Novost 72. Pulskog filmskog festivala je projekt ‘Prvi put na filmu‘, posvećen debitantima u ovogodišnjoj programskoj selekciji, koji su dobili jedinstvenu priliku usvojiti praktična znanja, povezati se s industrijom i naučiti kako se kvalitetno pripremiti za audicije.
Glumac Domagoj Nižić (27) javnosti je dobro poznat. Ne samo zbog sudjelovanja u showu “Tvoje lice zvuči poznato” na Novoj TV, već i stoga što tumači naslovnu ulogu u filmu “Dražen”, o životu košarkaške legende Dražena Petrovića, redatelja Danila Šerbedžije i Ljube Zdjelarevića.
“Jako sam zadovoljan kako je sve ispalo i do kojih smo rezultata došli. Film je imao veliku gledanost, tim više što je prikazan i na HBO-u i Netflixu, a 18. srpnja na filmskom festivalu Summer League u Las Vegasu. Mnogi me poistovjećuju s likom Dražena i sretan sam zbog toga”, kaže Domagoj, sretan što i dalje radi “sto na sat”. Uz aktualne predstave “Dok nas inteligencija ne rastavi” i “Pas matter”, radi i na trećoj, koja bi trebala biti prikazana najesen. Uz to je voditelj jutarnjeg programa na radiopostaji Happy FM.
“Čeka me i organizacija četvrtog Ljubuški Teatar Festa, čiji sam osnivač, a trajat će od 18. do 24. kolovoza. Bit će mnogo zanimljivih predstava, a organiziramo i humanitarni košarkaški turnir tri na tri, na kojem će sudjelovati mnogi poznati sportaši i glumci”, najavljuje Zagrepčanin hercegovačkih korijena, koji je završio Športsku gimnaziju. Dipomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (za prijemni ispit ga je pripremao Tarik Filipović), a prvu profesionalnu ulogu je imao u predstavi “Kabanica” HNK Zadar. Kao uzore ističe Nebojšu Glogovca te holivudski trojac Ala Pacina, Roberta De Nira i Daniel Day-Lewisa.
Glumica Lucija Alfier (28) vratila se na otok svog djetinjstva - Zlarin. Ali u dječjem filmu “Bumbarovo ljeto” redatelja Daniela Kušana, gdje tumači lik policajke Višnje. Pritom nije bila fokusirana samo na svoju ulogu, već je uz Tenu Tadić i Jadrana Parunova bila učiteljica malim glumcima koji se pojavljuju u filmu. Iako je tijekom snimanja bilo hladno, vjetrovito i kišovito, Lucija cijelo to iskustvo pamti s lijepim emocijama.
“Vrijeme je bilo grozno, ali je ekipa bila sjajna. Okupili su se ljudi koji znaju što rade, svatko je bio kotačić u mehanizmu koji je savršeno funkcionirao uza sve poteškoće. Divno je i to što smo snimali na lokacijama na kojima sam odrasla i za koje sam emotivno vezana”, ističe Lucija, koja će “Bumbarovo ljeto” pamtiti i zato što joj je to bila prva veća uloga u dugometražnom filmu. Manje su bile u “Draženu”, “Gori”, “Metropolitancima”, “Bijelom putu”, “Kumovima”... Lani je pak snimila kratki film “Mago” redatelja Dominika Čička. Inače je članica šibenskog HNK, no surađivala je i s nacionalnim kućama u Splitu, Zadru i Zagrebu. Ponosna je što je nastupala i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Prva glumačka iskustva stjecala je na festivalu Zlarinsko ljeto, čiji su osnivači Petra Radin i Leon Lučev. On ju je i pripremao za ADU.
“Leon mi je rekao da budem pristuna, uzemljena i da se ne stresiram. Da se sjetim zašto sam došla na Akademiju i da se fokusiram na ono što sam došla iznijeti. Gluma me privukla zato što mi pomaže da se odmaknem od svakodnevnih briga i radnji, da budem nešto što nisam u stvarnom životu - nekad snažnija, nekad krhkija - i da ispričam priču nekoga čiji se glas možda ne čuje. Gluma je vječna igra te pronalaženje i kreiranje novih svjetova”, zaključuje Lucija Alfier.
