo uloge stranaca, a Marijini filmovi, koji su u ratno doba u zatamnjenim kino dvoranama nudili publici snoviti bijeg od stvarnosti, poslije rata više nisu imali prođu; štoviše, cijela njezina pojava počela je djelovati zastarjelo, pretjerano i kičasto. Upravo ju je taj element kiča mnogo godina poslije pretvorio u ikonu campa koju su idolizirali umjetnici poput gay filmaša Jacka Smitha i Andyja Warhola, ali krajem 1940-ih njezina je karijera u Hollywoodu praktički završila.
Par se s kćeri Marijom Cristinom preselio u Pariz u nadi da će im europska filmska industrija biti naklonjenija, ali dok je Aumont dobivao pristojne uloge, Maria nije napredovala. Snimila je tek nekoliko filmova, uglavnom uz Aumontovu pomoć, i premda je neprestano najavljivala nove, zanimljive projekte, uglavnom se nisu ostvarivali. Čak je i brak zapao u krizu pa se na snimanju filma "Il ladro di Venezia" u Italiji par tako žestoko posvađao da su mediji počeli nagađati o razvodu, a Aumont je izjavio: - Ljubavni snovi nisu vječni.
No, uspjeli su se pomiriti i za osmu godišnjicu braka Maria je mužu darovala Alfa Romeo, a on njoj naušnice od platine i dijamanata posebno dizajnirane za nju. Aumont joj je čak napisao monodramu s kojom je mislila na turneju po Europi, ali odaziv je bio slab.
Život joj je završio naglo, nekako filmski: ušla je u vrelu kupku sa solima za mršavljenje i umrla, vjerojatno od srčanog udara. Bilo joj je tek 39 godina. Pokopana je u jarko plavoj satenskoj haljini dizajnera Jacquesa Heina, kako i priliči kraljici tehnikolora.
Astrolog kojem je vjerovala
Maria Montez posebno je štovala sv. Antuna Padovanskog kojem se redovito molila, ali katolička vjera nije je sprečavala da duboko vjeruje u duhove, razne natprirodne pojave i horoskope pa se prije svake odluke savjetovala s astrologom Carrollom Righterom.
Savjetnik mnogih hollywoodskih zvijezda, Righter se proslavio kad je upozorio Marlene Dietrich da određenog dana ne ode u studio jer će joj se nešto dogoditi; ona ga nije poslušala i taj je dan na snimanju slomila nogu.
Righter je godinama pisao horoskope za dnevne novine te savjetovao mnoge glumice kao što su Rhonda Fleming, Joan Fontain i Grace Kelly - navodno je slabo pamtio imena, ali nikad horoskopski znak - a posebno je poznat postao kad se pročulo da Nancy Reagan uz njegovu pomoć slaže dnevni raspored svojeg muža, tadašnjeg američkog predsjednika Ronalda Reagana. Umro je u dobi od 88 godina, nakon bolesti za koju je sam predvidio da je neće preživjeti. Ipak, nije smatrao da je sudbina zapisana u zvijezdama.
- Zvijezde nas potiču, a ne prisiljavaju; život je ono što od njega sami stvorimo - govorio je.
Ljepotica i agent
Agentu Louisu Shurru, koji je Mariju Montez doveo u studio Universal, nije ni najmanje smetalo što Maria nema nikakvog glumačkog iskustva. Bilo mu je dovoljno što je Maria ljepotica, i znao je da je to dovoljno i drugima u Hollywoodu. Kad je šef studija MG, legendarni Louis B. Mayer, prvi put vidio Avu Gardner na pokusnoj snimci i čuo njezin seljački južnjački naglasak, navodno je rekao: - Ne zna glumiti, ne zna govoriti. Fantastična je! Dovedite je ovamo! - i potpisao s njom ugovor za MGM.
Nesretna kći
Tina Aumont, kći Marije Montez i Jean- Pierrea Aumonta, rođena je na Valentinovo 1946. u Hollywoodu gdje joj je uspavanke pjevala Marlene Dietrich, a pjesme pisao Jean Cocteau. Bez majke je ostala sa samo pet godina i odrasla je u divlju tinejdžericu, a sa 17 se udala za 19 godina starijeg glumca Christiana Marquanda, partnera Brigitte Bardot u filmu "I Bog stvori ženu", uz odobrenje oca koji se nadao da će se u braku smiriti. No, Marquand ju je ostavio nakon tri godine kad je spontano pobacila.
U novoj vezi s umjetnikom Fredericom Pardoom, Tina je bila dio psihodelične scene u Parizu i Rimu, gdje se družila s celebrityjima kao što su Anita Pallenberg, Roger Vadim, Marlon Brando, Warholova zvijezda Viva i Jimmy Hendrix. Iako se drogirala, uspješno je surađivala s poznatim redateljima poput Bertoluccija, Rosselinija i Tinta Brassa koji je za Aumont rekao da je najljepša žena s kojom je radio, a pozirala je i za Playboy, pokrivena samo kosom dugom do poda. Karijera joj je naglo završila kad je 1978. s Tajlanda prokrijumčarila 400 grama opijuma u sićušnim figuricama Bude. Osuđena je na tri godine zatvora, što je poslije smanjeno, ali nakon toga više gotovo nije radila. Umrla je u snu u dobi od 60 godina, navodno od plućne embolije.