Devet Wimbledona, 59 Grand Slam naslova i 332 tjedna na vrhu svijeta - iza fascinantnih brojki teniske zvijezde stoji djevojčica iz Čehoslovačke koja je pobjegla od režima, postala sportska ikona i dvaput pobijedila rak, a novi dokumentarac ‘Chris i Martina: Posljednji set‘ otkriva nježnu stranu ikone, koja je sa svojom najvećom rivalkom Chris Evert razvila prijateljstvo za cijeli život.
Kada je nedavno na Netflixu premijerno prikazan dokumentarac "Chris i Martina: Posljednji set", redateljice i dvostruke dobitnice Emmyja Rebecce Gitlitz, publika je očekivala film o najvećem rivalstvu u povijesti ženskog sporta - onome između Martine Navratilove (69) i Chris Evert (71). No, dobila je nešto mnogo veće - priču o dvjema ženama koje su, kad je život postao stresniji od najtežih mečeva, bile jedna uz drugu onako kako to mogu samo oni koji dijele istu sudbinu. Dokumentarac otkriva nepoznate detalje o njihovom odnosu - od upoznavanja dok su bile tinejdžerice do uspona do samog vrha ženskog tenisa - odigrale su čak 80 međusobnih mečeva, a njihova suparništva obilježila su 1970-e i 1980-e (u nekim razdobljima uopće nisu razgovarale) te značajno povećala popularnost ženskog tenisa.
Žestoka konkurencija s vremenom je prerasla u duboko prijateljstvo, a njihove privatne živote, uključujući Martinin bijeg iz tadašnje Čehoslovačke, obilježili su pritisak slave, osobni izazovi i utjecaj koji su obje imale na sport. Posebno emotivan dio dokumentarca prati kako su se ponovno zbližile, a onda se zajedno suočavale s dijagnozama raka te jedna drugoj pružale podršku tijekom liječenja. Iako dokumentarac završava sretno - obje su u trenutku snimanja bile u remisiji, Chris Evert nedavno je objavila je da joj se rak jajnika vratio treći put. Martina, koja je pobijedila rak grla i dojke, odmah se oglasila: "Moja prijateljica Chrissie prvakinja je nad prvakinjama i ponovno će ubiti to čudovište. Svi navijamo za tebe."
Martina Navratilova rodila se 18. listopada 1956. u Pragu kao Martina Šubertová, a odrasla u Řevnicama, gradiću na obali rijeke Berounke. Tenis joj je doslovno bio u krvi: baka Agnes Semanská prije rata bila je drugi reket Čehoslovačke, a majka Jana gimnastičarka, tenisačica i učiteljica skijanja. Roditelji su se razveli kad su joj bile tri godine, a biološkog oca Mireka Šuberta, učitelja skijanja, jedva je poznavala. Umro je kad joj je bilo osam i tek će u 20-ima doznati istinu koju je obitelj godinama skrivala: otac nije podlegao bolesti želuca, nego si je oduzeo život nakon što ga je žena koju je volio ostavila zbog drugoga. Kao da to nije dovoljno, Martina je tek s 23 godine doznala da ima polubrata.
Pravog je oca zato pronašla u očuhu. Miroslav Navrátil, za kojeg se njezina majka udala 1962., prihvatio ju je kao vlastito dijete i postao njezin prvi trener, a mala Martina uzela je njegovo prezime i ponijela ga u svijet. Na zemljanim terenima socijalističke Čehoslovakije mršava ljevakinja kratke kose, koja je s četiri godine udarala loptice o zid bakinim drvenim reketom, vrlo je rano shvatila dvije stvari - da može trčati brže i udarati jače od vršnjakinja te da svijet u kojem živi ima zidove, i to ne samo one oko teniskih terena.
Proglašena je izdajnicom
Sa 16 godina, 1973. u američkom Akronu prvi je put stala nasuprot 18-godišnjoj Chris Evert, tada već miljenici Amerike, djevojci s besprijekornim dvoručnim bekendom i još besprijekornijom frizurom. Evert je pobijedila, ali je s terena otišla s predosjećajem koji će se pokazati proročanskim. Godinama poslije priznat će: "Kad se ova mala dovede u formu, bit će sila s kojom će se svi morati obračunavati."
