
Koje su odlike dobrog pisca?
- Talent, načitanost, sposobnost da bude sam. Vlastita iskustva su nužna. Ne smije se smetnuti s uma da sve što je dobro dolazi u malim količinama. Ili obrnuto, no glavno je da je tekst na kraju dobar! Pitajte to one s 25 napisanih knjiga, ili one od 25 godina. Oni bolje znaju.
Koje knjige možete uvijek iznova čitati?
- Flaubertovu “Madame Bovary”, Mannova “Doktora Faustusa”, Krležine “Glembajeve” i “Povratak Filipa Latinovicza”, Amerikance, Prousta, Babeljevu “Crvenu konjicu”... Ne mogu odgovoriti na to pitanje.
Sudeći po vašim djelima - romanu “Nekoliko dana kolovoza” i zbirci priča “Rujanska kupačica” - znači li to da je ljeto vaše vrijeme?
- Da. Ali i zima je dobar trenutak da ljudi nanesu malo štete sebi i drugima.
Koliko ste puta plakali zbog ljubavi?
- Ne znam, ali plakala sam, bjesnila, bacala mobitele kroz prozor, vukla ga/ju za kosu, grebla ga/ju, stala mu/joj opako štiklom na prste. Nije mi žao. S ljudima koji nisu napravili nijednu grešku u životu ne znam o čemu bih pričala. Zamišljam te strašne, dosadne živote.
Koliko vam je kod muškarca važan seksepil?
- Seksepil vodi seksu. Seksepil će vas navesti da se pokupite s nekim iz društva i ne vratite se. Neke bi žene rekle da bez muškarčeve duhovitosti i inteligencije nema seksepila, a ja bih rekla da je izgled najvažniji, duhovite upadice smetaju, a moja inteligencija bit će dovoljna za oboje.
U kojim godinama je seks najbolji?
- Lošem ni mladost ne može pomoći.
Vode li vas kroz život više emocije ili razum?
- Razum. Ubuduće.
Iz koje struke su vam najbolji sugovornici u intervjuima?
- Nema to veze sa strukom. Bitno je da sugovornik nije banalan i da je malčice autoironičan. Ne treba me zasipati riječima. Ako nakon trećeg pitanja shvatim da nije tako, preznojim se i klonem - ali takvih nema puno.
Najvrednija stvar koju posjedujete?
- Bilo bi glupo reći da je to moj sin Vanja jer on nije stvar i ja ga ne posjedujem. Ako govorimo o materijalnim stvarima, onda je to moj mali zagrebački stan.
Što vas čini najsretnijom?
- Kad vidim da je moj sin dobro, veseo i da je pun energije.
Omiljeno modno razdoblje?
- Ej... sva! Voljela sam nositi lude minice, dobro mi pristaju, a sad volim duge suknje koje lepršaju oko gležnjeva.
Izađete li ikad iz kuće bez crvenog ruža?
- Da, do apoteke.
Što je žena bez štikli?
- To ću tek otkriti. Nosim ih cijeli život. Znam s finim štiklama, ali ne i s njihovim cijenama.
Koje ste osobine naslijedili od majke, a koje od oca?
- Oboje su temeljiti, marljivi, štedljivi, ja - sve obrnuto. Rastresena, rastrošna. Otkud to dolazi? Proljetos sam obećala sebi da je trošenje - prošlost. Radije bih kupila mišomor i pojela ga nego kupila nešto za obući. Korona, potres, kriza... Ili to ima veze s mojim godinama?
Ili s punim ormarom?
- Ljudi imaju razne kosture u ormarima, moji su suvišna odjeća.
Kad ste zadnji put bili u rodnoj Požegi?
- Prije dvije godine, čak tri dana, a prije toga nisam bila 39 godina. Odjednom sam osjetila da sam ipak Požežanka i poželjela vidjeti te ulice. Centar grada je obnovljen. Iz svakog kafića tutnje narodnjaci. Oni koji su u potrazi za drugom vrstom zabave stjerani su na rubove grada.
Tko ili što vas najviše može nasmijati?
- Ne smijem se često. Ne žalim se. U nedostatku smijeha ja sam svoja.
Po čemu želite da vas pamte?
- Voljela bih da moj sin zapamti dobre savjete koje sam mu dala. Dobrih primjera bilo je manje.
Imate li neostvarenih želja?
- Neke žive u meni kao prijateljska bića sretna što ih nikad neću poželjeti ostvariti.
Najdraže mjesto u Zagrebu?
- Volim periferiju, starinske, poluseoske, oronule dijelove grada, “proleterske”, koji nikad i nisu bili reprezentativni. Tamo žive ljudi koje nikad neću intervjuirati. Ali Zagreb je moj dom 41 godinu, pa volim ljude, i centar grada, volim otići u kafić Pif, u kazalište, na izložbu.
Kako komentirate zatvaranje kultnog zagrebačkog kluba Jabuka?
- Jabuka nije moje mjesto, ali bijesna sam jer me podsjeća na zatvaranje kina Europa. A izjava gradskih vlasti da će to i dalje ostati ‘prostor za mlade’ izraz je bahatog ismijavanja grada. Jabuka je prostor za već sredovječne ljude koji tamo izlaze desetljećima. Zato je redatelj i pisac Igor Mirković jednom u šali rekao da ga treba preimenovati u ‘dom za stare i nemoćne'.
Čitajte i:
Jelena Miholjević otvoreno o kolegi Draženu Čučeku, suprugu i ljubavi: ‘On me inspirira‘
Olivera Baljak otkrila neispunjenu životnu želju: ‘On bi riješio sve moje financijske probleme‘
Ante Tomić otkrio neobičnu tajnu svog uspješnog braka i zašto ne bi mogao živjeti van Splita