Nakon što je sa sinom Karlom prošao Camino de Santiago, zagrebački glazbenik Marko Lasić Nered otkriva koliko mu je na tom putu, ali i u drugim izazovnim trenucima, značila podrška supruge Jelene te kćeri Korine i Klare.
"Trebao mi je aktivni godišnji odmor pa je Camino bio idealan izbor, samo sam još trebao dobrog partnera", započinje zagrebački glazbenik i marketinški stručnjak Marko Lasić Nered (46) priču o svom hodočasničkom putu Camino de Santiago (Put svetog Jakova), na koji je poveo sina Karla (15). Pozvao ga je znajući koliko voli izazove, ali s upozorenjem da će stazu biti teško prijeći u samo šesnaest dana. On ga je, međutim, samo pogledao i odgovorio: "Ajmo, tata." I tako su krenuli rutom Camino Francés - od francuskog grada Saint-Jean-Pied-de-Porta do Santiaga de Compostele u Španjolskoj - što podrazumijeva pješačenje od gotovo 800 kilometara. S osmijehom na licu prisjeća se prvog i posljednjeg dana, kao i uzbuđenja koje je vladalo danima prije polaska.
"Nismo imali pojma što nas čeka, ali znali smo da ćemo dobiti pustolovinu o kojoj ćemo pričati cijeli život. To smo osjetili nakon Pirineja, kada smo ugledali zidine sela Roncesvalles. Taj osjećaj dolaska bio je poseban, kao da je iza nas već cijela epopeja, a bio je tek početak. Bili smo tu jedan za drugoga, smijali se, rugali, pričali, šutjeli, budili se i spavali zajedno. Vidim ja da mu je bilo zabavno jer čim mu dođu prijatelji, krene prepričavanje dogodovština. Na kraju mi je rekao da bi sve ponovio, ali ovaj put s portugalske strane, da se može kupati u moru", govori Marko, priznajući kako bi mu bilo žao da Karlo nije pristao na avanturu - jer se u tom slučaju Camino vjerojatno ne bi ni dogodio. Otkriva i da im se najteži trenutak putovanja dogodio u blizini Pamplone, gdje je Marko bio prisiljen potražiti liječničku pomoć.
"Mislio sam odustati koliko me noga boljela. Ali nisam mogao zbog Karla, bilo bi glupo upropastiti sve zbog mene. Pa sam nastavio, korak po korak, dok nisam u Burgosu završio na hitnoj. Tetive i mišići su se upalili i nisam mogao stati na nogu. Dobio sam injekciju i tablete, uzeli smo dan odmora i nastavili. Nakon Leóna noga se oporavila i Camino sam završio bez zavoja i steznika", prepričava Marko i dodaje kako je kraj putovanja - dolazak u Santiago de Compostelu - bio veličanstven. Nisu mogli vjerovati da je gotovo, a Karlo je samo rekao: "Više se nikad neću penjati na planine!", na što su se obojica nasmijali.
"Dočekale su nas supruga Jelena i kćeri Korina i Klara, koje su Španjolsku obilazile svojim tempom, istovremeno nas pratile i tu sreću je teško opisati. Jelena je uvijek uz mene, na sva putovanja idemo zajedno i bilo im je super. Uživale su na plažama duž cijele atlantske obale - od Baskije i Bilbaa, preko Kantabrije i Santandera, Asturije s Oviedom i Gijónom, pa sve do Galicije i Santiaga de Compostele, Coruñe i Viga. Bile su nam pratnja i podrška, pomagale oko stvari i izvukle nas na vrijeme kad su počeli požari u našoj blizini", priznaje Nered i ističe kako im je najljepši trenutak puta bio kad su Jeleni ostavili ruksake i nastavili hodati samo s dokumentima, mobitelom i novčanikom. Marko otkriva kako između njega i Karla postoji posebna veza - iako je sada u tipičnoj tinejdžerskoj fazi. Zanimaju ga, kaže, prijatelji, ekipa, djevojka, kvart, a naravno da mu je najdraža rečenica: "Nemoj mi ulaziti u sobu."
"Najdraže mu je kad nas nema doma, ali voli trenirati sa mnom u teretani ili boksati. Voli izazove i natjecati se, što mi je super. Manje je super to što mu soba izgleda kao kontrolni centar Plesa, što po cijele dane ima slušalice na glavi, gleda u ekran i igra igrice", govori Marko, dodajući kako sina rijetko viđa iako žive u istom stanu. Šali se da je kao duh koji samo uleti u stan i nestane u sobu. "Kupaonica je osam puta dnevno zauzeta, jedva stignem doći na red za tuširanje. Odemo na trening i na turnire, ali većinom je s prijateljima. I to je okej. Tako treba biti", smatra glazbenik, zahvalan i na sretnom braku. S osam godina mlađom suprugom, dizajnericom Jelenom Utovac, vjenčao se 2009. na Krku.
