Zagrebačka sopranistica u glazbu se zaljubila već kao djevojčica, a njezin glazbeni put obilježilo je pohađanje dviju škola paralelno, upis akademije i odlazak na prestižne svjetske i europske turneje.
Josipa Bilić (28), sopranistica Opere zagrebačkog HNK, kao mala djevojčica potajice bi virila kroz ključanicu radne sobe svojih roditelja glazbenika kako bi vidjela kako izgleda proba. Sa samo tri godine pridružila se dječjem zboru Krijesnice, gdje je bila najmlađa članica, a paralelno je pohađala i glazbeni vrtić GŠ Pavla Markovca, gdje je završila i osnovnu školu klavira. Pjevanjem se počela baviti kroz dramski studio ZKM-a, gdje se prvi put susrela s formom mjuzikla, zbog čega je odlučila upisati pjevanje u GŠ Vatroslava Lisinskog.
Glazbu je odmalena doživljavala i kroz pokret - intenzivno je trenirala i natjecala se u sportskom plesu, a do opere je došla postupno. Ono što ju je privuklo, govori, jest širina koju nudi – spoj pjevanja i glume, životne priče, psihologije likova, povijesnog konteksta, najljepših i najružnijih ljudskih emocija i, naravno, glazbe. Svoj je obrazovni put tako nastavila i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje se uz profesoricu Lidiju Horvat-Dunjko profesionalno usmjerila prema opernom pjevanju.
"Kao izraziti perfekcionist, u vrijeme upisa Akademije imala sam gotovo nerealno visoka očekivanja od same sebe i, nažalost, stvarala si ogroman pritisak. Cijeli proces bio mi je vrlo intenzivan, ali upravo mi je to iskustvo potvrdilo da se na putu pjevača ništa ne ostvaruje bez temeljite pripreme, konstantnog rada, učenja i preispitivanja. Danas sam možda najviše ponosna upravo na taj nevidljivi trud koji stoji iza svake prijeđene stepenice jer je svaka pogreška otvorila vrata napretku", govori glazbenica koja danas uživa u ostvarenju svojih glazbenih snova.
Studij pjevanja diplomirala je summa cum laude 2021., a imala je privilegiju nastupati uz mnoge renomirane dirigente, među kojima su Marius Burkert, David Danzmayir, Martin Yates i Pier Giorgio Morandi. Nastupala je uz Orkestar Filharmonije Szegeda te Grazer Philharmoniker (Gračka filharmonija), dok je na pozornicu HNK-a stala prvi put 2019. kao stipendistica Opere. Za svoj je rad 2020. nagrađena prestižnom Nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 30 godina u operi, a 2023. pobijedila je na međunarodnom natjecanju u baroknom pjevanju Froville. Samo su to neki od brojnih uspjeha koje je ostvarila do svoje 28. godine, ali je isto tako i to došlo s cijenom.
Bez rada i strpljenja nema rezultata
Kako se prisjeća, brojna je obiteljska okupljanja, poput blagdana, proslava, godišnjica i posljednjih ispraćaja, morala propustiti, a svaki je slobodan trenutak bio ispunjen obvezama vezanima uz glazbenu školu. Kao i svaki učenik koji paralelno pohađa dvije škole, govori, rano je pronašla ono čemu se želi posvetiti. Iako je zbog toga možda izgubila dio adolescentske bezbrižnosti, zauzvrat je dobila iskustva koja su je oblikovala i naučila preciznoj organizaciji vremena i radnoj etici.
Otkad zna za sebe, govori, sluša kako talent sam po sebi nije dovoljan, da sve manje od najvećeg ulaganja nije dovoljno. I upravo gledajući svoje roditelje, oca Antu, hornista u Simfonijskom puhačkom orkestru Oružanih snaga Republike Hrvatske, i majku Evu, profesoricu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, rano je usvojila da bez kontinuiranog rada, strpljenja i ljubavi prema onome što radi, nema rezultata.
Kao mlada sopranistica, sudjelovala je i na brojnim turnejama po Europi te nastupala u Španjolskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Finskoj i Luksemburgu, a nedavno se vratila s američke turneje barokne akademije za mlade pjevače Le Jardin des Voix, u organizaciji baroknog ansambla Les Arts Florissants. Ekskluzivna bijenalna akademija godišnje ima deset polaznika, a ona je bila jedna od odabranih 2023. godine.
Prestižna turneja
Impresivan angažman dobila je nakon audicije u Londonu, gdje joj je William Christie, jedan od najznačajnijih stručnjaka za izvođenje rane glazbe, povjerio središnju ulogu. Sama turneja, prisjeća se Josipa, nalikovala je više na grupu prijatelja na maturalcu – putujući iz države u državu kartali su, gledali serije, američke kalorije trošili u hotelskim teretanama i pokušavali nadoknaditi izgubljeni san.
Slobodan dan prije Toronto Summer Festivala iskoristili su za obilazak Niagarinih slapova, a nedaleko od Quebeca naišli su na farmu bivola kojima su zapjevali baroknu serenadu nasred livade. Nastupala je na Tanglewood Festivalu kad su kanadski šumski požari toliko zagadili zrak da su do koncerta ostali zatvoreni u hotelu, uz jezivo narančasto nebo i miris dima koji se osjećao posvuda. Usprkos ludnici oko Svjetskog nogometnog prvenstva, u New Yorku si je uspjela ostvariti jednu od dječjih želja i pogledati predstavu "The Lion King" na Broadwayju, a oduševio ju je i Met muzej umjetnosti. Kao jedan od najupečatljivijih trenutaka ipak pamti nastup u zaselku Katonah kad joj je vilin konjić sletio na prst tijekom koncerta.
Ljubav iz srednjoškolskih dana
Iako je navikla na redovita putovanja zbog koncerata, uvijek se boji odvojenosti od svojih najbližih. Svakodnevni kontakt održavaju putem videopoziva, a propušteno vrijeme nadoknađuju po njezinu povratku. Najviše joj ipak znači njihova dostupnost – da ih može nazvati za razgovor, savjet ili samo kako bi im čula glas i popričala na svojem jeziku.
Najčešći poziv često joj je njezin suprug, konzultant Luka, koji ju je još u srednjoškolskim danima osvojio svojim smislom za humor, samopouzdanjem, ustrajnošću i, šali se Josipa, širokim ramenima. A kao njegov dodatni plus ističe činjenicu da s glazbom nema baš nikakve veze.
"Kod romantičnog partnera cijenim stabilnost, pozitivu, toplinu i izgrađeni karakter – muškarca koji ima vlastite interese, strasti i ambicije. Važno mi je da jedno uz drugo možemo biti potpuno svoji, paralelno rasti, međusobno se poštovati te dijeliti i velike snove i sasvim običan utorak. Udala sam se za simpatiju iz razreda, pa neka ostane na tome da smo u srednjoj bili zaljubljeni skoro kao danas", govori Josipa koju nakon radnog ljeta čeka i radna jesen koja započinje turnejom u Italiji i Francuskoj te premijerom Bizetove "Carmen" u njezinoj matičnoj kući, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
Zahvaljujemo Botaničaru na ustupljenoj lokaciji za snimanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....