Proteklu godinu glumica Marijana Mikulić (42) pamtit će kao vrlo stresnu, na trenutke čak kaotičnu. Suprug Josip, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, odselio se na godinu dana u Berlin gdje je dobio prestižnu stipendiju, najstariji sin Ivan upisivao je srednju školu pa, iako je odličan učenik, nije mogao aplicirati tamo gdje je želio, izazovno je bilo i s najmlađim Jakovom koji je u spektru autizma pa s njim svakodnevno odlazi na terapije, a uz sve to godina je prolazila u uređenju nove kuće i nezaobilaznoj komunikaciji s radnicima. No, nagrada za sve proživljeno uslijedila je na kraju godine, jer je obitelj blagdane dočekala u dugo željenom novom domu. Pronašli su ga na zagrebačkoj Trešnjevci - lijepu kuću od 160 četvornih metara stambenog prostora i stotinjak vanjskog.
- Sretna sam što napokon suprug i ja imamo golemi krevet, jer Jaki još spava s nama, nekad se došulja i Andrija, pa više nema stiskanja. I srce mi je na mjestu jer smo djeci omogućili da svaki od njih ima svoj intimni prostor. Znam koliko to znači jer sam godinama dijelila sobu s trojicom braće, a kad su roditelji izgradili kuću pa sam dobila vlastitu, ubrzo nakon toga sam se udala - smije se Marijana.
Da su Marijana i Josip odličan tim dokazuje i činjenica da ove godine slave dvadesetu godišnjicu veze, a sljedeće godine i dvadesetu godišnjicu braka. Nije uvijek bilo lako, ali - naglašava glumica - puno je više onih kojima je teže. Marijana mu je bila najveća podrška kada je prošloga ljeta trebao donijeti veliku odluku - hoće li prihvatiti stipendiju Zaklade Aleksander von Humboldt, koja ih svake godine dodjeljuje stranim istraživačima za rad u nekoj od institucija u Njemačkoj. Kad je doznao da je dobio stipendiju, morao je čekati pogodan trenutak za odlazak, jer nije mogao otići usred akademske godine, pa se u Berlin preselio jesenas.
- Njemu je bilo teže nego meni. Bio je u drami što nas ostavlja na godinu dana i brinuo se kako ću se snaći sama s troje djece. Zapravo se nije mogao ni veseliti tom važnom koraku u karijeri, no rekla sam mu da ljudi prežive i gore stvari od razdvojenosti. Naprosto mu nisam dala da odustane. Posjećuje nas svaki vikend koji može, no priznajem da mi je jako teško kad se ne vidimo dva tjedna. Neko vrijeme smo razmatrali opciju da svi odemo s njim u Berlin, no seliti troje djece na godinu dana, uz školske obaveze i sve Jakijeve terapije, činilo se previše komplicirano. A i brak na daljinu dobro funkcionira, opet osjećamo leptiriće u trbuhu - smije se Marijana, koja priznaje da joj je samostalni život s trojicom sinova fizički naporniji, posebno zbog Jakova i njegovog zahtjevnog stanja.
Koliko je trajalo uređenje, zbog čega su odlučili kupiti kuću upravo na zagrebačkoj Trešnjevci, s kojim se izazovima susreće kao majka dječaka s autizmom, ali i kako uspijeva sačuvati mir u teškim životnim trenucima pročitajte u novoj Gloriji.