Zagrepčanin Lav Novosel (23) odradio je lavovski posao u filmu “Zečji nasip” redateljice Čejen Černić Čanak. Prepoznao je to i žiri Pulskog filmska festivala te mu za ulogu Marka dodijelio nagradu Breza za najboljeg debitanta.
“Marko je mladi sportaš pun energije koji vodi unutarnje borbe. Ima super curu i ekipu, no živi u maloj sredini koja teško prihvaća nešto što nije dio starih ukalupljenih modela pa se s vremenom sve počne raspadati. Uloga je vrlo zahvalna, super za igrati”, govori Lav, koji je završio treću godinu studija glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Njegova sklonost ka umjetnosti ne iznenađuje, jer je njome okružen odmalena: majka mu je operna pjevačica Martina Zadro, a otac glumac Zvonimir Novosel. Zato je Lav talentiran i za glazbu - svira gitaru, klavir i pomalo saksofon, a i odlično pjeva. Lani je nastupio na Festivalu kajkavske popevke u Krapini, a s tatom sudjeluje na večerima glazbe i poezije u sklopu njihova projekta Poetica Croatica. Svjestan je da će mu i glazba pomoći u poslu, a zanimaju ga sadržajne i slojevite dramske uloge.
“Privlače me različiti karakteri koji mi omogućuju da pokažem veći raspon emocija, ali i da bolje gradim svoj umjetnički zanat. Genijalno je što misli i tekstove svjetski poznatih pisaca kao što su Shakespeare, Moliere i Čehov - ali i suvremenih autora - mogu prenijeti na sebe kroz kazalište ili film”, ističe Lav, koji je glumio i u kazalištu (ZKM i INK) te imao manju ulogu u filmu “Hotel Pula”. Rado čita biografije glumačkih zvijezda, pokušavajući shvatiti što ih čini velikima i može li nešto iz njihove karijere primijeniti na sebe.
Da se najbolje stvari dogode neočekivano, dokazuje i Zagrepčanin Andrija Žunac (23). Iako se na casting za ulogu Slavena u filmu “Zečji nasip” prijavio “reda radi” - da vidi kako izgleda proces audicija - uspio ju je dobiti. I ne samo to, njegova interpretacija mladića koji se iz Berlina vraća u svoje selo na očev pogreb i susreće s tihom patnjom iz prošlosti - Markom - donijela mu je Zlatnu arenu za najbolju sporednu mušku ulogu.
“Prvi put sam na Pulskom filmskom festivalu bio prije dvije godine, s dramom “Pamtim samo sretne dane” Nevija Marasovića, a glumio sam i u šest-sedam kratkih filmova. Imam iskustva, no istovremeno osjećam da mi je potrebno još mnogo vremena ispred kamere kako bih bio opušten kao u kazalištu”, priznaje Andrija, koji je završio treću godinu studija glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Privlače ga i autorski projekti, pa je koautor predstave “Big Box”, rađene po uzoru na Danteov “Pakao”, koja je ovog proljeća prikazana u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Prije deset godine je pak imao glavnu ulogu u ZKM-ovoj predstavi “Emil i detektivi”.
“Trenutno mi je ugodnije u kazalištu, no sve dolazi u obzir. Najesen imam i kazališnih i filmskih projekata pa mi se čini da ću cijelu karijeru raditi oboje”, kaže Andrija i dodaje kako se u glumu zaljubio sa šesnaest godina, nakon što je vidio Rakana Rushaidata u predstavi “Mrzim istinu”. Uz njega su mu uzori Matija Čigir i Bernard Tomić te Al Pacino, Marlon Brando, Sean Penn, Shia LaBeouf, Tom Hardy, ali i Alma Prica, koja u filmu “Zečji nasip” glumi njegovu majku.
Slovenski film “Dobre djevojke” (u originalu “Kaj ti je deklica”), koji je na Berlinaleu osvojio nagradu FIPRESCI u službenom programu “Pespectives”, ima itekako perspektivnu glavnu glumicu. Zove se Jara Sofija Ostan (19), dolazi iz Ljubljane i tumači lik introvertirane 16-godišnjakinje Lucije u ženskom zboru katoličke škole. Nedavno je i ona završila srednju školu te planira studirati glumu.
