Naslov pjesme "Prezirem samoću", treći samostalni singl glazbenice Marije Mirković, nipošto nije odraz njezina trenutačnog stanja. Jer niti ikoga prezire, niti je usamljena - iako je lani u travnju otišla iz ženske novosadske grupe The Frajle. Makica, kako joj je nadimak, sada vješto pliva u solo vodama gradeći kantautorsku karijeru, ali i pišući za druge glazbenike. Među njima su Alka Vuica te muški sastav Cambi, koji je na lanjskoj Dori osvojio četvrto mjesto s Marijinom skladbom "Zaljubljen" - nominiranom za Zlatni Studio u kategoriji najbolje pjesme i Hit godine Narodnog radija. Surađuje i s tenorom Matom Grgatom čija je pjesma "Dalmatinac zauvik", koju je Makica uglazbila, na ovogodišnjem Splitskom festivalu dobila nagradu za najbolji aranžman. U aktualnom singlu "Prezirem samoću" potpisuje stihove, a autor glazbe je Branimir Mihaljević.
"Najčešće prvo napravim glazbu ili glazbu i tekst zajedno, no ovoga puta sam poslušala matricu i tek onda napisala stihove. Slušajući je, odlučila sam da moja junakinja mora voditi svoju borbu, ali u njoj nije depresivna. Zna svoje mane i slabosti, no odlučila je biti iznad toga. Super mi je to što svoje junakinje kroz glazbu i tekst mogu staviti u neki konflikt i na kraju ih prikazati kao pobjednice", govori Marija, koja je u videospotu za pjesmu "Prezirem samoću", redateljice Sandre Mihaljević, nevidljivu unutarnju borbu simbolično dočarala pokretima brazilske borilačko-plesne vještine capoeire. Odlično se snašla, a pomoglo joj je to što je šest godina trenirala taekwondo (iako je manje ritmičan od capoeire), s čime je prije nekoliko godina morala prekinuti zbog ozljede ramena.
Marija Mirković je, međutim, sve samo ne agresivna žena, što je dokazala i nakon razlaza s Frajlama. Otišla je bez gorčine, povišenih tonova i "miraza".
Ostavila im je i ime, i pjesme da ih sviraju bez ikakve obaveze prema njoj, i društvene mreže s nekoliko stotina tisuća pratitelja, i YouTube kanal s gomilom svojih pjesama u višemilijunskim pregledima.
Kao diplomirana pravnica nikad nije bila u "fazonu" svađa, već se uvijek zalagala za razmjenu mišljenja te iznošenje argumenata i činjenica. Otkrila nam je da više nema nikakav kontakt s Frajlama i prvi put ispričala zašto je nakon dvanaest godina napustila popularnu grupu i otišla u neizvjesnost.
"I ranije je bilo razmimoilaženja u stavovima oko posla, ali sve je kulminiralo tijekom pandemije. Nije bilo srednjeg mišljenja, samo krajnosti, pa smo u nekim stvarima bile udaljene kao vakseri i antivakseri. Razlikovali su nam se stavovi o budućnosti, smjeru kojim bi trebala ići naša glazbena karijera, osobama s kojima bismo trebale surađivati... Uvidjela sam da nema mjesta za mene i da je najbolje da se povučem. Neki to naprave skandalozno, a neki kao ja jednostavno kažu "okej", "hvala" i odu - bez da išta traže. Da je bila neka druga situacija, neko drugo životno razdoblje, vjerojatno bih smogla snage argumentirano obraniti svoje stavove i tvrdnje. No, u tom trenutku nisam je imala. Shvatila sam da je najbolje ostaviti cure da rade onako kako misle da treba, u skladu s njihovom vizijom budućnosti sebe i benda", otkriva Marija, dodajući kako je svojevrsni okidač razlaza bilo to što se protivila organiziranju online koncerata uz naplatu karata tijekom lockdowna. Bila je ponosna na to što putem društvenih mreža mogu uveseljavati obožavatelje u njihovim domovima i nije mogla ispoštovati dotadašnje pravilo da se četvrta članica u svemu mora složiti s druge tri.
