Frontmen grupe Vigor i član žirija showa "Tvoje lice zvuči poznato" za Gloriju se prisjeća djetinjstva u rodnoj Slavoniji, života u radničkoj obitelji i otkriva zašto mu je mir danas najvažniji u životu.
Osječanin Mario Roth (43) domaćoj je javnosti najpoznatiji kao frontmen grupe Vigor s kojom puni domaće dvorane i one u susjedstvu od 2012. godine, a trenutačno ga gledamo u žiriju showa "Tvoje lice zvuči poznato" Nove TV u kojem se i sam natjecao prije četiri godine. Gotovo svaki vikend do kraja godine mu je ispunjen koncertima, u međuvremenu snima emisije, editorijale, a trenutačno s bendom priprema novu pjesmu i spot. Na profilu na Instagramu prati ga više od 38 tisuća ljudi, većinom vjernih obožavateljica koje mu iskazuju veliku naklonost i brižnost, javljaju mu se na svakodnevnoj bazi. "Evo objavio sam fotografiju na kojoj sam ozbiljan, odmah stižu poruke jesam li dobro", govori nam Mario sa smiješkom pri početku našeg susreta za koji je odvojio vrijeme u užurbanom rasporedu.
Unatoč popularnosti, kada se ugase kamere i svjetla reflektora, za sebe kaže da je potpuno isti kao i prije nego je iskusio okus slave. "Roditelji su meni, mom bratu i sestri uvijek govorili da ostanemo nogama čvrsto na zemlji, da nam glava ne bude u oblacima i da bez obzira na sav uspjeh, ostanemo skromni, normalni i pošteni. Život me naučio da bahati i arogantni ljudi dožive nekakav uspjeh, ali kratkog vijeka. Pa tko želi raditi s ljudima koji imaju takve karakterne osobine? Svi smo mi potpuno isti ispod kože, neki su možda malo uspješniji od drugih, ali to nam ne daje za pravo da se ponašamo kao da smo uhvatili Boga za bradu. Čovjek si svojim ponašanjem, ljudskošću i lijepim odgojem treba otvarati vrata u životu, a ne ih zatvarati. Upoznao sam mnoge takve i oni su mi dali jednu od najznačajnijih životnih lekcija - da nikad ne budem poput njih. Život je brz i kratak i ono što ostavljamo iza sebe je najbitnije. Da vas pamte kao dobru osobu", govori Mario.
Blagodati tišine
Tempo života trenutačno mu je brz, ali niti jedan posao mu nije težak i zahvalan je na svemu što ima. "Ima dana kada sam preumoran i iscrpljen, ali sjetim se svog životnog puta, koliko je trebalo da izgradim sve što imam, zahvalim se i sve to brzo prođe. S obzirom na to da sam pola života okružen glasnom glazbom, volim mir i tišinu. Pogotovo sada kada sam stariji. Kada se vraćam s koncerta u autu ne slušam apsolutno ništa, vozim u tišini. Uz to me najviše opušta voda, bilo da se radi o moru, rijeci ili jezeru. Samo da slušam zvukove prirode, tu mi dolazi i inspiracija za pjesme koje pišem. Kada sam bio mlađi, buka mi nije smetala, ali u ovom periodu samo želim mir, a doma se opuštam uz dobre serije, filmove i kvizove", otkriva Mario.
U rodnu Slavoniju i Osijek odlazi često, tamo su mu obitelj, prijatelji - mjesto gdje je proveo najljepše djetinjstvo i veći dio života. "Za mene ne postoji ništa ljepše od moje ravnice, jorgovana i zlatnih polja. Živim u Zagrebu šest godina, preselio sam se zbog posla, ali Osijek je moj dom. Kada dođem trudim se obići sve koje volim, svratiti do Promenade uz Dravu, sjesti, popiti kavu i uživati", govori ponosni Osječanin.
"Osjećao sam se kao stranac"
Obitelj je na njegov posao glazbenika i sve ono što dolazi s njim - putovanja, slavu i izloženost - potpuno navikla, iako im je u početku bilo čudno. "Ja sam za njih i dalje njihov sin i brat i govore mi da im je bitno da sam sretan. Uspjeh je prolazan, a obitelj se podupire kada je dobro i kada je loše. Tako da bez njihova blagoslova, vjere i podrške, niti jedno postignuće nije važno. Moj najveći uspjeh u životu je što imam njih i njihovu ljubav. Sve drugo je nemjerljivo", zaključuje Mario.