“Možda to čak bude u inozemstvu, jer mislim da bih imala veće mogućnosti za posao. U Sloveniji je kazališna scena jaka, i volim je, no čini mi se da bih izvan zemlje mogla snimiti više filmova, dobiti različite perspektive i izaći iz svoje zone komfora. No sve opcije su otvorene”, govori Jara, koja je oduvijek znala da želi biti umjetnica. Pohađala je satove suvremenog plesa i violončela na Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani, a kasnije je krenula i na razne edukacije iz glume. Prije tri godine je dobila ulogu u Šentjakobskom gledalištu Ljubljana, u Shakespeareovoj drami “Mnogo vike ni za što”, gdje je glumila Margaretu. Nakon godinu dana nastupa diljem Slovenije, postala je članica ansambla. Ulogu u filmu “Dobre djevojke”, debitantskom uratku Urške Djukić, dobila je putem castinga.
“Mama je na Facebooku vidjela obavijest i poslala mi link. Prošla sam nekoliko krugova audicije i pritom sam imala mnogo prostora za istraživanje i improvizaciju”, priča Jara, koja je odabrana među 60 kandidatkinja. U budućnosti bi voljela glumiti kompleksne uloge, a među najvećim uzorima joj je Isabelle Huppert u filmu “Učiteljica glasovira”.
Kao dijete trenirala je rolanje te umjetničko i in-line klizanje, povremeno živjela u Milanu i Moskvi, a onda je, s osamnaest godina, život Mine Švajger (25) krenuo u drugom smjeru. Zbog ozljede je prekinula sportsku karijeru i okrenula se umjetnosti, koja ju je privlačila odmalena. Upisala je Akademiju za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani, gdje je sada na magisteriju, i nada se uspješnoj glumačkoj karijeri.
“Nemam određeni tip uloge koji me privlači; željela bih igrati različite likove, a podjednako me zanimaju film i kazalište. Zasad bih voljela ostati doma jer mislim da i u Sloveniji imam sjajnih prilika, a u budućnosti se možda okušam i u inozemstvu”, govori Mina, kojoj je uloga karizmatične, samosvjesne i slobodoumne učenice Ana-Marije u “Dobrim djevojkama” prvi filmski angažman. Lani je debitirala u kazalištu - u predstavi “Welkin” autorice Lucy Kirkwood, koju je u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani režirao Sebastijan Horvat. Prije tri godine je sudjelovala na 24. Međunarodnoj konvenciji dramskih škola na Korzici, a te iste 2022. dobila je Studentsku nagradu Sever za uloge Laure u predstavi “Staklena menažerija” i Mae u “Mački na vrućem limenom krovu”. Osvojila je i studentsku nagradu za glavnu žensku ulogu Maris u diplomskom filmu “2030” redatelja Davida Champaignea. Glumila je i u predstavama “Realisti”, “Vlast tame” te “Dvije djevojčice”, koja je bila u užem izboru za Grumovu nagradu - najprestižnije slovensko priznanje za dramsko pisanje.
“Profesionalni uzori su mi Emma Stone i Meryl Streep, a među slovenskim kolegicama izdvojila bih Marušu Majer. No zaista ima mnogo sjajnih glumica u mojoj zemlji i uživam raditi s njima”, zaključuje Mina Švajger, koja je završila glazbenu školu za klavir, a posljednjih godina posvetila se i pjevanju.
Izreka da jabuka ne pada daleko od stabla, pokazala se istinitom i u slučaju Mile Bezjak (16). Ova gimnazijalka iz Ljubljane kći je poznatih slovenskih glumaca Katarine Stegnar i Primoža Bezjaka, koji su također bili na Pulskom filmskom festivalu, i želi ići njihovim stopama. Debitirala je u crnoj komediji “Obiteljska terapija” (u originalu “Odrešitev za začetnike”) redateljice Sonje Prosenc, a tumači lik Agate, inteligentne i buntovne tinejdžerice iz obitelji novopečenih bogataša.