Na dan kada je 1975. na US Openu izgubila polufinale, upravo od Evert, 18-godišnja Martina donijela je odluku koja će joj promijeniti život: zatražila je politički azil u Sjedinjenim Državama. Češke vlasti proglasile su je izdajnicom i izbrisale iz javnog života, a njezini se rezultati godinama nisu smjeli spominjati u novinama zemlje u kojoj je naučila igrati.
O prvim američkim danima govori s razoružavajućom jednostavnošću. Oduševili su je automobili i - sendvič sa šunkom. "Kad naručiš sendvič, dobiješ pet centimetara šunke i dvije kriške kruha. Kod kuće smo imali debeli kruh i jednu jedinu šnitu. Mislila sam da sam u raju. Koštao je dva dolara i trideset centi", ispričala je. U toj anegdoti krije se čitava emigrantska priča: sloboda ima okus vrlo konkretnih, malih stvari. No, ta je sloboda imala i svoju cijenu, o kojoj se rjeđe govori: majku, ženu koja ju je stvorila kao sportašicu, nije vidjela pune četiri godine, a kada je 1978. osvojila svoj prvi Wimbledon, uz mrežu nije bilo nikoga njezinog. Šest godina nakon prebjega dobila je američko državljanstvo, a tek 2008., gotovo cijeli život kasnije, vraćeno joj je i češko. Iste godine u kojoj je izgubila majku Janu.
S Chris Evert isprva je bila prijateljica, čak partnerica - zajedno su 1975. osvojile Roland Garros u parovima. No, što se Martina više približavala vrhu, to je odnos postajao složeniji. Evert je dobila 16 od njihovih prvih 20 međusobnih mečeva i, kako sama duhovito priznaje u dokumentarcu, tada joj je bilo lako biti Martinina prijateljica jer je bila bolja od nje. Kad joj je Navratilova počela ozbiljno prijetiti, Amerikanka je prekinula njihovu suradnju u parovima. Za mladu emigrantkinju, samu u tuđoj zemlji, bio je to bolan rez.
A onda je Martina učinila nešto što tenis do tada nije vidio. Potpuno je redefinirala pojam profesionalne sportašice: teretana, prehrana, znanstveni pristup treningu, tim stručnjaka. Lieberman joj je postavila i jedan neugodan uvjet - ako želi biti broj jedan, Chris joj više ne smije biti prijateljica. "Chris je bila neprijatelj. Morala sam pobijediti upravo nju da bih postala najbolja", priznaje danas 69-godišnja Martina.
Bez prava na intimu
Plan je uspio do savršenstva. Godine 1978. osvojila je prvi od svojih devet Wimbledona, a od 1982. do 1986. vladala je svjetskim tenisom kao nitko prije ni poslije nje. Brojke i danas izgledaju nestvarno: 18 Grand Slam naslova u singlu, 31 u parovima i 10 u mješovitim parovima - ukupno 59; čak 167 pojedinačnih i 177 turnirskih naslova u parovima, apsolutni rekord u povijesti sporta, i 332 tjedna na prvom mjestu svjetske ljestvice. Posljednji veliki naslov osvojila je 2006., u mješovitim parovima na US Openu, mjesec dana prije 50. rođendana. Otišla je s terena kao najstarija pobjednica Grand Slam naslova u povijesti.
Da je samo igrala tenis, već bi bila legenda. No, Martina Navratilova mijenjala je svijet i izvan terena, i to u vremenu kada je istina imala vrlo konkretnu cijenu. U ljeto 1981., na saslušanju za američko državljanstvo, službeniku je mirno rekla da je biseksualna. Deset dana nakon što joj je državljanstvo odobreno, otvorila je New York Daily News i ugledala članak koji je otkrivao njezinu vezu sa spisateljicom Ritom Mae Brown - razgovor koji je s novinarom vodila mjesecima ranije, uz molbu da ga ne objavljuje. Tako je Martina, htjela to ili ne, postala jedna od prvih otvoreno homoseksualnih sportskih zvijezda u povijesti. Sponzori su se razbježali, kozmetički div Avon povukao se iz ženskog tenisa, a milijunski ugovori kakve su dobivale njezine suparnice nju su zaobilazili godinama.