"Razliku u godinama nikad nismo osjetili. Ona je uvijek znala točno što želi, a ja sam bio tu da to potvrdim. Od prvog dana imali smo zajedničke ciljeve - obitelj, djecu, posao, dom i sve smo ostvarili. Slično razmišljamo, volimo slične stvari, kreativni smo i gledamo na život bez opterećenja. Bit je u tome da ne radimo probleme jedno drugome oko nebitnih stvari pa se puno manje svađamo i funkcioniramo kao tim", pojašnjava zagrebački reper, kojem je supruga uvijek bila najveća podrška. Pogotovo kad je 2017. saznao da ima tumor na mjehuru, koji su liječnici uspješno odstranili. Utjehu je tada tražio i u vjeri.
"Ne volim o tome pričati, ali vjera mi je apsolutno pomogla u najtežim trenucima, tada je najlakše pričati s Bogom. Prokleto je što ljudi, čim ozdrave, brzo zaborave sve to i ponovno upadnu u "normalnu" rutinu. Tek kad se opet razbolimo, shvatimo kako to ide", smatra Marko, čija su velika radost i kćeri Korina (10) i Klara (7).
"Moje cure su gore od dečki, to je sto posto. Obožavam ih, ali ponekad ne znam što ću s njima. Sa mnom se samo maze i govore: "Tata, želim ovo, tata želim ono..." A ja im, naravno, ne mogu reći "ne" i zato mama tu drži balans. Uče me o svemu, jer sam ja, kako bi Korina rekla, staromodan pa mi objašnjava da je okej biti drugačiji, da ne smijem osuđivati, da pratim što je "cool", koji su nokti "in", tko super pleše... Promišlja o svemu, djeluje starije i pametnije za svoje godine", ističe ponosno Nered te mlađu Klaru uspoređuje s bratom, nazivajući je njegovom ženskom verzijom i "malim razbojnikom".
"Najponosniji sam na to što su sve troje svoji, što imaju stav i što su iskreni. Nije lako odgajati djecu danas, ali kad vidim njih, znam da radimo nešto dobro", ističe glazbenik, ponosan što su supruga i djeca odnedavno najveći obožavatelji njegove glume. U kinima, naime, igra film "Taxi ljubav" redatelja Mile Ostovića, u kojem je Marko ostvario glumački debi.
"Raditi s glumcima kojima sam se cijeli život divio predivno je iskustvo. Od Ljubomira Kerekeša, Filipa Juričića, Tarika Filipovića, Kristijana Ugrine i Lare Nekić do Gorana Grgića, Vladimira Posavca Tušeka, Ane Vilenice i drugih. Kod nas se malo snima i hrvatski film mi baš fali. Zato sam ponosan na Milu Ostovića, on je nevjerojatan čovjek i redatelj koji pokreće stvari makar se činile nemogućima. Ovaj je film za mene više od filma. To je zapravo ljubav. Pogledajte ga i bit će vam sve jasno - vraća nadu u oprost, u ljubav, u Krista, u bolji svijet", govori Marko, koji glumačku karijeru ipak ne bi mijenjao za glazbenu. Ne vidi se ni u Hollywoodu, iako ima jake veze s Amerikom, koju opravdano smatra drugim domom.
"Tamo su nam baka i djed, šogor i nećaci i često ih posjećujemo. Klinci obožavaju ocean i Hampton Beach, vole se igrati s djedom, zezati baku, a najviše se vesele druženju s bratićima, Nikolinom i Marinom, te ujnom i ujakom. Vjerojatno će ići tamo raditi preko ljeta, u trgovinu na plaži, da uče engleski, promijene sredinu i žive "američki san", najavljuje Marko i priznaje da, kad se osvrne iza sebe, ni za čim ne žali. Kad donese odluku, čvrsto stoji iza nje i ništa ne bi napravio drugačije.
"Rijetko za čime žalim i trudim se biti korektan prema svima. Ako bih nešto mijenjao, onda možda samo to da nisam toliko glup kad popijem koju čašicu više. Ali, eto, i to je dio mene", zaključuje Marko Lasić Nered.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....