“Roditelji je previše štite pa je izolirana i nema prijatelja. No ona je znatiželjna, bolja od svojih roditelja i želi istraživati svijet”, objašnjava Mila, koja je pokazala toliki talent da je na Festivalu slovenskog filma u Portorožu osvojila prestižnu nagradu Vesna za najbolju žensku sporednu ulogu. Inače je “Obiteljska terapija” premijerno prikazana 2024. na festivalu Tribeca, a iste godine je na Sarajevo Film Festivalu dobila nagradu CICAE za najbolji film.
“Snimanje mi nije bilo zahtjevno. Svi su oko mene bili divni, atmosfera je bila odlična i osjećala sam se sigurno. Moja majka mi i u filmu glumi mamu, no na setu mi je zapravo pomagala druga osoba. Roditelje sam više kod kuće pitala za savjet i mišljenje”, kaže Mila, dodajući kako je ulogu Agate dobila putem audicije - i to nakon što je zbog godina i visine najprije odbijena. Želja joj je studirati glumu, a ponude li joj se u međuvremenu nove uloge - prihvatit će ih. Tim više što je roditelji podržavaju u svakoj njenoj odluci.
Iako je po profesiji jazz glazbenik, Riječanin Lovro Mirth (27) odlično se snašao i kao glumac. Dokaz tome je dokumentarno-igrani film “Fiume o morte!”, u kojem ima čak tri uloge - naratora, vojnika i Guida Kellera, desne ruke okupatora Rijeke Gabrielea D’Annunzija. Na audiciju je došao kao statist, no kad je redatelj Igor Bezinović shvatio da je Lovro talentiran i za pjevanje (što je iskorišteno u filmu), sve se promijenilo.
“Gluma je ekstenzija onoga što radim, tim više što kroz svoju glazbu pokazujem emociju i melodramatičnost. Volim teatralnost, kod mene glazba nije samo gažiranje”, govori Lovro, ističući kako ga je radionica za mlade talente, održana u sklopu Pulskog filmskog festivala, dodatno potaknula da nastavi s glumom. Volio bi, kaže, igrati likove suprotne svom karakteru - dominantnije i “sirovije”.
“Posebno me zanimaju performansi, cabaret, mjuzikl i kazalište općenito. Svojedobno sam u riječkom HNK radio kao šaptač i titler, a glumio sam i u nekoliko studentskih filmova. Surađujem i s nezavisnim kazališnim kolektivom iz Beča te umjetnikom Alexandruom Cosarcom, za koje uglavnom radim glazbu”, dodaje Lovro, koji je na jazz konzervatoriju u Trstu završio preddiplomski, a u Lisabonu diplomski studij. Kao student osvojio je nagradu Giovane Promessa na festivalu Trieste Loves Jazz, gdje je sa svojim sastavom otvorio koncert kao predgrupa bendu Cory Henry & the Funk Apostles. Nakon povratka u Rijeku zaposlio se kao glazbeni terapeut u Domu za odrasle osobe s mentalnim poteškoćama. Osim što pjeva i piše pjesme, Lovro svira flautu i klavir. Glazbeni talent naslijedio je od majke Tee Mirth, nekadašnje članice grupe Putokazi.
Premda još nije uspio upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu - pokušavao je triput - Kristian Bonačić (27) već ima popriličan glumački staž. Prvu filmsku ulogu dobio je s dvanaest godina, i to kao Zlatko Brnčić u ekranizaciji dječjeg romana “Koko i duhovi” redatelja Daniela Kušana, a nakon toga zaigrao je i u nastavcima “Zagonetni dječak” i “Ljubav ili smrt”.
“U glumu sam se zaljubio još kao klinac. Bio sam jako nemiran u školi, pa me mama s devet godina upisala u dramski studio ZKM-a kako bih izbacio višak energije. Nakon snimanja “Koka” želja da se bavim glumom još se više povećala, a u tom poslu me oduševljavalo to što je sve povezano, pa za uspjeh projekta svi moraju djelovati kao jedno”, govori 193 centimetara visoki Zagrepčanin, koji je i kasnije glumio u mnogim filmovima i serijalima. Među njima su “Novine”, “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”, “Područje bez signala”, “Tragovi”, “Videobox”, “Fleka”, “Sram”, “Zečji nasip”... Nedavno je završio snimanje psihološke drame “Apollon klub”, redatelja Krune Trninića, koja kroz postupno raspadanje prijateljstva šestorice gimnazijalaca progovara i o ekstremnim obrascima ponašanja mladih.