No, upravo joj je ta prisilna iskrenost, paradoksalno, donijela jedan od najljepših trenutaka karijere. Kada je te iste 1981. izgubila finale US Opena od Tracy Austin, publika koja ju je godinama doživljavala kao hladnu strankinju ustala je i pljeskala joj bez prestanka. "Samo su nastavili pljeskati. Prvi put sam se osjećala prihvaćenom - kao Amerikanka, jer sam to ljeto dobila državljanstvo, i kao gay žena. Plakala sam zbog toga, a ne zbog poraza. Plakala bih i da sam pobijedila, iz istog razloga", prisjetila se poslije.
Njezin ljubavni život bio je buran koliko i njezini mečevi. I jednako javan. S Ritom Mae Brown, slavnom američkom književnicom i jednom od najduhovitijih feminističkih autorica svoje generacije, spojio ju je ručak 1979. godine. Uslijedila je veza puna velikih gesta: dijelile su raskošnu vilu s 20 soba pokraj Charlottesvillea u Virginiji, razmijenile zlatno prstenje u znak predanosti, a vozile su se u Rolls-Royceu na kojem je pisalo Amor vincit omnia - ljubav sve pobjeđuje. Nije pobijedila, veza je pukla kada se Martina, gladna prvog mjesta, potpuno okrenula tenisu. U njezin je život tada ušla Nancy Lieberman, najbolja košarkašica svoje generacije - partnerica, trenerica i žena koja je od nje napravila stroj za pobjede, ali i postavila onaj čuveni uvjet: Chris ti više ne smije biti prijateljica.
Slomljena šampionka
Najveću ljubavnu dramu 80-ih donijela joj je, međutim, Judy Nelson, plavokosa teksaška ljepotica, supruga uglednog liječnika i majka dvojice sinova, utjelovljenje konzervativne Amerike. Upoznale su se 1982. na turniru u Fort Worthu, i to zahvaljujući Judyinu starijem sinu, koji je skupljao loptice i mami predstavio svog idola. "Istog trena osjetila sam povezanost, osjećaj da će ta osoba zauvijek biti u mojem životu", napisala je Nelson godinama poslije. Kada se Martina 1984. na turniru u Dallasu ozlijedila, obitelj Nelson ponudila joj je da se oporavlja u njihovu domu, a doktor Nelson jednog je popodneva, vrativši se ranije s posla, shvatio ono što još nitko nije izgovorio naglas. Judy je ostavila muža, kuću i dotadašnji život te se uz Martinu pojavila u njezinoj loži na Wimbledonu 1984., pred očima cijeloga svijeta.
Sedam godina bile su nerazdvojne, potpisale su čak ugovor o zajedničkoj imovini. Utoliko je bolniji bio rasplet: kada je Martina 1991. otišla, Nelson ju je tužila tražeći polovicu zarađenog, a "lezbijska rastava stoljeća", kako su je okrstili mediji, punila je naslovnice sve do nagodbe koja je Judy donijela kuću u Aspenu i milijunske iznose.
" Kažu ti da te vole, a s druge strane žele izvući što više novca. Moj zločin ovdje su glupost, naivnost i to što više ne volim Judy, i za to moram platiti", gorko je tada prokomentirala Martina. Nelson je pak iz svega izvukla dvije knjige o njihovoj vezi, a život je dopisao obrat dostojan sapunice: utjehu je pronašla ni manje ni više nego u zagrljaju Rite Mae Brown, s kojom ju je svojedobno upoznala - Martina.
