Legendarni tenisač Goran Ivanišević i njegova supruga Nives u prvom zajedničkom intervjuu govore o dječjem teniskom kampu koji su pokrenuli u Splitu, počecima svoje ljubavi, braku, roditeljstvu i najvećim životnim izazovima.
Goran Ivanišević nikada nije znao drugačije nego - po svome. Od prvih dana karijere, kad je lomio rekete - svoje i tuđe - živcirao se, psovao, gubio i pobjeđivao, a s njime su ‘kosu čupali‘ svi oni koji su ga pratili i voljeli. Jer to je Ivanišević, čiji je Wimbledon prije 25 godina ostao još jedan hrvatski sportski praznik zbog kojeg se svi oni malo stariji sjećaju gdje su bili taj dan. A upravo je taj događaj jedan od povoda da Goran, na inicijativu supruge Nives i prijateljice Anamarije Komar, organizira prvo izdanje kampa ‘Tennis Summer by Goran Ivanišević‘ u Splitu, koji će trajati do 29. kolovoza. Sve o tome pričao nam je 54-godišnji teniski as u splitskom hotelu Venturo na Bačvicama. Čim je došao, našalio se na račun poziranja (nikad ga nije volio) i pokazao onu simpatičnu drčnost, toplinu i autentičnost po kojoj ga pamtimo. Doduše, Ivanišević je danas, s nešto više sijedih, mudriji i zreliji - kako nam je prišapnula njegova 44-godišnja supruga Nives - ali i dalje onaj lik koji će bez straha reći što misli.
Što je prethodilo i kada ste se odlučili upustiti u osnivanje prvog internacionalnog kampa za mlade tenisače - ‘Tennis Summer by Goran Ivanišević‘?
Goran: Iskreno, projekt je započeo na nagovor moje drage supruge i naše kume Anamarije Komar. One su došle na tu "suludu" ideju. Ove godine je 25. rođendan mojeg osvajanja Wimbledona i malo-pomalo rodila se ideja kampa, održavanja meča na Prokurativama. I zbilja, Nives i Anamaria su se oko toga potrudile, osmislile, zbog čega moram zahvaliti gradonačelniku i Gradu Splitu, koji su se uključili i pomogli, kao i Teniskom klubu Split. Zapravo, zahvaljujem svima koji žele da ovaj projekt uspije. Tu je i kamp, nešto što nikad nisam radio na način da to bude naša, rekao bih, obiteljsko-prijateljska priča. Kad smo u ožujku imali konferenciju za novinare, rekao sam: "Nema više nazad, sad je gotovo. Ako poginemo, barem da sa stilom poginemo."
Kako ste uspjeli Gorana nagovoriti na ovo?
Nives: Pomogla mi je Anamaria Komar. Ona ima veću moć uvjeravanja od mene. Složile smo tako lijepu priču da je Goranu bilo dosta teško odbiti je. Imale smo ideju da se sve događa u Teniskom klubu Split iz kojeg je poteklo pet igrača, a koji su bili u top deset na cijelom svijetu. Što je svjetski raritet. Nigdje ne postoji takav klub nego u Splitu. A Goran je Splićanin. Mislim da će svi s malo duše prepoznati o kakvoj je priči riječ.
Što je inicijalna ideja kampa "Tennis Summer by Goran Ivanišević"?
Goran: Prvo želimo malo podići TK Split. Stalno se neki kampovi otvaraju, pa smo u tom smislu pomislili: "Pa možemo i mi nešto prodati?" U tom smislu dajemo srce, dušu, znanje, lipotu, tradiciju. Uz to sam već trinaest godina trener. Tako da mogu tu djecu naučiti nešto, a rad s njom me vraća u mladost. Za sada sve funkcionira fenomenalno.
Tko igra meč 29. na Prokurativama?
Goran: Borna Ćorić i ja. Zahvaljujem na toj gesti. Doduše, ja ću se kotrljati po terenu, a on će igrati. Tu će biti i Iva Majoli u pričuvi. Ako me zašteka koljeno, onda od mene ništa. Tako da moram paziti do subote, ali na kraju dana nije ni važno. Ljudi sigurno neće doći gledati mene kako se kotrljam, jer smo pripremili i fenomenalne koncerte - Jasnu Zlokić, Tončija Huljića i Madre Badessu. I taj događaj je humanitarnog karaktera jer sav prihod od prodaje ulaznica ide Gradu Omišu i ljudima nastradalima u požaru.