“Kako u posljednje vrijeme često glumim negativce, u budućnosti bih volio utjeloviti neke pozitivne, moralne likove”, kaže Kristian, koji je talentiran i za razne sportove poput boksa i mačevanja, a vješt je i u parkouru, žongliranju te šahu.
Jedan slučajan susret u menzi zagrebačkog Studentskog centra odredio je sudbinu Tee Ljubešić (25). Studentici Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije iz Petrinje prišao je mladi redatelj Mate Ugrin i pozvao je na audiciju za svoj kratki film “Sve što dolazi”, koji je 2021. dobio Srce Sarajeva.
“Prošla sam na audiciji i prvi put počela ozbiljno razmišljati o glumi. Dvije godine sam vagala i skupljala hrabrost, a na kraju sam otišla na prijemni ispit na zagrebačkoj Akademiju dramske umjetnosti i prošla iz prve. Zato sam napustila studij kemijskog inženjerstva, gdje sam došla do treće godine“, prisjeća se Tea, koja se na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu predstavila s filmom “Otapanje vladara”, crnogorskog redatelja Ivana Salatića. Prije toga je igrala u kratkom filmu “Čeljade” Martine Marasović, za koji je nagrađena priznanjem za najbolju glumicu na 16. Filmskoj reviji Kazališne akademije (FRKA). Koliko je svestrana dokazuje i to što je ove godine u zagrebačkom HNK debitirala u predstavi “Zločin i kazna” u režiji Jerneja Lorencija, gdje je tumačila lik Sonje. Osim toga, postala je dio ekipe hit-serijala “Kumovi”, u kojoj glumi Pere Macan. Ponovno je surađivala i s Matom Ugrinom.
“S njim sam snimila jedan kratkometražni i jedan dugometražni film, u kojem imam glavnu ulogu. Oba će tek izaći”, kaže Tea Ljubešić, koja priželjkuje što različitije uloge kako bi mogla ostvariti svoj puni potencijal.
“Prije tjedan dana sam upisala glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, iz drugog pokušaja. Predavanja počinju najesen i bit ću potpuno fokusirana na studij”, rekla nam je oduševljeno Zagrepčanka Franka Mikolaci (19), koja, za razliku od mnogih drugih studenata glume, već ima kazališno i filmsko iskustvo. Posljednji projekt u kojem je sudjelovala je drama “Zečji nasip”, gdje tumači lik Markove djevojke Petre. To joj je ujedno i povratak na filmsko platno nakon deset godina. Kao djevojčica je, naime, glumila u drami “Trampolin” redateljice Katarine Zrinke Matijević, koja ju je pronašla u dječjem Teatru Tirena.
“Tamo je najprije krenula moja tri godine starija sestra, a mama mi je rekla: “Ajde, probaj i ti. Možda ti se svidi.” Krenula sam i već na početku me zapazila Katarina Zrinka Matijević, koja je obilazeći dramske grupe tražila djecu za casting. Otišla sam i prošla”, prisjeća se Franka, koja je u “Trampolinu”, među ostalima, glumila s Lanom Barić pa je spominje kao jedan od uzora. Zajedno su glumile i u predstavi “Potop” redatelja Mirana Kurspahića, koja je od 2014. do 2018. igrala u kazalištu &TD. Zanimljivo je da je, baš kao i u filmu “Zečji nasip”, tema predstave bila poplava - ali rijeke Save u Zagrebu.
“Nisam izbirljiva što se uloga tiče, najvažnije je da mi se projekt svidi”, zaključuje Franka Mikolaci.
Splićaninu Stipi Jelaski (28), koji u filmu “Južina” Ante Marina tumači lik sitnog probisvijeta Ronalda, gluma nije bila izbor na prvi “balun”. Nije ni prvi ni posljednji koji je kasnije zaplovio u umjetničke vode, no jedan je od rijetkih koji je najprije studirao na Pomorskom fakultetu. Drugi put je bio na prvoj godini kad je, pod utjecajem prijatelja, otišao na prijemni ispit na splitskoj Umjetničkoj akademiji.