Nekih prošlih dana, mladosti i djetinjstva prisjeća se s nostalgijom. Odrastao je u klasičnoj radničkoj obitelji s troje djece i kaže da možda nisu imali puno, ali bili su sretni. "Igrali smo se vani, družili se, nismo bili socijalno otuđeni jer nismo imali ništa od tehnologije s kojom se danas susreću nove generacije. Bili smo vani po snijegu, kiši, prašini i blatu, znali smo da će mame ludjeti, ali nama je to bilo predivno. Odrastao sam u prekrasnom naselju punom zelenila i cvijeća, prometa gotovo nije ni bilo pa se roditelji nisu morali brinuti. Igrali smo žace i lopova, skrivača, graničara, a kod kuće na stolu bi nas čekala svježe namazana mast na kruhu, malo mljevene paprike i svježa domaća rajčica. Taj miris neću nikada zaboraviti! Sve to prestaje 1991. godine kada smo otišli u Čakovec i živjeli u izbjeglištvu zbog rata. Tu prestaje sva čar mog djetinjstva. Bilo nam je i tamo lijepo, ali kada se kao desetogodišnjak odjednom nađete u novoj sredini, osjećate se kao stranac", prisjeća se.
Strogo postavljena granica
Mario je kao dječak bio omiljen u svom društvu, a ništa drugačije nije ni trideset godina kasnije. Prati ga nadimak miljenika žena i vlasnika jednog od najljepših osmijeha scene. "Ne razmišljam o tome niti se vodim time. Rođen sam da pjevam, važnija mi je ljepota moje pjesme. Svi mi uz glazbu stvaramo uspomene, zaljubljujemo se, plačemo, smijemo se, tugujemo i veselimo se. Ja to tako gledam i moja najveća nagrada je kad se u mojim pjesmama ljudi pronađu. Možda me zbog toga gotive jer ništa tako moćno i snažno ne otkriva čovjekovu narav kao osmijeh", smatra on.
Fizički izgled nije mu najbitniji na svijetu, ali voli biti sređen i vodi računa o tome jer ne voli biti zapušten. "Najljepše na nama su naš karakter i naša osobnost. Sve drugo se može kupiti, uzalud lijepo lice i lijepo, skupo odijelo ako si nula od čovjeka. U teretanu idem jer se moram baviti nekom fizičkom aktivnošću, a i ne kaže se uzalud - u zdravom tijelu, zdrav duh", poručuje Mario i dodaje da se s negativnim komentarima na račun izgleda nije susreo.
Njegove je obožavateljice oduvijek zanima je li njegovo srce zauzeto, je li se zaljubio, voli li, ali on ljubavni život uspješno čuva za sebe svih ovih godina. "Moj posao je javan, ali privatni život ne. Nikada nisam bio od onih koji vire kroz tuđe ključanice. Ja sam tu da pjevam i da širim radost, ali kada siđem s pozornice sve ostalo je samo moje", pojašnjava Mario i govori da je uvijek zaljubljen, dajući naslutiti da u njegovu životu postoji netko poseban. " Zaljubljen sam u dobre ljude, u prirodne ljepote, u životinje, u život. Sve me to okružuje i nalazim se u periodu života kada sam sretan i još malo više od toga".
Sve bi isto
"Kada nađete sebi osobu koja gleda u istom pravcu kao i vi i koju zanimaju vrlo slične stvari, onda je i gledanje u plafon užitak i radost. Treba pronaći u životu nešto čime se distanciramo od stresova i poslovne zanesenosti, a kod mene su to najčešće putovanja. Možemo si to često priuštiti, hvala Bogu i tu stvaramo najljepše uspomene", otkriva Mario.
U ljubavi nikoga nije pokušao impresionirati svojim pjesama, to se kod njega događa prirodno i od srca. "Za mene su sitnice krupnice i mene se jedino tako može impresionirati. Način na koji se netko odnosi prema vama, na koji razgovara s vama, kada vidite i osjetite da vas netko poštuje i voli takvog kakvi jeste. Biti sunce u nečijem oblaku je dovoljno da nekoga impresionirate", govori ovaj romantik u duši.
Kada se osvrne iza sebe, u životu ne bi napravio ništa drugačije. "Da se opet rodim, sve bih isto. Sve što mi se dogodilo u životu, učinilo me čovjekom kakav sam danas. Na našem putu imamo dva skretanja - za dobro i za loše, a sami biramo kamo ćemo. Ja sam odabrao ovo prvo i zato me život nagradio i zato sam tu gdje jesam", zaključuje Mario Roth.
Snimljeno u Mashroom store & Eichholtz by Mashroom
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....