Unatoč tome što je Zagreb također vaš dom posljednjih 26 godina, koje vam emocije zatitraju kad se vozite cestom prema jugu?
Goran: Da idem doma. Ne može Split izaći iz mene. Tu su moji prijatelji, ulice, ti momenti, ljudi. Tu su gdje sam ih ostavio prije dvadeset godina. S istim šalama. Doduše, neki su se u međuvremenu "modernizirali". Unatoč novim zgradama, nekim novim kafićima - sve je tu. A Zagreb je moj dom. Ma, prožimaju se ta dva grada kroz moj život.
Kakvi ste bili kao dijete?
Goran: Zaje*an. Svaka čast mom starom. Nije mu bilo lako. Nismo imali za jesti, a onda ja razbijem dva reketa u pet minuta. I to još posuđena. I onda mora i njima i meni kupovati rekete. Nije me bilo lako ukrotiti. Bio sam svoj. Znao sam što želim. Nešto sam slušao oca, ali kad bih ušao u teren, stvorilo bi se neko ludilo.
Kako je izgledalo vaše upoznavanje s Nives?
Goran: Prije deset godina upoznao nas je naš prijatelj Ivan Vukušić. Radili su zajedno na radiju. Otišao sam ga posjetiti i donio neke grickalice i sendviče jer sam čuo da je netko gladan. Kad sam vidio Nives, blenuo sam. Ostao sam kao tele. I malo-pomalo...
Nives, recite nam nešto što javnost ne zna o Goranu.
Nives: Njegova posvećenost prema svemu što radi, u ovom slučaju kampu i djeci, čini da se ponovno zaljubim u njega. Goran je i jako duhovit te ima izniman talent za javni nastup. Duša mi pjeva kako nešto odradi bez pripreme. Nedavno je imao sjajan, duhovit govor u povodu toga što je postao ambasador Sportskih igara mladih. Lijepo i veliko priznanje. Šarmantan je i ima komičarski talent. Doma devedeset posto vremena umiremo od smijeha.
Kakav je otac?
Nives: Najveća potpora svojoj djeci. U stanju je spustiti se na nivo malog Olivera. Kad treba ozbiljno razgovarati, tu je. Kao otac je jako sazrio i svakom djetetu pristupa drugačije, u skladu s njihovom osobnošću.
Gorane, kakvi ste u očinskoj ulozi i što djeci nastojite usaditi?
Goran: Pokušavam biti prisutan, dati im svoje vrijeme, ljubav, pažnju, pomoći im. Čak i ako bih vikao, više je to da nas se čuje, znate kakvi su Dalmatinci. Oli je još mali. Prema njemu sam plišani medo. Ne smijem reći krivu riječ niti podignuti glas. Navikao je da sam njegov plišani medo iz butika. Emanuel i Amber su već veliki. Uvijek sam pokušavao da što više vremena provodim s njima, da im se posvetim i dam što više slobode. Jedno vrijeme sam više vremena provodio s Amber, ona se bavila tim prekrasnim sportom s konjima. Zajedno smo čistili kile i kile konjskih govana, išli po turnirima.
Što najviše cijenite jedno kod drugog nakon svih godina otkako ste zajedno?
Goran: Iskrenost, povjerenje. Da se možemo osloniti jedno na drugog. Izjadati se kad je teško. Da imaš nekoga tko te sluša. Ljudi danas ne slušaju jedni druge. Kad imaš takvu osobu, lakše je. Pogotovo uz ovakav posao u kojem se puno putuje.
Kad biste mogli nešto poručiti Goranu kao dječaku, što bi to bilo?
Goran: Rekao bih mu da ga čeka interesantan, ludi život. Da koji put više cijeni i vjeruje u sebe. Puno puta se nisam znao cijeniti. Stavljao sam se na 15. mjesto - i privatno i teniski.
Sve o novom teniskom projektu, počecima njihove ljubavi, odnosu s djecom; 23-godišnjom Amber, 19-godišnjim Emanuelom, osmogodišnjim Oliverom, odgoju, modi, prizorima iz njihova svakodnevnog života, sitnim veseljima, teniska legenda i radijska voditeljica ekskluzivno govore u novom broju Glorije. A dotaknuo se Goran i početaka, kad je po bijelom svijetu s dvanaest godina išao po turnirima bez ikog svog, neimaštini, gubicima, osunčanom djetinjstvu na Firulama, budućnosti i svojih razgovora s Bogom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....