“Ekipa oko mene htjela je na glumu, a kako sam kao dijete išao na dramsku, pomislio sam da bih mogao i ja. Spremio sam se, došao i upao”, prisjeća se Stipe, čija se odluka pokazala itekako ispravnom. Smatraju ga jednim od najboljih glumaca mlađe generacije, koji se jednako dobro snalazi u kazalištu i na filmu. Igrao je glavnu mušku ulogu u dugometražnom filmu “Nisam takva” redatelja Zvonimira Munivrane,
čija je svjetska premijera bila ove godine na Međunarodnom filmskom festivalu u Sofiji, a imao je i upečatljiv nastup u “Južini”.
“Redatelja i scenarista Antu Marina poznavao sam jer sam glumio i u njegovom kratkom filmu “Nema vode”. Ponudio mi je scenarij za “Južinu”, ali isprva se nisam pronašao u njemu. No likovi Adriana i Ronalda učinili su mi se zanimljivima, pa sam Anti predložio da moj kolega i prijatelj Zdravko Vukelić i ja zamijenimo uloge. Da on bude ogroman mlađi brati, a ja manji, stariji i spremniji. Ante je to prihvatio i tako sam dobio ulogu”, priča Stipe, koji na 71. Splitskom ljetu glumi urotnika Deciusa Brutusa u Shakespeareovoj predstavi “Julije Cezar”, u režiji Qëndrima Rijanija. Član je ansambla HNK Split te je, uz brojne druge, glumio u predstavama “Crvena voda” i “Robi K/Crvenkapa je mrtva”, za koju je na ovogodišnjim Danima satire Fadila Hadžića dobio nagradu “Ivo Serdar”.
Koliko god dobrih filmskih i kazališnih uloga ostvario, Splićanin Zdravko Vukelić (25) svjestan je da će ga publika najviše prepoznati po liku Brace Zovka u najdugovječnijem hrvatskom serijalu “Kumovi”. Često ga zaustavljaju obožavatelji, a na nedavnom malonogometnom Turniru stokilaša u Runovićima bio je glavna zvijezda među djecom, koja su željela popričati s njim i fotografirati se.
“Radio sam na Šolti u prijateljevoj konobi kad me nazvao producent i ponudio mi ulogu u “Kumovima”. Rekao je da imaju lik za kojeg misle da bi mi dobro pasao, spojio me s kreativnim producentom i tako sam ušao u ekipu”, priča Zdravko, čiji je lik Adriana u “Južini” također osebujan i upečatljiv. To mu je prva uloga u dugometražnom filmu - dosad je glumio u nizu kratkih (profesionalnih i studentskih), a pojavio se i u HRT-ovom serijalu “Mrkomir I.”. Ima iskustva i u kazalištu: glumio je u predstavama “Antigona” (HNK Šibenik) te “Tri sestre”, “Crvena voda”, “Mačka na vrućem limenom krovu”, “Tiha noć” i “Julije Cezar” (HNK Split). U produkciji splitske PlayDrame sudjelovao je u predstavi “Dalmatinska kuhinja” redatelja Hrvoja Korbara, a za ulogu Sina dobio je nagradu “Ivo Fici” za najbolje ostvarenje mladog glumca na Festivalu glumca u Vukovaru, u svibnju ove godine. Ipak, ni njemu Umjetnička akademija u Splitu, na kojoj je diplomirao lani, nije bila prvi izbor.
“Godinu dana sam se spremao za vojnu akademiju u Zagrebu, a onda sam nakon pet dana odustao, raskinuo ugovor s MORH-om i vratio se u Split. Shvatio sam da je bolje otići na vrijeme i raditi nešto što me veseli. Roditelji nisu bili oduševljeni što sam odustao od nečega što mi garantira siguran posao - za razliku od glume - no sada su zadovoljni”, kaže Zdravko Vukelić, koji kao uzore ističe kolege i prijatelje Stipu Jelasku, Donata Zeku, Stipu Radoju, Maru Banića i Bojana Brajčića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....