Devedesete su donijele mirnije, ali ne manje zanimljive epizode. Uz Dandu Jaroljmek Martina je, prema tadašnjim napisima, prvi put ozbiljno razmišljala o djetetu, a potom je nekoliko godina ljubila manekenku Hunter Reno, nećakinju američke državne odvjetnice Janet Reno. Kada je i ta veza 1997. pukla, tabloidi su pisali o "krizi srednjih godina": slomljena šampionka navodno je mjesecima sama lutala američkom pustinjom, spavajući u kombiju i jeftinim motelima. Nakon toga o privatnom je životu odlučila šutjeti - "partnerica postoji, ali ime ne postoji", odgovarala je novinarima.
Ta je bezimena partnerica bila Toni Layton, poslovna savjetnica s kojom je Martina 2000. u New Hampshireu izmijenila zavjete na simboličnoj, pravno nevažećoj ceremoniji. Osam godina dijelile su život, domove i menažeriju kućnih ljubimaca, a onda se povijest s Judy Nelson ponovila. Layton je tvrdila da ju je Martina u siječnju 2008. ostavila preko noći i promijenila brave na njihovoj kući na Floridi, pa je uslijedila dvogodišnja sudska bitka oko četiriju kuća, automobila, umjetnina, broda i utočišta za životinje. Ogorčena Toni medijima je poručivala: "U Martininu ormaru ima toliko kostura da je to prije skladište, i ja ih znam sve." Nagodile su se 2010., prema napisima, uz odštetu od oko tri milijuna dolara i klauzulu o šutnji, i to baš u tjednima kada se Martina prvi put borila s rakom dojke. A kalendar otkriva i pikantnu podudarnost: Layton je iz priče izašla početkom 2008., samo nekoliko mjeseci prije nego što je Martina na Roland Garrosu (ponovno) srela Juliju.
Prava, trajna ljubav došla je na mala vrata. Juliju Lemigovu, nekadašnju Miss SSSR-a i uspješnu poduzetnicu, upoznala je još 2000. u jednom baru, no život ih je razdvojio na punih osam godina. Kada su se 2008. slučajno srele na Roland Garrosu, Julia je opisala osjećaj déjà vua - i ovaj put nije htjela riskirati da trenutak propadne, pa je prva povukla potez i pozvala Martinu na doručak. Jedan doručak pretvorio se u dva, pa u tri, a ubrzo se Martina uselila.
Šest godina poslije, u rujnu 2014., učinila je nešto što od nje nitko nije očekivao: pred prepunim stadionom Arthura Ashea na US Openu kleknula je pred Juliju, a prosidba je prenošena na velikom ekranu.
Vjenčanje u 58-oj
"Bila sam užasno nervozna. Rekla je da. Bilo je to poput izvantjelesnog iskustva - takve prosidbe viđaš na utakmicama i u filmovima, a sada se događala meni. Kleknula sam, a Julia me samo gleda. Mislim si: molim te, reci nešto, koljena me ubijaju! Na kraju je rekla "da", ali trebalo joj je", opisala je Martina taj trenutak.
Vjenčale su se 15. prosinca 2014. u New Yorku, u krugu obitelji i najbližih prijatelja. "Imam 58 godina i prvi put sam se udala. Bilo je i vrijeme, zar ne?" našalila se mladenka. Od 2021. par gledamo i u realityju "The Real Housewives of Miami", gdje su ušle u povijest kao prvi istospolni par franšize, a Julijine kćeri iz prijašnjih veza, Victoria i Emma, prihvatile su Martinu kao drugu mamu. Najljepše poglavlje stiglo je 2024., nakon deset godina braka: obitelj se povećala za dva dječaka koje su posvojile te s njima žive u Miamiju, na pravoj maloj farmi s više od 30 životinja.
- Martina ujutro peče palačinke, vozi ih u školu, puna je energije. Gledati njihova mala lica kad se ujutro probude - kakvu nam je to radost donijelo u život - otkrila je Julia. No, priznala je da u njihovoj vezi ne teku samo "med i mlijeko". Julia je otkrila da su u jednom kriznom trenutku odlučile imati otvoreni brak te da je bila nevjerna, no Martina joj je oprostila.
Posljednjih šesnaest godina Navratilova se bori i s rakom koji joj je prvi put pokucao na vrata u veljači 2010., i to podmuklo bez ijednog simptoma. Žena koja je cijeli život bila utjelovljenje zdravlja i discipline nije mogla vjerovati.
