Apokaliptični triler upakiran u seriju "The Last Of Us" hametice je osvojio gledateljstvo ponajviše zahvaljujući u Čileu rođenom američkom glumcu Pedru Pascalu, koji u toj HBO-ovoj ekranizaciji istoimene videoigre tumači glavnog junaka Joela Millera. Pojavljivao se Pedro i ranije u nekim TV uspješnicama, primjerice serijama "Igra prijestolja" i "The Mandalorian", no popularnost kakvu zaslužuje svojim glumačkim umijećem stekao je tek nakon prvih epizoda "The Last Of Us". Dođe li zaista do propasti svijeta, mnoge bi je žene, i mlade i one nešto starije, najradije dočekale u društvu lika kakvog glumi señor Pascal: hrabrog, pouzdanog te šarmantnim zrelim seksepilom obdarenog muškarca koji se odijeva poput kanadskog drvosječe.
Iznenađujući val pedromanije potaknuo je živo zanimanje za glumca koji izgleda kao "Orlando Bloom lopatom spljoštenog lica", kako je to slikovito opisao neki njegov obožavatelj. Koga ljubi, ima li djece, kako živi, kakav mu je karakter, za što se zalaže… o tim i sličnim pitanjima naveliko se razglaba na društvenim mrežama.
"Mene podsjeća na Harrisona Forda: zabavan je, human i vrlo topao čovjek", opisuje ga redatelj Robert Rodriguez, koji je s Pascalom radio u nekoliko serija i filmova. Pedrov ljubavni status prilično je neproziran. Zna se da je bio u vezi s kolegicom Marijom Dizzia, s kojom je nastupao u seriji "Zakon i red", a sve ostalo su nagađanja. Nije religiozan, otvoreno zastupa lijeve ideje i preklani je na čileanskim predsjedničkim izborima javno podržao hrvatsku korjeniku Gabriela Borica.
"Presretan sam zbog toga što se sada događa u Čileu", izjavio je nakon Boriceve pobjede. Osobito se zalaže za prava LGBTQ+ zajednice jer transrodnu osobu ima i u obitelji: to je njegova mlađa sestra Lux, također glumica i aktivistica. Tridesetogodišnja Lux, rođena kao Lucas Balmaceda, kaže da su joj je bratova podrška i razumijevanje bili ključni u procesu tranzicije dovršene prije dvije godine.
Životna priča Pedra Pascala, koji po jednoj epizodi serijala "The Last Of Us" zarađuje 600 tisuća dolara, počela je u dramatičnim okolnostima. Rođen je u čileanskoj prijestolnici Santiagu dvije godine nakon što se tamo dogodio vojni puč. Njegovi roditelji, otac ginekolog i majka dječja psihologinja, pobornici svrgnutog predsjednika Salvadora Allendea, nisu podnosili Pinochetov krvavi režim. Budući da je Pedrova majka Verónica Pascal bila rodbinski povezana s ubijenim Allendeom, Pinochet ju je stavio na crnu listu i stalno je bila pod policijskom paskom. Njezin suprug, dr. José Balmaceda, jednom je pomogao nekom ranjenom disidentu iako je znao da zbog toga stavlja glavu u torbu. Naknadno su tog disidenta uhitili i neljudski mučili, tako da je pred isljednicima izlanuo i ime dobrog doktora.
"Po mog su oca došli u bolnicu gdje je radio", pripovijedao je Pedro. "Iskrao se kroz stražnja vrata i otrčao po moju majku, a njegova je sestra mene i moju mlađu sestru sakrila u svojoj kući. Moji su roditelji shvatili da im jedino preostaje pritajiti se i pobjeći."
Vrebajući trenutak smjene straže, José i Verónica preskočili su zid venezuelanskog veleposlanstva, gdje su proveli sljedećih šest mjeseci. Čim se ukazala prilika, doveli su i djecu te na koncu pobjegli iz zemlje. Poslije kraćeg zadržavanja u Danskoj, skrasili su se u teksaškom gradu San Antoniju. José Balmaceda, specijaliziran za liječenje neplodnosti, otvorio je s dvojicom kolega kliniku gdje je razvio inovativne tretmane i stekao reputaciju svjetskog autoriteta za to područje. Dobro mu je išlo sve dok se 1995. nije otkrilo da je umiješan u skandal s nelegalnom zamjenom zamrznutih jajašca i embrija. Ujedno se otkrilo da je utajio milijun dolara poreza. Od sudskog je progona utekao natrag u Čile, povevši sa sobom suprugu Verónicu i dvoje od njihovo četvero djece. Pascal i Lucas ostali su u Americi. Joséa su 2001. uhitili na aerodromu u Buenos Airesu i prijetilo mu je izručenje SAD-u, no i tada je uspio pobjeći. Lani se navodno nagodio da će napokon platiti što je ostao dužan američkim poreznicima.
Po uzoru na oca, strastvenog filmofila, i Pedro se rano zagrijao za filmsku umjetnost, poglavito glumu. Majka ga je ohrabrivala da krene tim smjerom. Glumu je studirao u New Yorku, neko vrijeme i u Španjolskoj, otkud njegovi vuku korijene. U američkim se televizijskim produkcijama prvi put pojavljuje 1999., kad je još nosio očevo prezime Balmaceda. Kasnije te godine Verónica Pascal izvršila je samoubojstvo, a sin joj je odao počast tako što je uzeo njezino prezime.
"Bila je ljubav mog života, svakog dana mislim na nju. Budući da se ne molim, ne mogu reći da osjećam njezinu prisutnost, ali živim za nju iako je više nema. Izgubiti najvažniju osobu u životu, otkriti da je tako nešto moguće, da se ono od čega najviše strahuješ može dogoditi, to me je zauvijek obilježilo."
Nakon majčine smrti Pedru je trebalo dosta dugo da se pribere, no ipak nije digao ruke od karijere. Jedno vrijeme razmišljao je da ime promijeni u Alexander jer stalno su ga zapitkivali kako to da se zove Pedro, a izgleda kao bijelac. Premda se facom i tenom nije uklapao u rasne stereotipe, ipak su mu stalno nudili klišeizirane uloge latinoameričkih gangstera i dilera. Prvu pravu priliku dobio je ulaskom u ekipu serije "Igra prijestolja". Na audiciju za ulogu princa Oberyna Martella poslao je snimku napravljenu mobitelom.
"To je zapravo bio selfie, i to vrlo amaterski snimljen, ali gluma je bila intenzivna, uvjerljiva i perfektna", prisjeća se David Benioff, kokreator "Igre prijestolja".
U Netflixovu seriju "Narcos" ušao je kao rezervni igrač s klupe, no brzo je pokazao da je uloga Javiera Peñe kao stvorena za njega. Status zvijezde u usponu ojačao je ulogom lovca na ucjene Dina Djarina u Disneyjevoj seriji "The Mandalorian", čija treća sezona kreće početkom ožujka. A na krilima serije "The Last Of Us" brkati je Pedro Pascal napokon prešao magičnu granicu što dobre glumce dijeli od globalnih zvijezda.