Mladi glumac Matej Đurđević iz Slavonskog Broda, stalni član ansambla dječjeg kazališta Žar ptica, dobio je glavnu ulogu u predstavi redateljice Arije Rizvić o našem proslavljenom nogometašu, a za Gloriju je otkrio što ga se u predstavi najviše dojmilo, koju veliku strast njeguje te za koji podvig skuplja hrabrost.
Kada je doznao da će glumiti glavnu ulogu u prvoj predstavi o liku i djelu proslavljenog hrvatskog nogometaša Luke Modrića, mladi glumac iz Slavonskog Broda Matej Đurđević (29) nije mogao sakriti oduševljenje jer, osim kazališta, veliki je obožavatelj Luke Modrića i nogometa. I sam trenutak u kojem mu je redateljica Arija Rizvić predstavila projekt bio je znakovit: naime, Matej se netom prije toga vratio s putovanja u Madrid, gdje Luka već godinama živi i igra u klubu Real Madrid.
"Ja sam doslovno dan prije nego što sam sjeo s Arijom i razgovarao o projektu bio u Madridu i zamišljao kako bi bilo super da se radi predstava ili film o Luki, a da ga ja glumim. Maštanje mi se brzo ispunilo. Nisam mogao vjerovati što čujem kada mi je Arija rekla o čemu se radi", govori oduševljeni Matej, kojem je ljubav prema nogometu usadio otac Šimo, umirovljeni profesor tjelesnog u jednoj osnovnoj školi u Brodu i bivši igrač u nižim županijskim ligama
"Tata me kao malog dječaka upisao u Marsoniju, gdje sam godinama trenirao. Igrao sam na poziciji zadnjeg veznog i desnog beka jer sam bio izdržljiv, mogao sam puno trčati. Vodio me na utakmice Dinama, čiji sam veliki navijač, zajedno smo gledali Luku još dok je nosio dres modrog kluba i već sam tada postao njegov vjerni obožavatelj", prepričava Matej, koji se za ulogu pripremao čitajući Lukinu biografiju, gledajući utakmice i slušajući njegove intervjue
"Jako se veselim skorašnjem susretu s Lukom. Velika mi je čast i ponos, ali i težak zadatak jer Luka je dosta specifičan, veliki je rizik kada bi ga se išlo imitirati. Nismo htjeli ići u tom smjeru, željeli smo da to bude jedna lijepa priča o dječaku koji je u teškim životnim uvjetima, od rata, obiteljske tragedije, izbjeglištva, svojim radom, trudom i odricanjem došao do vrha svjetskog nogometa i postao najveći brend Hrvatske u svijetu", objašnjava Matej. Najviše ga, kaže, kod Luke fascinira što je unatoč ogromnom uspjehu kojeg je ostvario ostao prizeman, skroman i jednostavan, a veliki dio predstave posvetili su njegovu odnosu s djedom.
Njegov djed je u ratu ubijen na kućnom pragu. On je s njim bio jako povezan kao dijete, taj dio predstave je najemotivniji i najljepši, barem meni. On je bio njegov zaštitnik, na neki način "poguranac" u svijet koji će kasnije osvojiti, djed je ta figura koja mu je bila najveći oslonac kao djetetu i onda ga odjednom nije bilo, to je velika trauma pogotovo za jedno dijete. Međutim, Luka unatoč tome nema mržnju prema nikome, nikada ništa osvetoljubivo ili negativno niste mogli čuti od njega i to me zaista fascinira", govori Matej kojemu je osim tate, velika podrška i mama Slavica, učiteljica razredne nastave.
"Moji roditelji su na početku mislili da je gluma samo hir za mene, ali kada su vidjeli da sam se toga ozbiljno primio, da se pripremam za Akademiju dramske umjetnosti i idem na glumačke radionice, bili su uz mene, kao i dvije godine mlađi brat Fabijan koji je plesač akrobatskog rock n rolla ", kaže. Osim nogometa, Mateju je strast skupljanje dresova koje kupuje na putovanjima ili mu ih donose prijatelji, poznanici i rodbina.
"Imam sa širim i užim krugom obitelji i prijatelja dogovor da mi, kada idu na neko putovanje, donesu nogometni dres reprezentacije ili kluba te zemlje. Može biti bilo čiji, imam ih sigurno četrdesetak. Od iranske nogometne reprezentacije imam dva, iz Brazila također te Lukin, naravno, i to njegov dres iz Dinama iz sezone 2007/2008, tijekom koje sam ga gledao kad bih dolazio iz Slavonskog Broda s tatom na utakmice. Prijatelj mi je nedavno donio i dres brazilskog nogometnog kluba Botafogo s mojim imenom Matej i brojem 10, taj mi je jako drag", priča Matej, koji je prošle godine postao stalni član ansambla kazališta Žar ptica. Inače, može ga se vidjeti u predstavama Ja sam Akiko, Don Quijote, Bornin vremeplov, Pet nula. Prije toga je bio freelancer i vanjski suradnik u više kazališta
"Završio sam i osnovnu glazbenu školu, svirao sam klavir, što mi dosta pomaže danas u poslu, a izvan scene sam veliki nogometni fan. Nedavno sam išao na derbi Hajduka i Dinama u Split, ove godine je sezona jako napeta, nadam se da će Dinamo uzeti titulu i njihove utamice ne propuštam", govori mladi glumac koji u slobodno vrijeme trči, vozi bicikl, s ekipom ide na pub kvizove, a skuplja hrabrost da se prijavi na Potjeru ili Milijunaša.
"Strah me da ne zeznem nešto iz svog područja i osramotim se pred cijelom nacijom", priznaje Matej, kojem ovo neće biti prvi put da glumi nogometaša. Naime, prošlo ljeto glumio je igrača Lokomotive u predstavi "Kavana na Opatovini" na otvaranju 39. Histrionskog ljeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....