"Tijekom karijere s druge strane mreže stajale su mi Chris Evert, Steffi Graf, Monica Seles, pa i sestre Williams. Nikada nisam slutila da će mi najteži protivnik biti izvan terena", izjavila je tada, a dan dijagnoze opisala je riječima koje su obišle svijet: "To je bio moj osobni 11. rujna. Bila sam šokirana, vijest mi je doslovno izbila zrak iz pluća." Uslijedili su operacija i šest tjedana zračenja, a nekoliko mjeseci kasnije bila je uvjerena da je tu priču zauvijek zatvorila.
Dvanaest godina poslije, u studenome 2022., na završnom WTA turniru u Teksasu, napipala je povećani limfni čvor na vratu. Biopsija je pokazala rak grla u prvom stadiju, uzrokovan HPV virusom, a tijekom dodatnih pretraga otkriven je i novi, s prethodnim potpuno nepovezan rak dojke. Dvije dijagnoze u istom tjednu, statistika koju je i sama teško pojmila. "Pomislila sam: kako je, dovraga, ovo moguće?" priznala je. Julia je trenutak u ordinaciji sažela jednom rečenicom: "Doslovno sam zaboravila disati." Javnosti se Martina obratila u svom stilu, bez patetike: "Dvostruki udarac ozbiljan je, ali izlječiv. Neko će vrijeme biti gadno, a ja ću se boriti svime što imam."
Liječenje - kemoterapija, zračenje i protonska terapija u New Yorku - pokazalo se najtežim mečom njezina života. "Samo liječenje bilo je zastrašujuće. "Doslovno me pregazilo", priznala je za Washington Post, nabrajajući gubitak kilograma, bolove, nesanicu i slabost kakvu nikada nije osjetila.
"Kao vrhunska sportašica misliš da ćeš živjeti sto godina i da se od svega možeš oporaviti treningom. A onda shvatiš - ovo ne mogu istrenirati", opisala je taj sudar sa smrtnošću.
U lipnju 2023. stigla je objava koju je čekao cijeli teniski svijet: "Dobila sam zeleno svjetlo! Zdrava sam. Kakvo olakšanje." Ali najdirljiviji dio te priče nije medicinski. Dok se Martina liječila, istu je bitku, protiv raka, ali u njezinom slučaju jajnika, vodila Chris Evert, kojoj je bolest odnijela mlađu sestru Jeanne. Dvije žene koje su se desetljećima nadmetale za svaki poen odjednom su se našle u istim rovovima: uspoređivale su nalaze, dijelile strahove, a Martina je prijateljici na kemoterapiju nosila juhu koju je skuhala Julia.
Mentalitet vraćanja
"Kad god sam bila na dnu, stigla bi Chrissiena poruka ili poziv", prisjeća se Martina. Evert uzvraća istom mjerom: ako s nekim mora u rovove, neka to bude Martina. Obje su, kažu, bolest pobjeđivale istim oružjem kojim su nekoć pobjeđivale jedna drugu.
"U tenisu svaki drugi poen izgubiš - i moraš se oporaviti. Taj mentalitet vraćanja, vjere i pozitive, to nas je izvuklo", objasnila je Martina. "Padneš i ustaneš, padneš i ustaneš. S rakom je isto: ustraješ - kaže šampionka.
Danas Martina Navratilova živi na Floridi, komentira Wimbledon za BBC i Tennis Channel, kupila je udjel u ženskom nogometnom klubu Carolina Ascent, zagovara istraživanja raka dojke i redovite preglede, a ovog se proljeća, na opće iznenađenje, pojavila i u španjolskoj verziji showa "Masked Singer" - skrivena pod maskom, vjerovali ili ne, metle. "Bilo je toliko bezbrižno i zabavno", napisala je. Ni jezik joj s godinama nije otupio: i dalje glasno govori o politici, slobodi i pravu da se kaže što se misli, jer ona je iz jednog totalitarnog režima već pobjegla i ne pada joj na pamet šutjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....