"Smatrala sam da je organizacija online koncerata produkcijski zahtjevna ako se želi napraviti nešto na nivou. Pritom tada još nije postojala mogućnost da se ispoštuju autori i njihova prava jer nije postojala ni prikladna platforma za tu vrstu koncerata. Održale smo jedan koncert i, nažalost, bila sam u pravu što se tiče mojih stavova", otkriva glazbenica, kojoj se sve to događalo u razdoblju teške obiteljske situacije. Njezin tata Rade je, naime, bolovao od karcinoma od kojeg je lani preminuo. Marija se tada fokusirala na pisanje pjesama i rad s drugim glazbenicima, što joj je pomoglo da skrene misli od tužne svakodnevice.
"Kad se dese takve stvari, vjerujem da je supružnicima ipak najteže. Djeca imaju svoje živote i više se posvete drugom roditelju. Gubitak oca i majke nas prije ili kasnije sve čeka, jer su radost, sreća, bol i tuga sastavni dio života. Sretna sam što određena životna razdoblja mogu zabilježiti na svoj način, kroz note i stihove", govori kantautorica rođena u Prištini, dodajući kako je glazbeni talent naslijedila upravo od obitelji s očeve strane. On je, doduše, na gitari znao odsvirati samo dvije pjesme, ali zato je Marijin stric Mašan bio profesionalni gitarist. Inače je njezin tata radio kao tehnički urednik u Jedinstvu, dnevnom listu iz Prištine, a mama Jadranka je bila financijska direktorica dvorane "Boro i Ramiz". Marija je već kao trogodišnja djevojčica bila blizu scene pa kaže da je vjerojatno i to u njoj probudilo želju da se bavi glazbom i bude na pozornici. Nakon života na relaciji Priština - Bar, sa 16 godina se s obitelji preselila u Novi Sad. Već je tada počela skladati i nastupati po ljetnim terasama, svirajući i vlastite pjesme i hitove Magazina, Vesne Pisarović, Zane... U Novom Sadu je nakon gimnazije upisala Pravni fakultet, no nikad nije radila u struci.
"Roditelji su me podržavali u svemu, čak su mi kupovali gitare i klavijature, ali htjeli su da završim fakultet. Nije mi, stoga, bilo teško ispuniti im tu želju", prisjeća se Marija, koja je tijekom studija pjevala u raznim bendovima. Tako je upoznala i Natašu Mihajlović te sestre Jelenu i Nevenu Buču. Okupile su se upravo na Marijinu inicijativu i 2009. osnovale grupu The Frajle, postavši ubrzo popularne u cijeloj regiji. Pa i u Hrvatskoj gdje su, uz ostalo, nastupale na Runjićevim večerima u Splitu.
Marija otkriva da joj se najveća profesionalna želja ispunila prije deset godina, kad ih je glazbena menadžerica i organizatorica koncerata Lidija Samardžija pozvala da budu gošće Olivera Dragojevića na nastupu na teniskom turniru u Umagu.
Kaže da joj se to činilo toliko nadrealnim da je skoro pala u nesvijest.
"To je ono što sam u glazbenom smislu željela najviše na svijetu. Obožavala sam i Oliverovu glazbu i činilo mi se nevjerojatnim kad je na plakatu za njegov koncert pisalo da smo gosti mi i Gibonni. "Ko‘ to more platit", kako bi rekli u Dalmaciji", smije se Makica, koja se lako poistovjećuje s različitim mentalitetima i podnebljima. Odrastala je i na temperamentnom jugu i u pitomoj ravnici te jednako osjeća i harmoniku, i buzuki, i mandolinu.
"Cilj mi je sto posto uživati u muzici", ističe Marija, koja je uz "Prezirem samoću" objavila singlove "Požuri, požuri" i "Moja duša", gdje je surađivala s producentom Draganom Brnasom i dvojcem 8bit. Čine ga Rando Stipišić i Luka Mrduljaš, sinovi Zlatana Stipišića Gibonnija i Tomislava Mrduljaša. Ima i muški prateći bend, sastavljen od bivših suradnika i novih članova, a do kraja godine planira objaviti prvi solo album.